PULJIĆ NA SINODI GOVORIO I O POVIJESTI: No nit slova isprike o Ahdnami, izdaji papinske krune Kraljice Katarine i ubojstvu kralja Tomaševića, inkviziciji fratrizana i fratarskom gušenju ustanaka hrvatskog naroda protiv Turaka

Povijesne činjenice na koje pozivamo Puljića da ih jednu po jednu demantira ako lažemo:

• Fra Nikola Modruški bio je ključni čovjek u procesu izdaje Stjepana Tomaševića, i pokušaju da se Turke iskoristi kao ubojice a potom pozove Ugarska vojska koja je trebala zauzeti bosansku krunu. Više podataka o Modruškom >>ovdje. Nakon izdaje Stjepana Tomaševića osvanuo je na ugarskom dvoru.
• Franjevci u BIHne dolaze kao evangelisti nego kao inkvizitori, ispitivači hereze, nikakve milostive siluete po uzoru na Sv. Franju. A to se sve događa ni 60 godina od smrtvi  Sv. Franje  koji umire 1226 godine. Kako je to moguće da je od tako dobrog čovjeka nastao takav red u samo 60 godina, red koji čini ono što Franjo nikad činio ne bi – pali na lomačama i provodi inkviziciju?
• Franjevci u BIH , kriju od našeg naroda da u Bosnu dolaze  na poziv srpskog vladara , katolika Stefana Dragutina iz loze Nemanjića, vladara Srbije, Bosne i Srijema, koji je pisao Papi Nikoli IV, da je potrebno čistiti Bosnu od heretika.  A heretici su bili naši praočevi i pramajke u suštini kršćani, dobro krstjani. Oni za koje su nam rekli da ih se stidimo. Oni što su stećke podizali.  Stećke fratri potom koriste, ubijavši kulturu naših predaka, kao građevinski materijal, uništavaju ih. I danas ih možete naći u upornjacima na malim mostovima na potočićima, u temeljima crkvica itd.
  
• Ahdnama , ugovor o kupoprodaji naroda, koju i danas baštine i kojoj se klanjaju više nego Papi, ugovor je o izdaji i nas, i naše vjere  i papinske krune. Čak su ju, Ahdnamu i Papi ponudili preko Reisa Kavazovića na poljubac. Odbio je. Pametan čovjek.
• Ona, Ahdnama,  je početak njihovog služenja Kalifatu u kojem je naš identitet tek potpuno izbrisan. Kao i gotovo cijela naša povijest. U to doba zapisuju samo svoja “zapamćenja”, i potiru naše narodne pobune.  Ne i zapamćenja našeg nestajućeg i progonjenog naroda.
• Nema zapisanih narodnih pjesama. Ni povijesnih događaja. Samo o sebi pišu. I samo na sebe misle. Čak su i sjećanje na Divu Grabovčevu pokušali izbrisati ismijavanjem tragike te žene. Tako je i danas. Sebi podižu spomenike, sebe veličaju i ostaju šesto stoljeće opsjednuti sobom.
• Stjepan Radić je bio prvi političar koji ih je prozreo i javno napao. U Ljubuškom pred 5000 naših pradjedova. Kad je ubijen Radić nije bilo crne krpe u znak žalosti na tornju crkve u Ljubuškom. Kad je ubijen Karađorđević izvjesili su je.
• Od Karađorđevića su, koji ih je jako volio,  dobili ogromnu zemlju u Širokom, tamo gdje je danas Feal. Eto kako su bili u lošu odnosu s režimima. I uz narod. Jedini koji je mogao prespavati kod Kralja na njegovom imanju, u doba Diktature, bijaše jedan fratar iz Hercegovine.
• Kasnije će ti ljudi, naši djedovi koji su klicali Stjepanu Radiću, svjesni da govori istinu, biti ubijani u zlu raznih Izama. NDH-izmi su pobili sve učenije intelektualce, malobrojne HSS-ovce koji su bili protiv Trećeg Reicha. Komunisti su pobili ostalu inteligenciju. Tako da smo ostali narod pobijenih očeva. I danas još uvijek nema Radića , nema hrvatskog političara koji im je u stanju reći kako je vakat da sjaše s grbače naroda.
  
• Godine kalifata proveli su kao utišivači pobune naroda. Narod ih je pred kraj osmanskog carstva prozreo. Naši ponosni pradjedovi.  Posebno tijekom pobune u Posavini kad su katolike koji su se ustali protiv begovske trećine pokušali utišati. I time se javno i hvale:
• Nakon toga bili su sluge svakog režima. Izreka “Što Turčin ne skupi ćordom (mačem), to fratar skupi  s torbom”, najbolje opisuje što su naši praočevi i pramajke mislili o njima. Bojali su ih se kao dijela režima. I danas ih se boje.
• Sv. Franjo sigurno nije načinio red kojeg se narod treba bojati. Mi danas, služeći im bespogovorno, praktički izdajemo svu tu viševjekovnu muku naših predaka. Bespogovorno vjerujemo da su oni bili uz naše pramajke i praočeve, a ne uz sultanovu državu u kojoj su stvarali svoju “redodržavu”. Pojam koji ćete čuti samo u BiH.
• Tijekom turske tiranije o kojoj govori Puljić, zabilježeno je niz “sjajnih poslovnih ugovora” fraturica i sultanove države u BIH.
• Najbrutalniji je primjer fratra iz 16 stoljeća koji od bega moli da mu se dodijeli sedam janjičara, sedam jahača apokalipse, s njima jaše u Gradišku gdje ubija dijecezenskog svećenika, njegovu imovinu pljačka a tamo postavlja odanog fratra. Ako treba povijesni izvor recite. Dostavit ćemo vam ga.
• Drugi primjer govori o jednom fratru iz Kreševa, koji moli kadiju da iz južnih dijelova carstva (misli se na današnju Hercegovinu i Dalmaciju) protjera svećenike koji dolaze od Mletaka, dakle iz države Venecije, i propovjedaju vjeru u narodu, podižu na ustanak, a nisu odani bosanskoj provinciji. Dakle vlastitu braću “konkurente” progone. Ako treba povijesni izvor recite. Dostavit ćemo vam ga.
• Pismo Isusovca Bartula Kašića Papi, koji nakon posjete Bosni i snimanja stanja na terenu, budući da fratri nisu slali izvještaje u Rim,  Papu upozorava da u Bosnu “ne šalje novih svećenika, jerbo se fratarski red toliko umilio s Turcima da su spremni turskom gospodstvu, prodati svakog novog svećenika u ropstvo, koji bi poremetio taj odnose fratri-Turci” najbolje govori o njima.
• Treba li naglašavati da su fratri u međuvremenu kod Turaka isposlovali progon dominikanaca i svih drugih konnkurentskih redova? Ako treba povijesni izvor, javite, dostavit ćemo. Ili guglajte.
• Putopisi Franje Jukića po Hercegovini, po Popovom polju, u kojima se ovaj bosanski fratar u 19 stoljeću, kao kakav balavac, koji je tek ugledao svijet, čudi stećcima, te pita okolno stanovništvo što su ti stećci i od koje su vjere, najbolje govori o razini počišćenosti i uspješnom uništavanju stećaka na sjeveru zemlje, tamo gdje je stolovao Jukić. Koji u 19. stoljeću susreće stećke na jugu zemlje te se okolo raspituje što je to i od koje je vjere ostalo. Od one koju su Jukićeva braća istrijebila na sjeveru.
• Dok na jugu u Paganiji, pod Kosačama to nisu smjeli činiti. Zato fratri danas mrze Kosaču i brišu tragove njegovog postojanja, ukidaju mu ulice. I postavljaju ulice po nepoznatim fratrima. Samo njima važnima. Premda je Kosača povijesno važan lik, jednako kao i Sandalj jednako kao i Vlatko Vuković, premda je Kosača bio otac blažene Kraljice Katarine, najtragičnije katoličke i hrvatske figure turske povijesti Bosne, oni ga nešto ne gotive. Naša povijest dakle treba biti pročišćen tekst. Samo tekst koji oni odobre.
• Pjesme Grge Martića u čast Svetog Save, za koje vjerojatno nikad niste čuli te njegova teza kako se ovdje priča najdivnijim srpskim jezikom, za koju vjerojatno nikad niste čuli, sve govore o tome kako je propaganda da su fratri očuvali hrvatski identitet i kulturu najobičnija glupost, budući da je sam Martić kako vidimo lutao, a bio je jedan od najistaknutijih članova tog reda pred slom kalifata. Tek se pred kraj života izjasnio Hrvatom.
• Ujedno bijaše najzaslužniji čovjek , iz stajališta turske pozicije, za zaustavljanje rekonkviste, i  što u Sarajevu nije došlo do masovnog paljenja džamija kao u drugim oslobođenim glavnim gradovima Balkana. Osobno je jahao iz Kreševa u Sarajevo zaustaviti palež i osvetu. Danas u tom gradu nema niti spomenik. A i Islam zabranjuje podizanje spomenika ljudima.
• U Doba NDH dali su franjevci par masovnih ubojica i zbog toga je Titova osveta nad njima bila tako zločinačka. Ne pravdamo ju, niti se takav pokolj smije pravdati, no važno je poznavati kontekst Titovog masovnog zločina nad njima, nakon kojeg su sebi priskrbili trajni status mučenika. U cijelo doba turskog kalifata nema takvog pokolja fratara. Ali ima hrvatskog i katoličkog naroda.
• U doba NDH dakle, taj red male braće, dao je  Fra Miroslava Filipovića, jednog od najokrutnijih masovnih djecoubojica u Jasenovcu  i ne samo Jasenovcu te Radoslava Glavaša, jednog od ljudi kvislinške Vlade nacističke Njemačke,  koji je odbio poslušnost Stepincu i koji je bio desna ruka Budaku.
• Tijekom rata prijetili su i samom Stepincu, i odlučivali tko će biti biskup, jer su se smatrali bliskima vladi NDH.
• Fra Glavaša, trećeg do Hitlera i drugog do Pavelića, još uvijek pokušavaju beatificirati. Svećenike koji su pobijeni na drugoj strani, recimo na Sutjesci, sa svojim narodom , momcima i curama iz Dalmacije, Hercegovine i Livna, koji su se ustali protiv Glavaševe Vlade, te ljude uopće ne spominju. Prezreli su ih? Nema spomenika “Sutješkim Fra mučenicima”. Ili nisu bili fratri nego dijecezenci ili Isusovci pa nisu vrijedni spomena? A fra Leo Petrović, fratar koji je spašavao Židove i Srbe im nije hit kao Fra Radoslav Glavaš.
• Fratre koji su bili pod đakovačkom i ličkom školom slobodarstva i pobunjeništva, velikog Fra Lovru Karaulu Livnjaka velikog Fra Bonu Šarić (Rama-Livno) graditelj Crkve sv. Jure koji ubija Zmaja u Viru i Fra Filipa Čuturu Posušanina i koji su podigli ustanak protiv Turaka, za don Ivanom Musićem, njih gotovo i ne spominju. Oni su negacija njihovog kukavičluka. Oni su savjest koja peče svakog Ahdnamaša i svakog Fra Daidžu.
• Vođa Hercegovskog ustanka Don Ivan Musić, gotovo je zaboravljen u Hercegovini. Ima tek jednu uličicu u Ljubuškom, jedva asfaltiranu prošle godie, jednu krivudavu malu uličicu u Mostaru i jednu bistu u Stocu.
• Kome smeta sjećanje na tog najvećeg sina na kraju ere ropstva naših pradjedova? Na kraju najtežeg dijela naše povijesti. Kome smeta ime Mihajla Ljubibratića i Žane Merkus koji su skupa s njim podigli naše pretke na  boj za konačnu slobodu?
• Nakon komunističkog pokolja nad njima u Širokom, koji nije bio slučajan niti je slučajno bio u Širokom, mnogi od njih , začudo, ili pak ne, ulaze u strukture Titove UDBA-e!
• Ključnu ulogu u slomu akcije Feniks imao je upravo fratar član UDBA-e namješten u Beču. Pokopan je prije par godina u Hercegovini i o njemu se ne govori. Dižu se spomenici Feniksima. Fratri ih blagosivljaju. Ali se ne smije reći ime fratra koji je Feniks otkucao. Kako “odgovorno”.
• 1990. u zoru raspada Jugoslavije u Širokom fratrizani organiziraju “Fra Yu Kult”, izložbu znakovitog gotovo sektaškog naziva, s nekim od najliberalnijih jugoslavenskih umjetnica, javnih zagovarateljica čega? – pobačaja. Svi dokazi o toj izložbi su skriveni. Katalozi popaljeni. A Vlasta Delimar “nikada nije bila na Širokom niti izlagala u franjevačkoj galeriji”.
• Danas u Crkvi u Sovićima postoji sotonski mural na kojem je prikaz masovnog ubojice, kraljevog specijalca, četnika a potom i ustaše Rafaela Bobana. Mural je postavljen iza oltara i pored svetohraništa koje simbolizira samog Krista.
• Ne smeta im kršćanskom moralu taj mural na kojem je  vođa Crne Legije Boban. A bave se moralnom teologijom i govore o Dobru. I Svetom Duhu. Govore o Kristu i njegovoj muci, ubijenom na pravdi Boga,  dok je pored njih prikaz Rafaela Bobana. Mašala! Mural Životinje koja je ubijala na pravdi Boga. Čovjek je to koji je između mnoštva pobijenih Srba u Podravini u Koprivnici ubijao hrvatske gimnazijalce. Među njima i Josipa Hercega, porijeklom iz Hercegovine, kojeg je spremio u Jasenovac.
•  Misa na Bilima jedne godine započeo je stanoviti idiot Fra Mile , simpatičnim vicem o Paveliću. Na slavu Kristovog oltara uspeo je vođu nacista.
• Taj Mile i danas ima svoju pastvu u Čapljini.
• Božo Radoš, idiot jednako glupe no zločestije kobi,  koji je također fratrizanske gore  gore list, samog  Ivana Pavla Drugog nazvao je Nečastivim. Dakle Sotonom. I dalje puni prostor okupirane Crkve i drži mise. Te snima video uratke u kojima drži lekcije Papi. U  katoličkoj Čapljijni gradu katolika, Čapljinaca koji tvrde da su suvisli i pametni.
• Za to vrijeme fra Daidže po Bosni od Šarčevića pa nadalje s TV ekrana jačaju kult izdajničke Ahdname, i pljuju po našem narodu i njegovom pravu.
• Krše Crkveno pravo i kao Inkvizitori nekada, upiru  prstom u Hrvate koje džihad mediji trebaju  javno spaliti. Fratri upiru, džihadisti potom spaljuju. Na  halal medijskoj lomači.
• I niti jedan nuncij, niti jedan Puljić, nikada im nitko nije oduzeo pravo svećeništva niti ih poslao na crkveni sud. Iako jasno krše crkveno pravo i Isusovo pravilo ljubavi da ne činiš drugome što ne želiš da tebi drugi učini.
• Nema niti jedne mise u BIH na kojoj se ikada progovorilo o Zlu ustaša i nacizma. Ako je ikada održana, prosvijetlite nas. Ispričat ćemo se javno. Ali nema. I neće je još dugo biti.
• Prema tome, kardinale Vinko Komšiću, nasmiješeni patuljče s uskršnjih i božićnih prijema na kojima si klekao pred našim tiranima, pred Komšićima i  Džaferovićima, onima koji tvrde da ubojstvo dvojice Franjevaca u samostanu u Fojnici nije zločin Armije BIH,  kako si?
• Kako tvoji? Kako ide posao? More li se? Jesi preuredio stan? Jesu sjele donacije nakon domjenaka na kojima si gušio gnjev našeg naroda? Kako ti je Fra Majdandžić? Kako tvoji Šarčevići?
• U Međugorju ti tvrde da se Gospa  Naša ukazala 50.000 puta, vrijeđaju našu logiku i razum. Govore da daje odgovore na najbizarnija pitanja poput onog “Hoće li Dinamo biti prvak države” dok sa oltara u tom istom Međugorju, svećenici medije koji ne prenose njihove 40-e obljetnice obmane naroda, nazivaju medijima zavednima Sotonom. Dakle ponovno Inkvizicija. Fetva al s katoličkih oltara.
• Ista ta ekipa organizirala je otmicu biskupa Ratka Perića i naručila film o njemu u kojem se tog velikog čovjeka, branitelja dostojanstva Crkve  naziva KGB agentom. U Međuvremenu su autori “čuda” u Međugorju, Fra Jozo i Fra Tomislav završili u spolnim snošajima s časnim sestrama i hodočasnicama. Djecu napravili. A ovaj potonji je osnovao i vlastitu Crkvu u kojoj tvrdi da priča s vanzemaljcima. Drugi je dobio vlastiti otok. Za svoje pseudoevangelizacije.
• Kardinal Puljić svo to vrijeme bavi se poltikom i kadrovskim rješenjima na BHRT-u, gdje postavlja ljude po volji sive eminencije Tomaševića, što uopće nije njihov posao. Pozicije na BHRT-u pripadaju Hrvatima, ne katoličkoj Crkvi. Imate HBTV  koja 24 h emitira vaše mise. Što će vam više televizija? Ostavite koju narodu.
• Dok narod iseljava, fratrizanske sjecikese kasape proračun Vlade RH namijenjen narodu a ne njima. Vrh licemjerstva tog “siromašnog reda” jeste donacija od milijun eura za nekakav muzej u Kreševu. Zar postoji muzej u Kreševu? Ima li više eksponata u njemu nego Hrvata u Kreševu?

Dakle Puljiću o čemu ti bolan pričaš? O kojoj Crkvi u BIH pričaš? Crkva ti je u rasulu. Kao što si i sam. I bio bi vakat da se povučeš ako ti je stalo do Crkve u  ovoj zemlji.

A sada vam evo Puljićeva istina:

PULJIĆ NA SINODI GOVORIO I O POVIJESTI: No nit slova isprike o Ahdnami, izdaji papinske krune Kraljice Katarine i ubojstvu kralja Tomaševića, inkviziciji fratrizana i fratarskom gušenju ustanaka hrvatskog naroda protiv Turaka

…da ne bude da smo neobjektivan medij, no sve ovo gore navedeno je lako provjerljivo i lako dokazivo. I ujedno jako tužno.