Susreti podunavskih Švaba i njihovih potomaka sa vojvođanskim mjestima iz kojih potiču danas više nisu tabu-tema u Srbiji. Što ne znači da ne izazivaju dosta emocija. Ipak, niko od njih ne razmišlja o “povratku”.
Delegacija koju čine 43 osobe, uglavnom potomci podunavskih Švaba koji su bili rođeni u Vojvodini i iz nje otišli nakon Drugog svjetskog rata, ovih dana je posjetila rodno selo svojih predaka, Stanišić kod Sombora, a obišli su i pravoslavne manastire na Fruškoj gori.
Ove godine organizuje se i proslava 250 godine postojanja sela Stanišić nizom manifestacija, a dolazak podunavskih Švaba takođe je dio programa obilježavanja godišnjice sela.
Svejedno nam je da li su Nijemci ili Kinezi…
Ljiljana GusičLjiljana Gusić, sekretarka Mjesne zajednice u selu Stanišić kod Sombora, koja već pet godina organizuje prijem podunavskih Švaba u to mjesto, kaže za Dojče vele da dolazak Nijemaca, nekadašnjih komšija, nije tabu-tema u tom malom mjestu.
“Mi živimo u jednoj zajednici, naslonjeni na komšije, nije nam bitno koje su vjere. A sam dolazak podunavskih Švaba prihvatili smo kao posjetu ljudi iz svijeta. Da nam dođu ljudi iz Kine, Japana ili bilo kog drugog kraja svijeta, mi bismo ih ovako dočekali. I često nas neki od ovih Švaba pitaju zašto im to činimo. A mi samo želimo da predstavimo nas kakva smo zajednica – zajednica u koju su svi dobrodošli”, priča Ljiljana Gusić.
Prema njenim riječima, starosjedioci su već navikli da Švabe dolaze svakog ljeta.
“Zadovoljni su, primaju ih u kuće, pozovu ih i na ručak i na piće, pokažu im svoje proizvode, oni jako vole našu šljivovicu, a pripreme i proizvode poput pekmeza, likera, jer znaju šta vole. Ugoste ih, a gosti ponesu ponešto i u Njemačku”, kaže Ljiljana Gusić.
Prema njenim riječima, na posjete Švaba adaptirali su se i “dođoši”, odnosno one porodice koje su, nakon Drugog svjetskog rata naseljene u kuće Nijemaca, pa i oni vole da im dođu gosti.
“Onda su nam rekli da smo ništa…”
Paul Setele, koji za sebe kaže da se, čim pređe granicu, zove Pavle, priča za Dojče vele da u njegovoj nekadašnjoj kući živi jedna srpska porodica, s kojom ima odličan kontakt i svaki put ih posjeti.
Posjetu prati puno emocijaOn je rođen 1924. godine u Stanišiću. U Drugom svjetskom ratu bio je mobilisan, a kada se vratio kući 1945. godine…
“…i onda sam čuo da Nijemci moraju da izađu iz svojih kuća, da sve ostave, i da mi nismo niko više. Bio sam u Somboru i onda sam izbjegao preko granice. Onda smo preko Mađarske došli u Njemačku. Danas živim u Minhenu”, priča Paul Setele.
Dodaje da u Stanišić svake godine dolazi da bi obišao groblje, na kojem mu je sahranjena majka, koja je umrla od tuberkuloze kada je on imao tri godine.
Njemica koja je odgojila srpsku djecu
Dragana Đapić, urednica seoskog lista “Panonski mornar”, koji već 13 godina izlazi jednom godišnje kaže da u tom listu članci izlaze na njemačkom, mađarskom, hrvatskom i srpskom jeziku.
“Ove godine imamo divnu priču koja će izaći i na njemačkom jeziku, o Ani Haut, Švabici koja je tokom Drugog svetskog rata podigla, odgojila i brinula se o troje srpske djece. Izgubila je svoju porodicu, zato što nije imala srca da ostavi troje srpske djece”, priča Dragana Đapić.
Paul Setele kaže da se podunavske Švabe više nikada neće vratiti da žive u Vojvodini.
Paul Setele“Mi se nećemo više vratiti, naša djeca su u Njemačkoj, priča Setele.
Inače, nakon Drugog svjetskog rata, veliki broj Nijemaca iz Stanišića završio je u logorima u mjestima Gakovo i Kruševlje, gdje ih je znatan broj i umro, a oni koji su prežijveli otišli su u Njemačku.
Nijemci su dobrodošli da kupe kuće
Delegaciju podunavskih Švaba primio je i vojvođanski sekretar za privredu Miroslav Vasin, koji ih je pozvao da kupuju kuće po Vojvodini. On je objasnio da je veliki broj “švapskih” kuća danas napušten ili veoma zapušten, zbog toga što ljudi biježe iz sela u gradove i zbog sveopšteg siromaštva.
Vasin je rekao da takve kuće sa dvorištem mogu da se kupe za pet do deset hiljada evra i pozvao Nijemce da razmisle o tome da ulože sredstva u renoviranje kuća u Vojvodini i da na taj način razvijaju turizam, po ugledu na sličan primjer iz susjedne Mađarske.
“Ovdje se sasvim udobno može živjeti sa mnogo manje novca nego u Njemačkoj. Veliki broj njemačkih penzionera provodi dobar dio godine u Mađarskoj”, naveo je Miroslav Vasin.
Gosti iz Minhena, Nirnberga, Štutgarta i Graca Zele izrazili su želju da da naprave simpozijum podunavskih Švaba u Somboru, a Vlada Vojvodine obećala je da će im pomoći u organizaciji tog simpozijuma.
Autor: Dinko Gruhonjić l DW
wpDiscuz