Predstavnici vladajuće njemačke koalicije CDU/CSU kao i članovi stranaka SPD i Slobodne demokratske stranke (FDP) podnijeli su zahtjev njemačkom Bundestagu koji se odnosi na analizu trenutne situacije u Bosni i Hercegovini.
Između ostalog ističu kako se i pored brojnih presuda Međunarodnog suda u Hagu brojni zločinci veličaju, a zločini negiraju.
“Pored uspješnog pravnog postupka nad ratnim zločincima pred Međunarodnim sudom u Hagu, teško da postoji bilo kakva domaća aktivnost koja bi težila pomirenju i izgradnji povjerenja između etničkih grupa. Umjesto toga, na nekim mjestima i dalje se veličaju ratni zločinci, a zločini negiraju”, naglašavaju zastupnici.
I ništa ovo ne bi bilo čudno kada domaća javnost ne bi znala da je upravo zastupnik Bundestaga Maneul Sarrazin dao podršku filmu Neđo od Ljubuškog te osigurao zaštitu Bundestaga akterima filma.
A jedan od aktera u tom filmu je nit manje nit više nego deklarirani nacist Miroslav Hrsić, šef logora koji se svojim žrtvama prije silovanja, građanskama srpske nacionalnosti predstavljao kao ustaški časnik. Ponavljao im je da moraju znati tko će upravo penetrirati u njih te kako s tim moraju biti počašćenje. Zatvorenice su svjedočile o njegovom posebnom bjesnilu kada je jedan put pronašao njih zaključane iza rešetaka. Naime jedan od vojnika nije više mogao gledati što im dotična zvijer čini te je pri zatvaranju smjene zaključao rešetke i odnio ključeve sa sobom. Što je nakon toga Hrstić činio i kako je silovao zatočene Srpkinje, teško je opisati. Te ćemo taj dio preskočiti.
Spomenuti Hrstić je kućni prijatelj Štefice Galić. I nakon rata i prije rata. Cijeli Ljubuški zna tko je bio i što je činio u ratu. Svi izgleda osim Štefice. I njenog pokojnog muža. Hrstić je nakon snimanja ovog filma u kojem se javnosti predstavljao kao čovjek koji cijeni humanizam i pomaganje zatočenima, pobjegao na tlo EU jer ga je Sud BIH u međuvremenu optužio za ratni zločin serijskog silovanja. Svi njegovi suborci, točnije susilovatelji iz HOS-a u međuvremenu su osuđeni i na odsluženju su kazni. A Hrstić se krije na tlu EU-a uživajući posredno i zaštitu Bundestaga koji je putem inicijative Zelenih izglasao tu zaštitu u prvom redu Štefici Galić, najvećoj žrtvi hercegbosanskog fašizma, koja je u svojoj borbi protiv istog tog fašizma u filmu, kao svjedoka svog muža dovela nacistu. Miru Hrstića. Odbjeglog ratnog zločinca. Koje li čudnovate koincidencije o kojoj nećete pročitat niti slova niti na jednom “antifašističkom” mediju Sarajstana. Grada u kojem i danas stoje ulice Mustafe Busuladžića. Grada u kojem su donešene odluke da se HOS i Handžar divizija Armije BIH, zbog svoje izuzetne antifa orijentacije uvrste u mirovinska šehidska prava.
Isti Hrstić je tijekom rata zarobljene Srbe tjerao da pasu travu nasred Ljubuškog. I baš je čudno da to svi znaju, u Ljubuškom, kao što svi znaju tko je u stvari spasio i ljubuške Bošjnake.
Svi u Ljubuškom o odbjeglom monstrumu Hrstiću znaju sve osim izgleda Štefice. I baš je kažemo čudno da heroina Štefica, u svome “neznanju” baš istog tog dotičnog poziva da joj u filmu priča o mužu, i o tome kako je ona spašavala Bošnjake. A prema najnovijoj verziji i Srbe.
Kako vrijeme odmiče mijenja se i narativ projekta Galić.
Prvo je Neđo spašavao Bošnjake. I bio ljubuški Shindler. Pa je Štefica spašavala Bošnjake. I bila ljubuška Shindlerica. Pa su sad Neđo i Štefica spašavali i Srbe i Bošnjake. Što će reći dupli Shindleri. Zato je bit će Neđo i ušao u HOS? Da tajno spašava Srbe?
Samo su se eto vikendom valjda, đavo će ga znati, druškali s likom koji je silovao Srpkinje, presudio bračnom paru Kuzman koji su zaklani van logora “nakon što su pušteni” ili pak tjerao zarobljene Srbe da pasu travu.
Prijateljstva se u vremenu rata ne odbacuju. Makar ti prijatelj bio i brutalni zločinac. A kako vidimo i nakon rata.
U idućoj epizodi gledat ćemo Šteficu kako je spašavala i vanzemaljce od sigurne smrti koju im je namijenio HVO jer nisu znali lijepo pjevati “Vilo Velebita”.
Iako je sve to znala Safetova NGO histrionka Štefica do danas se nije ispričala javnosti zbog uvrštavanja ratnog zločinca u svoj film niti pokušala pojasniti otkud u njenom filmu o humanizmu najednom čovjek zločinac kojeg je pokojna Olga Draško u svakom svom nastupu predstavljala kao svog glavnog mučitelja.
Mrtva Olga danas koja nije dobila niti jedne nagrade za ljudsku hrabrost i spremnost da govori o zločinima. I čije će ime prije izići na usnama njenih silovatelja nego na ustima paradne hercegovske humanistice.
Svetlana Broz redateljica filma se također nije ispričala javnosti. Kao i EU promotorica filma Dunja Mijatović.
Da stvar bude gorea srpske NGO novine Danas, u Srbiji objavile su nakon srpskih NGO Novossti u Hrvatskoj interview sa Šteficom Galić u kojima se dotičnu sada navodi i kao pomagačicu Srbima. Srbi su tako i ne znajući, promovirali cenzorice nasilja nad samim sobom. A Bundestagu je podvaljen nacist pod parlamentarnu zaštitu.
“Sjajan” posao Štefice i Brozove. Ni UDBA ne bi to mogla bolje podvaliti.
Pri cijeloj ovoj priči njihove promocije po srpskim medijima se izbjegava naglasiti da je muž dotične Neđo, prema tvrdnjam svjedoka u samom filmu, bio u HOS-u antisrpskoj nacističkoj postrojbi, da je morao položiti HOS zakletvu za ulazak u tu postrojbu, koja nije ništa drugo nego kopija ustaške zakletve, da je isti HOS u Ljubuškom tih godina proglasio NDH i progo Srbima a da je njihov kućni prijatelj i u ratu i nakon rata upravo odbjegli zločinac dokazan u zlostavljanju Srba Hercegovine zloglasni Miroslav Hrstić. Hrstić iz njenog filma.
Kako je moguće da humanitarac Neđo završi u takvoj postrojbi i u takvom društvu ostaje velika tajna modernog ljubuškog broz-antifašizma.
No vratimo se na Bundestag i njihovo lamentiranje nama o zločinima.
- Nije jasno dok nam Bundestag drži govore o potrebi suočavanja sa zločinima gdje kriju svog štićenika Miroslava Hrstića, deklariranog nacistu i višestrukog silovatelja. I je li im draži od drugih zločinaca zato što je deklarirani nacist?
- I je li Bundestagova poruka o potrebi osude zločina vrijedi i za obitelji njegovih žrtava. Hercegovačke Srbe i Srpkinje.
- Hoće li ga barem novi visoki predstavnik za BIH vratiti u domovinu i izvesti pred lice pravde?
Podsjećamo Miroslav Hrsić bio je vojnik HOS-a Blaža Kraljevića. Njegov logor trenirao je pokojni Rasim Delić osuđen za zločine mudžahedina.
Priznavali su samo vlast Armije BIH i bili su dio njenog glavnog stožera. Vršili su kao i Handžar divizija obredna klanja Srba. Krivi su i za rušenje Saborne Crkve u Mostaru.
wpDiscuz
