Čije račune plaća Damir Marjanović?

U posljednjih dvije godine stalno sam ponavljala da je NVO sektor prosto nestao sa javne scene. Nema ih. Ništa im ne smeta. Svi aspekt javnog, društvenog, političkog, obrazovnog života kao da su svakim danom sve bolji, pa je njihovo javno obraćanje građanima sasvim nepotrebno. Iskreno, u posljednje dvije ili čak tri godine nikada nije bilo teže u ovoj zemlji pa tako ni u Kantonu Sarajevo. Kad, eto jučer se dogodio veliki i neočekivani obrat. Na ulice su sasvim „spontano“, baš kao i 2008. godine kada se tražila smjena Semihe Borovac, tadašnje gradonačelnice i Samira Silajdžića, premijera Vlade KS, izašli neki ljudi, sve sami „prosvjetari i nezadovoljni građani“. Traže, ovi danas, smjene odgovornih, traže povratak dostojanstva i traže isplate nekih dugovanja iz prva tri mjeseca prošle godine. Traže oni još štošta, i to sasvim opravdano, ali nažalost u uličnoj demonstraciji njihovog nezadovoljstva bilo je i nešto veoma simptomatično.
 
__________piše: Sanja Vlaisavljević l poskok.info
Naime, najveći baner koji su nosili neki prosvjetni radnici je baner koji nije nimalo jeftin i koji se ne  može preko noći napraviti, nego baner koji je trebalo pripremati i za njega izdvojiti ne mali novac. Tako su po istoj matrici iz 2008. godine skrojeni transparenti i karikature i još mnogo šta podsjeća baš na tadašnje ulične prosvjede.
Među transparentima izvirivale su karikature identične onima koje smo imali priliku vidjeti na nimalo spontanim protestima 2008. godine ispred zgrade Vlade KS koji su imali isključivo jedan jedini cilj: smijeniti aktualnu (SDA-SBiH) vladu i dovesti tobožnje socijaldemokrate na njihovo mjesto. Tada su se ispred zgrade Vlade vidjeli brojni nositelji nekakvih revolucionarnih pokreta. Tada su objavljivani skupi oglasi preko cijelih stranica sarajevskih dnevnih novina koje je donirala jedna velika sarajevska donatorska NVO. I uspjeli su oni u svojoj nakani. Smijenjena je ta Vlada, a njihove pozicije je mahom zauzeo SDP. Međutim, u periodu vladavine SDP u Kantonu se ništa, ali baš ništa nije promijenilo na bolje. Naprotiv. Položaj prosvjetara je svakim danom bivao sve gori i teži. Malo po malo njihov ugled i njihov financijski status je bivao sve teži i teži.  Međutim, NVO sektor i prosvjetari, zajedno s njima su bili tihi i nečujni. Nigdje nismo mogli čuti velike i teške riječi na račun Vlade. Nigdje nije bilo poziva na ulice. Muk. Iako, da ne zaboravimo, posljednji saziv SDP Vlade je nanio toliku štetu Kantonu (ne samo financijsku).
Ostao je zapamćen po brojnim mahinacijama upravo u oblasti obrazovanja. Ostao je upamćen po skandalima prilikom izbora direktora srednjih škola. Nezakonitim davanjima otkaza u srednjim školama. Imenovanju esdepeovih direktorica na još jedan mandat direktorovanja, iako su prethodno zbog nezakonitih otkaza oštetile kantonalni budžet desetinama hiljada maraka s obzirom da su morali nadoknaditi štetu nakon što su prvo jedna, a nakon toga i druga, izgubile slučajeve na sudu . Koje su samo mahinacije pravljenje prilikom izbora novog rektora Univerziteta u Sarajevu, a sve pod dirigentskom palicom esdepeovih promotora „jednakih prava i vrijednosti za sve“. Koje su mahinacije pravljene u izboru dekana na, recimo, Fakultetu kriminalističkih nauka? Da li je iko reagirao kada se ispostavilo da ministar Budimlić ima blisku vezu sa jednom NVO kojoj je Vlada u njegovom sazivu isplatila ne male donacije? I gle čuda sve to nije ni najmanje potaklo NVO sektor i prosvjetare da izađu na ulicu i prosvjeduju. Ma gdje su bili borci protiv korupcije? E nigdje. Shvatili oni da ima korupcije samo tamo gdje nema SDP-a.
Ma gdje su bili prosvjetari i gromoglasni Faruk Bešlić prošle godine kada im nakon prva tri mjeseca nisu bile isplaćene neke novčane razlike? Kako neće od marta, pa sve do oktobra nikako izaći na ulicu i boriti se za sve isto za šta se bore danas? Kako Faruk Bešlić nije pozvao prosvjetare da smijene esdepeovu direktoricu Sabihu Miskin koja je dala nezakonit otkaz kolegi? Ili recimo esedeovu poslušnicu Aidu Arnautović koja je profesorici koja je bila na bolovanju, a koja je konkurirala ne mjesto direktora Druge gimnazije, dala nezakonito otkaz, pa je i ona izgubila slučaj na sudu, baš kao i Sabiha Miskin. Ili kada je  kolegi koji joj je bio protukandidat na natječaju za direktora uskratila puno radno vrijeme, a o tome ga obavijestila tek kada je nastavna godina počela. Zašto? Iz odmazde. E nigdje tada javno nije bio Faruk Bešlić, iako su mu se svi oni, a i neki drugi obraćali da javno reagira. Ali zato je jučer bio govorljiv kao malo kada do tada. Tražio je on da izađu na ulice i drugi sindikati i da se uđe u Vladu Kantona Sarajevo da se više riješe  svi nagomilani problemi koje ova Vlada producira.
I veli on još nešto: „Vlada KS nije željela voditi konkretne razgovore s predstavnicima sindikata tokom protekle godine dana…“ Ne mogu da vjerujem da je svjesno rekao ovu rečenicu. U toku protekle godine dana je u Vladinim foteljama sjedila mahom SDP garnitura, barem kada je obrazovanju riječ, a ova kojoj su izašli na ulice sjedi tek nekih šest mjeseci. Pa gdje je bio Bešlić, ali ništa manje i Saudin Sivro, prije šest mjeseci ispraćajući prethodnu Vladu? Da li je zaista realno očekivati da ministar Marjanović, Kozadra, premijer Zeljković ili ko god od njih polažu račun za nestali novac iz prethodnog Vladinog saziva? Da li je neko zaista ozbiljan u traženju tih zahtjeva? I još nešto. Kako se to nekako spontano provukao transparent sa likom Emira Suljagića koji u rukama drži transparent na kojem piše „reforma“? Šta nam taj „spontani“ (već viđeni) plakat poručuje?  O čemu svjedoči? Hajde, razumijem da nisu mogli spontano mahati sa kompromitiranim Oručevićem, bivšim ministrom obrazovanja, ali pozvati Suljagića „spontano“ u pomoć je samo jedan neprimjeren i jeftin politički pamflet. Baš kao i svi oni plakati/ karikature/ transparenti iz 2008. godine. Kažu čula se i muzika tokom prosvjeda.
I evo baš nešto zamišljam Faruka Bešlića kako spontano bira muziku za štrajk pa još spontanije pušta Dubiozu kolektiv i njihove pjesme? Čudi me da prosvjetni radnici nisu uglas pjevali pjesme Dubioza kolektiva. Dakle, Marjanović, Kozadra, Zeljković i ostali treba da podnesu ostavke zato što čupaju Vladu Kantona iz beznađa u koje ih je svjesno i planski gurnula prethodna odlazeća Vlada. I ne treba zaboraviti da su u posljednjih nekoliko godina svega dva čovjeka podnijela ostavke na ministarske fotelje. Obojica Sarajlije koji su stalno ponavljali da nisu došli da nešto uzmu od Vlade nego da nešto daju Vladi i resorima za koje su obnašali ministarsku funkciju: Damir Marjanović i Nermin Pećanac. Pišu mediji i da su prosvjetari ovacijama ispratili govor Damira Marjanovića. Zašto? Zato što ga podržavaju? Zato što je dao ostavku? Da ga podržavaju i da podržavaju njegova golema zalaganja za obrazovanje ne bi ni pomislili nasjesti na poziv da izađu na ulice. A ako su to uradili zato što je dao ostavku, onda se postavlja pitanje: a šta će sada sa svojim zahtjevima dok ne dođe neki novi ministar? Ili već imaju nekoga u vidu?
Tužno je i žalosno što je, već godinama, loš položaj prosvjetnih radnika iskorišten kao jeftin politički skup na kojemu su se sasvim „spontano“ našli i sindikalci GRAS-a koji su nedavno vrlo precizno poslali svoju političku poruku kako esdeaova vlada nije učinila ništa za njih. Zašto li je trebalo pobliže etiketirati  vladu u tom kao i u ovom slučaju? Ma jasno je to svakome ko i najmanje napravi analogiju prethodnih velikih sarajevskih protesta i ovih jučerašnjih. Odlaskom Marjanovića i Pećanca, ma kojoj političkoj opciji pripadali ili ne pripadali neće se riješiti šteta koja je ovim sektorima nanesena prije njihovih mandata. A da možda malo i obrnemo, barem retorički, zahtjeve za smjenama? Čudno je da prosvjetari ne traže smjene rukovodstva svojih sindikata koji već godinama ne mogu da lobiraju za bolji položaj prosvjetnih radnika? Koji ne mogu da lobiraju za povratak dostojanstva svojih kolega koji rade u školama?