Današnje generacije koje žive u BIH i koje su nositelji njenog razvoja i napretka, nisu sudjelovale u ratu.
Prvenstveno mislimo na mladu, radno-produktivnu snagu u BIH.
Oni žele imati normalnu zemlju, živjeti dostojanstveno i slobodno, u državi i s državom koja je njihov servis i sluga a ne njihov gospodar i maćeha.
Slobodna društva Europe konstruirana su na visokim poštivanja ljudskih prava, ravnopravnosti građana u ljudskim pravima i obvezama prema zemlji.
Svaka država Europe ima svoje specifičnosti unutarnjeg uređenja, kao i specifičnosti svog Ustava. Svaka zemlja sama donosi zakone, koji su specifični za nju. Australija ima zakon o klokanima. Francuska nema. No ima posebne zakone o vinu. Belgija i Švicarska imaju posebne konsocijacijske zakone. Ima ih i UK, i Katalonija. I Španjolska. Svaka na svoj način. Čak i federalna, savezna država Njemačka ima svoje specifične zakone među svojim federalnim jedinicama.
Specifičnosti BIH umjesto da postanu njeno bogatstvo, postale su njen uteg. Netko je odbio poštivati BIH specifičnost. BIH Ustav. I BIH zakone. Da bi se država demokratizirala morala je ući u fazu stabilnosti i mira. Mir je pogodno tlo za demokratizacijski proces.
Tko je odbio?
Zbog utega rata 90-ih mnogi mladi ljudi u BIH imaju problem ne samo u svakodnevnoj komunikaciji, nego i u ostvarivanju najobičnijih kontakata i veza.
Rat i ratni narativi, nespremnost političkih elita da ostave rat iza sebe utječe na svakodnevni život običnih ljudi. BIH nastavlja svoje postojanje u narativima ratnih optužbi.
Društvo smo nezavršenog rata. Moramo postati društvo započetog mira. Neki u BIH su, onaj dan kad je potpisan kraj rata, i početak mira, potpisali početak nedovršenog rata. Ko fol mir, realno rat za interpretaciju rata.
Na prostoru BIH danas tako su od kraja rata, stvorena dva prostora:
- Ispravni teritorij BIH
- BH Teritorij za optužbe.
Ispravni teritorij BIH poklapa se sa teritorijem koji je u ratu kontrolirala Armija BIH.
BH Teritorij za optužbe jeste teritorij RS-a uvećan za teritorij HRHB, koja je 1994-e umjesto da zadrži teritorijalni federalizam , po uzoru Srbe, pristala na institucionalni federalizam, i tako od sebe načinila trajnu metu Ispravnom prostoru.
Hrvati su pristali na europski model institucionalnog federalizma. Zbog tog ih Europa sada kažnjava. I šalje poruku – Budite kao Srbi, i uvijek samo kao Srbi.
Mlada radna snaga koja danas živi na Teritoriju za optužbe (RS+HRHB) nisu bili sudionici rata.
Ne nose teret ni breme rata. Ne zanima ih odgovornosti prema zločinu jer nisu sudjelovali u njima.
Europa nigdje na svom tlu ne nameće kolektivnu odgovornost. Samo se u BIH nameće kolektivna odgovornost. I to sa javnih medija koje plaćamo svi. Plaćano medije da nas kolektivno sotoniziraju.
Međunarodni kazneni sud za ratne zločine dekolektivizirao je krivnju i imenovao pojedince odgovorne za zločine.
Tako je Teritorij za Optužbe prestao biti teritorij za Optužbe.
Haag je skinuo kolektivnu odgovornost sa građana na Teritoriju za Optužbe.
Istovremeno Haag je ostao pri svome, da zapovjedne odgovornosti na Ispravnom teritoriju – NEMA.
Time je u BIH uveden rasni sustav u kaznenu odgovornost. Jedna vojska nije kazneno odgovarala. Haag je rekao da generali Armije BIH nisu odgovorni po pitanju zapovjedne odgovornosti. Drugi jesu.
Sukladno tome Sudovi u BIH nastavljaju suditi pojedincima s Teritorija za Optužbe, dok se libe presuditi iole ozbiljniju kaznu na Ispravnom teritoriju.
Iz ovoga se zaključuje sljedeće:
1.BIH 25 godina nakon Daytona nije osigurala ravnopravnost svojim građanima. Na Ispravnom teritoriju žive privilegirani građani BIH. Na Teritoriju za optužbe žive građani drugog reda. BIH ne može postojati kao država dvaju kolektiva – privilegiranog i potlačenog. To je rasno društvo. Dayton nije osmišljen da provodi rasnu politiku.
2. Na Ispravnom teritoriju sjedište je državnih medija. Državni mediji sotoniziraju građane s Teritorija za Optužbe, a štite ideologiju građana s Ispravnog teritorija. To su fašistički mediji. Dayton ne dopušta fašističku politiku u medijima. Mediji u BIH dužni su objektivno prenositi stavove građana BIH ne na način da ideologiju vođa Armije BIH predstavljaju kao humanističku a ideologije s prostora Teritorija za Optužbe kao pogrešne i fašističke. Građani BIH koji žive na Teritoriju za optužbe nisu dužni plaćati javne medije koji im na dnevnoj razini zagorčavaju život i ograničavaju slobodu misli, kretanje itd.
3. Građani BIH moraju biti jednaki u svojim pravima i obvezama prema državi. Činjenica je da na samom tlu Federacije Kanton Sarajevo uživa status porezne oaze, dok ostali kantoni muku muče da prežive poreznu godinu. Građani koji ne žive u Kantonu Sarajevo nisu dužni puniti proračun Kantona Sarajevo.
4. Specifičnost ustavnog uređenja države BIH jamči da pored građanske konstitutivnosti, kao jednog ustavnog stupa BIH uvedenog u sve njene institucije od Parlamenta BIH do općinske razine, u BIH postoji i nacionalna, etnička konstitutivnost. To je imperativ postojećeg Ustava BIH. Ta specifičnost može se mijenjati demokratskim putem u Parlamentu i Ustav BIH mijenjati po volji. Ne nasiljem.
Narodi kojima bi se pogazila ta konstitutivnost na bilo kojoj razini države, nisu dužni poštivati taj sustav. Ustav BIH jamči svakom narodu u BIH njegovo apsolutno pošitvanje u institucijama koje su osmišljene da predstavljaju volju naroda.
Ako bi se taj sustav narušio, patriotski je čin nepoštivanje Režima koji bi bilo kojem narodu dokinuo pravo da bude predstavljen u instituciji koja pripada narodu. Ne i u građanskoj instituciji.
Primjerice ako bi Srbi i Hrvati pogazili Bošnjacima da u RS-u legitimno popune Vijeće bošnjačkog naroda, Bošnjaci u RS-u imali bi potpuno pravo građanskog neposluha prema institucijama RS-a.
Ako bi Srbi i Hrvati pogazili Bošnjacima pravo da izaberu bošnjačkog člana Predsjedništva, Bošnjaci ne bi bili dužni poštivati državu BIH i Predsjedništvo BIH kao njeno vrhovno izvršno tijelo. Država bi tada za Bošnjake postala Režim.
5. Građani BIH koji žive na Teritoriju za Optužbe nisu dužni pristati na poziciju mete, i na praksu nasljeđivanja grijeha. Kao što mladi građanin BIH koji živi na prostoru Sarajeva nije ni po čemu odgovoran za zločine Armije BIH, ili npr. za rušenje WTC-a, jer ga nije on rušio, tako ni mladi građanin koji živi na prostoru Mostara ili Banja Luke ne može biti odgovoran za zločine u Ahmićima ili u Srebrenici. To nije bila njegova borba, to nije njegov zločin. Imena zločinaca su poznata.
6. Život na Teritoriju za Optužbe uz pristajanje na poziciju mete, nije život kakav nam jamči Europska povelja o ljudskim pravima. Takav život bio bi pristanak na poziciju trajne poniženosti. Taman bi to vilajet bio. Antihumanistički. Pristajanje na življenje mimo povelja o ljudskim pravima koje su u Daytonu jasno upisane, život je protivan Daytonu.
7. BIH država i njene institucije dužne su osigurati dostojanstven život, i jednak pristup svakom građaninu BIh, njegovoj ideji, ideologiji, njegovim pravima i obvezama, bez obzira dolazio taj čovjek s Teritorija za Optužbe ili s Ispravnog teritorija.
8. Država koja bi inzistirala na tome da i dalje nastavi drugačije tretirati svoje građane, na način da u BIH stvara dvoklasno društvo zastranila bi u jasan fašizam. Ona već jednom nogom jeste zastranila u medijski, ideološki i pravosudni fašizam. Druga noga je praktična provedba te ideologije na samoj ulici.
9. BIH je nastala na antifašitičkim tekovinama. Ona zemlja koja bi u svoj sistem ugradila ideološki fašizam, kao mjeru prava pojedinog čovjeka, prestala bi biti demokracija. BIH se treba zaustaviti na svom srljanju u fašizam.
10. Ukoliko BIH institucije nastave provoditi fašiszam, s Ispravnog teritorija, na teritorij za Optužbe, antifašisti cijele BIH, kako s Ispravnog teritorija tako i s Teritorija za Optužbe moraju ponovno udružiti snage, smjeniti takve prakse i narative ili BIH neće opstati. Naprosto će tolike količine optužbi i širenja nacionalizma, koje provodi medijsko, sudsko i političko Sarajevo okrenuti potpuno Teritorij za Optužbe protiv Ispravnog Teritorija. Što će dovesti do ničega.
A ovoj zemlji je ako ičega dosta ničega.
BIH naime ne treba više narodnih heroja, velikih riječi, velikih političara, uglednih širitelja uglednih ideja.
BIH treba samo malo: Skidanje postojećih lovaca na glave i trgovaca ljudskim dušama sa scene.
Treba samo jedan mali, što manji, funkcionirajući, državni aparatić i puno puno koncerata na otvorenom.
