Subota, 23 studenoga, 2024

Prokleti pjesnik ljubio je maloljetnice, a njegovo tijelo progutala je buktinja

Vrlo
- Advertisement -

Život Percyja Bysshea Shelleya (1792. – 1822.) nalikovao je njegovim romantičarskim poemama: iza fasade zanosa i uzvišenosti često je probijalo ružno zdanje kaosa. Shelley, kojeg – uz kolegu i prijatelja Byrona – danas smatraju jednim od najvećih engleskih pjesnika, u svoje je vrijeme često bio osporavan, ismijavan pa čak i zlostavljan.

Odrastao je, kako se to u njegovoj domovini kaže, sa srebrnom žlicom u ustima. Unuk baruna i sin parlamentarnog zastupnika, uživao je u igrajući se s četiri sestre i bratom na golemu obiteljskom posjedu u blizini trgovačkoga grada Horshama, odlazeći na jahanje i u lov, a za stolom su ih dvorili sluge. Bistar poput gorskog potoka, odmalena se isticao eidetskim pamćenjem i talentom za strane jezike, a lokalni vikar smatrao ga je čudom od djeteta.

Bayer to Remove Glyphosate Products From US Home and Garden Market

Idilično djetinjstvo naprasno je prekinuto kad je poslan na školovanje u privatnu gimnaziju Eton. Dječarac krhke građe, mliječno bijele puti, zlatnih uvojaka i pomalo feminiziranih kretnji, koji je prezirao šport i uživao u raspravama o Homeru i Aristotelu, bio je idealna meta školskih nasilnika. Nazivali su ga Ludim Shelleyem, čupali ga za kosu i uništavali mu omiljene knjige, a čak su izmislili i igru “lov na Shelleya”, u kojoj su ga proganjali poput lisice ili jelena, dajući mu malenu prednost. Mnogi vjeruju da je buntovni duh, koji će ga pratiti veći dio živote, djelomično bio rezultat ovakva tretmana u ranoj mladosti.

Zube će autoritetu prvi put pokazati kao student na prestižnom Oxfordu. Premda je imao blistave ocjene i slovio za erudita, profesori su ga gledali ispod oka zbog ekscentrična, dendijevskog odijevanja i provokativnih izjava. Kad je supotpisao protuvjerski pamflet “Nužnost ateizma”, za njega nije bilo gledanja kroz prste – momentalno je izbačen sa sveučilišta, a obitelj ga se odrekla.

U nove nevolje upao je kad se zaljubio u sestrinu prijateljicu Harriet Westbrook. Budući da je dotična imala samo šesnaest godina, par je, pod okriljem noći, zbrisao u Edinburgh. Narednih nekoliko godina, Shelley je proveo lutajući Europom, povremeno objavljujući pjesme i čitavo vrijeme izbjegavajući vjerovnike i svađajući se s Harriet. Premda mu je ova rodila dvoje djece, s vremenom je, naime, shvatio da nemaju ništa zajedničko i počeo ju je prezirati. Srodnu dušu je pronašao u filozofu Williamu Goldwinu, zagovorniku slobodne ljubavi. Njegovu teoriju Shelley je pretvorio u praksu: pobjegao je s Goldwinovom kćeri Mary, još jednom šesnaestogodišnjakinjom!

Nakon smrti Shelleyeva djeda, pjesnik se domogao rente od tisuću funti godišnje, što je paru osiguralo novi početak. U Ženevi, gdje su se skrasili, prijateljevali su s prognanim Byronom: upravo na njegov nagovor, mlada Mary će, prije osamnaestog rođendana, napisati jedan od najpoznatijih romana svih vremena, “Frankenstein ili moderni Prometej”. Byron je, naime, prijateljima okupljenim u njegovoj vili predložio literarno natjecanje: svatko je trebao napisati priču o duhovima ili kakvim drugim natprirodnim entitetima. Mary je, vjerojatno pod utjecajem pokusa s elektricitetom talijanskog liječnika Giovannija Aldinija, napisala roman o čudovištu koje je oživio fiktivni znanstvenik, dr. Frankenstein.

Par se, nakon vjenčanja, skrasio u Engleskoj, gdje su dobili dvoje djece. Ponovno u bijegu pred vjerovnicima, obitelj je utočište pronašla u Italiji. No, nedaće su ponovno vrebale iza ugla. Njihova obožavana kći Clara teško se razboljela i umrla u Veneciji, a nedugo potom, u Rimu, izgubili su i sina. Mary je doživjela živčani slom, a premda se djelomično oporavila nakon što je na svijet donijela još jednog sina, njen suprug posve se bio otuđio od nje. Paralelno je održavao izvanbračne veze s dvije žene, Talijankom Emilijom i Engleskinjom Jane, suprugom bliskog prijatelja Edwarda Williamsa.

Tijekom boravka u Italiji, zaljubio se u jedrenje – unatoč činjenici da nikada nije naučio plivati. Kupio je barku, neveliku škunu nazvanu “Ariel”. Godine 1822. Shelley, rogonja Williams i mladi mornar jedrili su prema Livornu, otisnuvši se u posjetu Byronu. Na povratku, njihov brod zahvatila je oluja i svi su se utpolii. Trupla je, nekoliko dana kasnije, izbacila plima, a zbog tadašnjih zakona o karanteni, spaljena su na žalu. Bio je to prizor koji kao da je “iskočio” iz neke od Shelleyevih poetskih drama: Byron je, otirući suze s blijedog lica, promatrao kako posmrtna lomača guta tijelo njegova voljenog prijatelja!

Piše: Lucija Kapural l povijest.hr
- Advertisement -

14656 KOMENTARI

guest

14.7K Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последняя новост

Čović at HDZ BiH Retreat: Progress in Growth Plan Is Evident, Constitutiveness Remains the Foundation of BiH

  The Croatian Democratic Union of Bosnia and Herzegovina (HDZ BiH) held its regular retreat in Mostar, where party officials...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -