Postavljajući se danas u jedan posve nov životan karakter Schmidt je u Goraždu , sipajući niz uvreda na postojeću političku elitu u BIH predstavio sebe kao nekog kome je stalo do ove države i društva, dok njima političarima, smeću, nije.
Smisao političara i u Njemačkoj i u USA i u Francuskoj, je da igraju igre. To su igrači. Svi igraju igru. Igru Prijestolja.
Njemačka međutim nema visokog predstavnika.
A i kad bi ga imala teško da bi dopustili da im Visoki predstavnik sudjeluje u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti.
Onako kako je to u BIH. Schmidt mora znati da kad Bošnjaci igraju igru, igraju je iz pozicije povlaštenih, iz pozicije begova, iz pozicije koju im je dao OHR i da Hrvati u tu igru ulaze poniženi, jer je OHR odlučio da će igrau igrati kao poniženi. Baš kako što su poniženi i Židovi i Romi i svi Ostali manjinci kojima OHR nije osigurao, da sami izaberu svoje predstavnike u klub Ostalih, nego je čak i to pravo dao Bošnjacima u FBIH.
Christian Schmidt ukratko nije rekao ništa važno. I ništa lucidno. Samo je eksplodirao.
Tek je pokušao predstaviti OHR kao ured koji nije igrao igre. I koji je dobronamjeran. No mi nemamo nikakvo iskustvo dobronamjernosti kad je u pitanju OHR. Ali što smo mi? “Manjina s viškom prava” reći će nacionalisti u Bošnjaka kojima je to dopušteno javno govoriti s javnih emitera, onih emitera koje je OHR predao u ruke isključivo Bošnjacima.
Dakle tko igra igre Kristijane? Ako je itko igrao igre u BIH bio je to ured OHR-a.
Schmidt zaboravlja da se OHR direktno umiješao u niz izbornih procesa, zakona, amandmana, da je krojio vlade, smjenjivao političare, cijele medije predao na upravu jednima kažnjavajući druge i treće.
OHR je igrač nad igračima. I umjesto da su poštovali ulogu koju im je dodijelio Ustav BIH i Daytonski mirovni sporazum upravo su oni postali ne “četvrti konstitutivni narod” nego institucija koja si je samododijelila ovlasti na koje prema mirovnom sporazumu nema pravo.
Zadatk OHR je bio da osigura ustavan prostor BIH, i potom se udalji i dopusti normalan proces demokratizacije sva tri društva u BIH.
Umjesto tog oni su ubacili spletku između Bošnjaka i Hrvata. Srpsko društvo se tako krenulo demokratizirati dok su se Bošnjaci i Hrvati začahurili u novom ratu. I oba naroda su platila cijenu.
Hrvati kao žrtve bošnjačke majorizacije koju im je omogućio OHR a Bošnjaci kao robovi nagona za majorizacijom Hrvata.
OHR je stoga zadnja institucija koja smije nazivati smećem BH političare. Neka prvo krenu od sebe.
Ili za kraj ovog teksta neka nam pokažu u kojem dijelu Daytonskog sporazuma stoji da OHR ima pravo činiti što je činio?
Već danas smo pisali o tome. Presuda Ljubić jasno dezavuira Petritscheve amandmane, Platformu,. Alijansu.
Zašto OHR još uvijek ne poništava Petritscheve amandmane?
I kada ćemo čuti Schmidta kako govori da su Petritsch, Inzko , Shilling bili obična nakupina smeća koja je Bošnjacima i Hrvatima oduzela šansu za demokratizaciju i pluralizam dok su Srbima dali upravo to?
Kada ćemo od OHR-a čuti jednu riječ samokritike i riječ “izvinite” za sva ona protuustavna sranja koja su nam nametnuli , ni sami ne znajući prema kojem zakonu i odredbi ustava to čine?
ish l poskok.info
wpDiscuz
