Krv se sledila u žilama svih Hrvata kada se tog hladnog i maglovitog Uskrsa na Plitvicama počelo pucati. Rat je počeo, a iluzija da će Hrvati iz Jugoslavije mirno izaći se rasplinula u komadiće. Mladić Josip Jović, tada tek 22-godišnjak, poginuo je. Pogodio ga je četnički rafal kod zgrade pošte, i premda je na sebi imao pancirku pogođen je u nezaštićeni dio tijela.
Preminuo je na putu do bolnice. Josip Jović nije se nikada vratio kući, ali njegovo ime urezalo se u srca svih Hrvata.
Josip Jović, skromni mladić i policajac iz Aržana kraj Imotskog, sanjao je slobodnu Hrvatsku. I dao život za nju, kao prva žrtva Domovinskog rata. Bio je pripadnik policijske postrojbe koja je 31. ožujka iz Zagreba upućena na Plitvice kako bi pomogla kolegama koji su trebali zavesti red i mir jer su naoružane skupine Srba počele oružanu pobunu, piše 24sata.hr.
U Kninu i okolici počeli su nemiri, srpski pobunjenici na svim su vitalnim prometnicama postavljali barikade od balvana i time onemogućavali normalan život. Stvarali su pretpostavke za nasilno odcjepljenje od Hrvatske.
Bila je to “balvan revolucija”
Radnici poduzeća Plitvice suprotstavili su se pripajanju tzv. SAO Krajini pa je Mile Martić, jedan od glavnih vođa pobunjenih Srba i šef kninske ‘milicije’, poslao odmetnute i pobunjene milicajce da na silu riješe taj slučaj.
Na koranskom mostu pobunjenici su istaknuli zastavu tzv. SAO Krajine i Jugoslavije, a lokalni politički vlastodršci odlučili su promijeniti nacionalnu strukturu zaposlenih u Nacionalnom parku Plitvice. Kadrovi iz Knina preuzeli su čuvarsku službu. Tjedan dana ranije organizirali su tzv. “miting istine” na Plitvicama, koje su Srbi do tada radili godinama na gotovo dnevnoj bazi, huškajući na rat i ubijanje.
Predstavnici slunjske općine požalili su se da hrvatska Vlada ne poduzima ništa protiv ilegalne pretvorbe poduzeća Plitvice i zatražili su akciju legitimnih organa Republike Hrvatske. Hrvatska policija je intervenirala i na Plitvicama je započeo okršaj policijskih snaga s pobunjenicima koji su počeli uzmicati. Poslije nekoliko sati borbe pobunjeni četnici su prestali pružati otpor i predali su se. Nažalost, u borbi je jedan metak pogodio Josipa Jovića.
Prema službenim policijskim zapisnicima tada je uhićeno 29 osoba, među kojima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Oni su navodno “slučajno” tuda prolazili jer su krenuli na sastanak u Korenicu. Kod obojice je pronađeno vatreno oružje.
Toga dana na Plitvicama se nalazilo oko 400 turista uglavnom iz Italije koji su bili u šoku vidjevši što se događa. Srbi su ih koristili kao živi štit te hrvatske snage nisu smjele udarati svom žestinom na neprijatelja. Nakon ovog kobnog dana na Plitvicama svima je bilo jasno da je JNA koja se još tada proglašavala “neutralnom, narodnom i legalnom” otvoreno stala na stanu pobunjenih Srba i protiv Hrvata .
Dan kasnije 1. travnja 1991. tzv. Republika Srpska Krajina proglasila je nezavisnost od Hrvatske.
wpDiscuz