Neviđena mržnja bošnjačkih političara prema Hrvatima gotovo je na razini objave rata

Piše: Jozo Pavković, Večernji list

Takva količina mržnje poput one koju posljednjih tjedana bošnjački političari i pojedini mediji izražavaju prema Hrvatima u BiH nikada nije zabilježena. Podnošljivije je bilo u vrijeme rata. Ovo je sada zastrašujuće, gotovo na razini objave rata. Razlog je što, navodno, visoki predstavnik još jednim nametanjem zakona ne misli dalje obespravljivati Hrvate. Upravo je to do sada bila praksa od Daytona do danas. Sve, nažalost, podsjeća na ponašanje srpske politike i medija iz godina koje su prethodile definitivnom raspadu Jugoslavije. Njihovi prosvjedi i sinoć su podsjećali na “događanje naroda” ili, bolje rečeno, na “državni udar”.

Čini se da Bošnjaci, iako velike žrtve srpske hegemonističke politike, nisu ništa naučili iz pogrešaka Miloševića i njegova režima. Svoju brojnost nameću kao standard i ključni argument u kreiranju budućnosti BiH, a u takvim planovima sve je manje mjesta za druge, njihove želje i kolektivna prava. Schmidt im je postao neprijatelj broj 1 samo zbog pokušaja da Hrvatima omogući da sami biraju svoje predstavnike u Dom naroda, kad već ne mogu u Predsjedništvo BiH. Zbog svega se na udaru našao i sam visoki predstavnik. Samo zato što je netko iz njegova Ureda (OHR-a) dao bošnjačkim portalima nacrt odluke. A taj netko su bošnjački službenici koji uglavnom rade u njegovu Uredu i uredima svih stranih veleposlanstava te drugih institucija. I oni umnogome kreiraju mišljenja onih koji donose odluke. Tako i visokog predstavnika.

Niti je što rekao, niti učinio, a njemački diplomat na privremenom radu u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt je u samo nekoliko sati od “velikog prijatelja BiH i uglednog političara” postao najveći neprijatelj Bošnjaka, a samim time, po logici stvari onih koji to tvrde, i neprijatelj BiH. On navodno planira nametnuti izmjene Ustava Federacije i Izbornog zakona BiH u dijelu koji se odnosi na izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH i funkcioniranje institucija ovog entiteta.

U medijima se pojavio i nacrt izmjena koje je Schmidt navodno trebao nametnuti ako se ne povuče pod pritiscima, a izgleda kako već popušta. Autentičnost dokumenta, kao ni same nakane, Schmidt ili bilo tko od njegovih suradnika nisu potvrdili. No, to nije smetalo da se na Schmidta obruše svi, od bošnjačkih nacionalnih i tzv. građanskih stranaka, preko Islamske zajednice u BiH do raznih udruga, kvazianalitičara, lobista, predstavnika akademske zajednice do sarajevskih medija.

Ako je istina ono što je objavljeno, Schmidtove intervencije u federalni Ustav i državni Izborni zakon svode se na djelomično zadovoljenje ključnog hrvatskog i ključnog bošnjačkog zahtjeva u pregovorima koji su mjesecima neuspješno vođeni uz posredovanje SAD i EU- U najkraćem, Schmidtove izmjene trebale bi zadovoljiti bošnjački zahtjev za funkcionalnijim entitetskim institucijama i smanjiti mogućnost Hrvatima da blokiraju ili uvjetuju neke procese u Federaciji BiH. S druge strane, uvodi se cenzus za izbor nacionalnih izaslanika u entitetski Dom naroda, pa bošnjačke stranke više ne bi mogle iz županija u kojima je marginalan broj Hrvata, a to su Unsko-sanska i Bosansko-podrinjska, birati lažne hrvatske predstavnike u taj dom, kao što su to trenutačno Edim Fejzić i Razim Halkić.

Iako nema najava da bi Schmidt mogao onemogućiti ponovnu uzurpaciju hrvatske pozicije u Predsjedništvu BiH ili spriječiti bošnjačke stranke da i dalje biraju svoje Hrvate u Dom naroda iz još najmanje triju županija, Nijemac je u Sarajevu izložen neviđenim napadima i uvredama, uspoređuje ga se s nacistima, optužuje za palestinizaciju Bošnjaka, naziva grobarom demokracije… To što Schmidt za izmjene koje navodno želi nametnuti ima potporu SAD, Velike Britanije, pa i EU, u političkom i medijskom Sarajevu objašnjava se jednostavno – zapadnom islamofobijom.

Sve bošnjačke stranke su do prije mjesec dana svakodnevno prizivale međunarodni intervencionizam i pozdravljale sve odluke iz OHR-a. Sad se odjednom zalažu za prekid njihova “miješanja” i odlučivanja u institucijama BiH. Ovakva nedosljednost neviđena je čak i u balkanskim političkim okvirima. Na stranu to što bi Schmidt, ako uistinu uradi ovo za što ga se u Sarajevu optužuje, samo djelomično ispravio nepravdu koju su Hrvatima u BiH svojim odlukama nanijeli neki njegovi prethodnici, a prije svih Wolfgang Petritsch.

Zbog neviđenih se pritisaka OHR hitno mora seliti iz Sarajeva. Recimo u Bruxelles. Zamislite da mu je sada sjedište u zapadnoj Hercegovini ili Republici Srpskoj. Naravno da bi oni imali presudnu ulogu u kreiranju stavova stranaca. Zbog takvog ambijenta stvarni visoki međunarodni predstavnik je sarajevska javnost. Zvuči kao “Das ist Walter”, rečenica iz ratnog filma “Valter brani Sarajevo”. Danas bi glasila: “Sarajevo je visoki predstavnik”. “Das ist Schmidt”./HMS/