Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov u razgovoru za Klix.ba, govoreći o najaktuelnijim temama u BIH, bošnjačko srpskoj državi, poručio je, između ostalog, da ne planira surađivati s visokom predstavnikom Christianom Schmidtom.
Tokom intervjua dotakli smo se i ruskog utjecaja u BiH, odnosno pitanja da li ima destabilizirajući karakter, zatim odluka političkih predstavnika RS-a da bojkotiraju rad državnih institucija, želji Rusije da se zatvori OHR, izboru visokog predstavnika…
Duže od pola godine ste u BiH kao ambasador Rusije. Kako danas posmatrate BiH i njenu budućnost iz ruske perspektive?
U pravu ste, na dužnosti sam ambasadora Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini u skladu s dekretom predsjednika Ruske Federacije od 20. studenog 2020. godine. Stigao sam u Sarajevo 24. prosinca 2020. godine nakon desetogodišnje pauze. Svoje akreditive sam predao 22. siječnja 2021. godine.
To su etape puta. Bavim se BiH više od 25 godina. Sa stanovišta ruske perspektive, budućnost Bosne i Hercegovine posmatram kao zemlju sretnih ljudi koji samostalno određuju svoju sudbinu.
Što se tiče mog osobnog stava, želio bih se osloniti na takvu metaforu. Učenici su pitali Sokrata: “Zašto uvijek sumnjaš?”, a on je odgovorio na sljedeći način. Nacrtao je mali krug u pijesku i rekao: “Ovo je ono što znate”. Nacrtao je veliki krug i rekao: “Ovo je ono što ja znam. Kontakt mog kruga s nepoznatim je veći od vašeg, zbog toga i više sumnjam”. Mogao bih reći – što više upoznajem Bosnu i Hercegovinu, više sumnjam u svoje znanje o njoj. Ali pokušavam biti optimističan.
Mnogi vide Rusiju kao glavni destabilizirajući faktor u Bosni i Hercegovini, a vi poručujete da su to zapravo OHR i Zapad. Nije li destabilizirajuće kada u posljednjem priopćenju, u ovako delikatnom momentu, navodite “plastičan” primjer u kojem “visoki predstavnik OHR-a nosi kalašnjikov i strijelja poslanike u Narodnoj skupštini RS-a”. Kakva se atmosfera time stvara?
Ništa se ne brinite, molim vas! Valentin Inzko je već otišao, a mi mu ne bismo dali kalašnjikov.
Ove riječi imaju za cilj pokazati apsurdnost formulacije takozvanih bonskih ovlasti, koje se mogu tumačiti toliko plastično, kao što vi kažete, koliko ima ljudske mašte.
Nas, sovjetsku generaciju, ovo podsjeća na fazu u historiji Sovjetskog Saveza kada je postojala formula za intenziviranje klasne borbe dok smo se kretali prema socijalizmu. Čini se da dok se Bosna i Hercegovina približava europskoj budućnosti, moraju se stalno koristiti “bonske ovlasti”. Tipično totalitarni pristup je preko nasilja voditi ka sreći. Zato se ponovo zapitajte – koji je to faktor koji najviše destabilizira Bosnu i Hercegovinu.
S obzirom na to da tvrdite da Christian Schmidt nije legitiman visoki predstavnik, hoćete li surađivati s njim na sjednicama Vijeća za provedbu mira (PIC) i da li Ruska Federacija planira povući određene, radikalnije, korake u ovom tijelu?
Ne planiramo suradnju s Christianom Schmidtom, jer ga ne smatramo visokim predstavnikom u smislu člana 7 Povelje UN-a. Rusija je garant Daytonskog mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Mi polazimo od toga.
Kako komentirate odluku političkih predstavnika iz Republike Srpske da ne sudjeluju u radu institucija BiH i koliko duboko ova kriza može ići?
Srbi, kao konstitutivni narod, u skladu s Aneksom 4 Dejtona, mogu, na osnovu demokratske procedure, donositi odluke koje zadovoljavaju interese srpskog naroda u BiH. To se odnosi i na druge konstitutivne narode, čijom je suverenom voljom bila stvorena moderna država Bosna i Hercegovina. S druge strane, naravno, bilo bi bolje da se odluke donose u zajedničkim bosanskohercegovačkim strukturama na osnovu postignutih kompromisa.
Prema našem mišljenju, za stabilan razvoj Bosne i Hercegovine su potrebna dva uvjeta. Prvi je potpuno uklanjanje utjecaja vanjskog faktora na stanje u BiH, bilo u obliku “dokazanih prijatelja”, Ureda visokog predstavnika ili takozvane “ambasadorokracije”. Drugi uvjet je otvoren i miran dijalog unutar BiH uz učešće konstitutivnih naroda, svih građana zemlje. Uz to, nema potrebe prilagođavati ga nekim vanjskim uslovima, čak i najuglednijih struktura. Narodi BiH sami bi trebali razviti takve oblike suživota koji odgovaraju njihovom savjesnom razumijevanju historije, mentalitetu i osobinama. Ovo je jedina garancija budućnosti Bosne i Hercegovine.
Cjelokupan tekst možete pročitati na ovom linku.