Kako Dnevni list doznaje do izvora bliskih obitelji Leutar, već 21 godinu provodi se neučinkovita istraga o ubojstvu Joze Leutara, a apelant apelacijom ukazuje na nedjelotvornost istrage i ističe nedostatke u vođenju iste te izostanak reakcija nadležnih tijela s u svezi ovog ubojstva.
Ivica Leutar, sin pokojnog Joze Lutara, zamjenika ministra unutarnjih poslova u Vladi F BiH, koji je preminuo od posljedica ranjavanja nakon što je na njega izvršen politički atentat 16. ožujka 1999. godine, preko Zajedničkog odvjetničkog ureda Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić Crnjac, podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH, a zbog neučinokvitosti istrage u slučaju ubojstva njegovog oca, Joze Leutara.
Kako Dnevni list doznaje do izvora bliskih obitelji Leutar, već 21 godinu provodi se neučinkovita istraga o ubojstvu Joze Leutara, a apelant apelacijom ukazuje na nedjelotvornost istrage i ističe nedostatke u vođenju iste te izostanak reakcija nadležnih tijela s u svezi ovog ubojstva.
Nedjelotvorna istraga
Jozo Leutar je ranjen u eksploziji bombe koja je podmetnuta u njegov automobil 16. ožujka 1999.godine, te je od posljedica ranjavanja preminuo 12 dana kasnije, 28. ožujka u sarajevskoj bolnici Koševo.
Apelant, Ivica Leutar, kako između ostalog stoji u Apelaciji, istu podnosi iz razloga što ubojstvo njegovog oca Joze Leutara nikad nije rasvijetljeno niti je pronađen počinitelj/počinitelji kaznenog dijela koje je za posljedicu imalo smrt njegovog oca.
Apelant ukazuje na nedjelotvornost istrage te ističe da je mišljenja da nadležna tužiteljstva, a posebno Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu i policijske agencije koje su radile na ovoj istrazi, nisu poduzeli dovoljne mjere koje su nužne u rasvjetljavanju ovog kaznenog dijela te da su prilikom vršenja istrage urađeni mnogobrojni propusti.
Uplitanje mnogih aktera
On smatra da se, s obzirom na vrijeme ubojstva, političke okolnosti i prilike u istragu smrti njegovog oca bespotrebno upleli broj akteri, počevši od međunarodnih pa preko domaćih do aktera proizašlih iz obavještajnih struktura BIH i međunarodne zajednice. Posebno napominje i da su tijekom istrage koja je prethodila podizanju optužnice protiv 6 osumnjičenika (pravomoćno oslobođenih) kojima se sudilo za ubojstvo njegovog oca, počinjeni brojni propusti i nedostaci, te da je istraga išla u potpuno pogrešnom smjeru.
Posebno apelant ukazuje da na naročito ozbiljne nedostatke u svezi isplaćivanja javno raspisane nagrade za informaciju koja je trebala dovesti do otkrivanja odgovornih za ubojstva njegovog oca, kao što ukazuje i na očito insinuiranje zaštićenog svjedoka, ali i na davanje lažnog iskaza istog. Posebno se ukazuje na njemu nikada nisu razjašnjenu činjenicu da su se među prvima na mjestu ubojstva pojavili agenti Agencije za istrage i dokumentaciju RBIH (AID), odnosno obavještajne službe RBIH koji su, prema njemu dostupnim informacijama, bili zaduženi za praćenje njegovog oca.
Apelant smatra da su mediji imali bolji uvid u istragu nego obitelj oštećenog, te ističe da su pisanja medija nanijela dodatne duševne boli njemu, članovima njegove obitelj, prvenstveno-Milici majci pokojnog Joze Leutara koju su tadašnji međunarodni i domaći autoriteti uvjeravali i davali javna obećanja da će otkriti odgovorne za ubojstvo njenog sina, a ista zbog smrti 2015. godine nije dočekala obećano iako se tome nadala do zadnjeg dana.
Kršenje prava i temeljnih sloboda
Ovom apelacijom ukazuje se na ozbiljno kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u BiH te se činjenično potkrepljuje tvrdnja o postojanju kršenja prava zaštićenih Ustavom. Također, apelant smatra da je smrću svoga oca pretrpio, kao oštećeni, značajniju štetu u poštivanju ljudskih prava zajamčenih Ustavom BIH.
Apelant ističe da je prisiljen, zbog nedjelotvornosti istrage, nakon 21 godinu štiti svoja prava. Isto je očekivao od države svih ovih 21 godinu koliko se vodi istraga. Drži da su vlasti Bosne i Hercegovine ovako dugim vođenjem istrage prekršili postupovni element prava na život.
Apelant u svezi s naprijed navedenim očekuje da u okolnostima konkretnog predmeta i polazeći od njegovih navoda Ustavni sud ispita da li su u zadovoljeni standardi iz istrage uzimajući u obzire sve okolnosti u vezi s istim, odnosno istrage vođene selektivno pred različitim razinama vlasti i pod kontrolom više tužiteljstva raznih razina.
Stav Europskog suda
Tražeći temeljitu, nepristranu, neovisnu i pažljivu istragu, apelant se poziva na stav Europskog suda za ljudska prava u stavku 50. predmetu u ‘McKerr protiv Ujedinjenog Kraljevstva’ od 4. svibnja 2001.godine: “Stoga, nadležni organi treba da provedu, između ostalog, učinkovitu i službenu istragu ukoliko neka osoba umre nasilnom smrću, jer to služi da bi se osiguralo djelotvorno poštivanje domaćih zakona radi zaštite ljudskih života. Djelotvorna istraga je ona koja omogućava da se identificiraju i kazne odgovorne osobe. Pri tome obveza se manje odnosi na neki konkretan rezultat , a više na to da se osiguraju pogodna sredstva za istragu“.
Također, ukazuje se na stavak 51., presude Europskog suda u predmetu ‘Yasa protiv Turske’: “Obveza da se provede djelotvorna istraga ne proteže se samo na slučajeve u kojim je utvrđeno da su bili umiješani državni akteri“.
Nadalje apelant ukazuje na stavak 51. Europskog suda u predmetu ‘Dujardin protiv Francuske’ od rujna 1991.godine: “Država, dakle, mora silom svog monopola vlasti i kao izraz pozitivne obveze, zaštititi ljudska prava i osnovne slobode te pobrinuti za istragu zbog lišavanja života koja su počinile privatne fizičke osobe“, prenosi Republika.info
wpDiscuz