Pravo je pitanje kako SDA, oslonjena na vjeru i jedan narod, može provesti svoju programsku deklaraciju koja se zalaže za sekularizam, multietničnost, ravnopravnost naroda, demokraciju itd. Ne vodi li to stranku u samoukidanje, jer kako svom članstvu i pristalicama objasniti ovaj zaokret, u kome ipak postoje velike protivurječnosti? Kako funkcionirati na protivurječnostima? Od prevladavanja ovih problema zavisit će vjerodostojnost političkog zaokreta koji je SDA najavila svojom Programskom deklaracijom.
Pri raspadu Jugoslavije, Parlament Republike BiH je donosio odluku o raspisivanju referenduma o osamostaljenju BiH, slijedeći Sloveniju i Hrvatsku, te zahtjeve međunarodne zajednice. Tada je Radovan Karadžić, ondašnji lider SDS-a, vodeće srpske partije u BiH, a ovdašnji ratni zločinac, zaprijetio s govornice Parlamenta da će legitimno pravo građana odlučivati o sudbini svoje države odvesti BiH u pakao, a jedan narod „možda“ u nestanak. Referendum je izglasan i proveden, i znamo što je slijedilo.
SDA, jedna od političkih stranaka u vlasti, zajedno s SNSD-om i HDZ-om BiH, donijela je na svome Kongresu Programsku deklaraciju. Reakcije na ovu Deklaraciju, s vodeće političke srpske i hrvatske strane, kako iznutra tako i izvana, veoma podsjećaju na ondašnje reakcije prema Referendumu. I sada se tvrdi da će istrajavanje na Deklaraciji odvesti BiH u pakao. Nedostaje prijetnja o eventualnom nestanku naroda. Razumljivo, jer sadašnje i ondašnje prilike nisu iste, ni političke, ni vojne, ni međunarodne. Tada je prijetnja bila utemeljena oružjem koje je JNA, po skrojenom ratnom planu, već bila rasporedila na strateškim tačkama blokade države i gradova. Napad na tekst Deklaracije SDA, retorika koja se koristi, javno mnijenje koje je proizvedeno preko državnih i stranačkih medija, proizveli su društveno stanje koje je slično onome iz devedesetih godina.
Izokrenute perspektive
Sličnost situacije i društvenog stanja je i u tome što se i danas izokreću perspektive i zamjenjuju teze kao i onda. Nije se Jugoslavija raspala zbog referenduma u BiH nego je referendum bio odgovor na raspad Jugoslavije, nije se BiH izdvajala iz Jugoslavije što je bila protiv te države, nego zbog toga što nije htjela biti u velikoj Srbiji kao zamjeni za Jugoslaviju. Nije BiH željela rat i počela rat, nego je ratni plan bio skrojen ranije i BiH je bila napadnuta…
Rezolucija SDA se prikazuje kao uzrok daljnje krize u BiH, kao bomba koja daje za pravo Dodiku i Čoviću da krenu u postupak totalne blokade države i u njenu disoluciju. Kao da se nalazimo na početku, kao da blokada ne traje već godinama, kao da se SNSD i HDZ tek spremaju za donošenje svojih rezolucija. Oni su to davno uradili i samo traže način da to provedu. Galama oko Deklaracije SDA treba da prikrije njihovu stalnu blokadu institucija države i njenog puta ka euroatlantskim integracijama. Napadom na Rezoluciju želi se legitimirati ono što već godinama provode SNSD i HDZ, sa svojim saveznicima.
Pri svemu tome, Rezolucija se ne osporava argumentima, ona se etiketira kao antidržavna, antinarodna jer ugrožava druga dva naroda. Deklaracija je „potpuno neprihvatljiva za opstojnost i stabilnost države BiH.“ Posebno je „neprihvatljiva za Hrvate jer se napušta princip jednakopravnosti svih naroda i građana“. „BiH je jedino moguća kao državna zajednica tri potpuno ravnopravna konstitutivna naroda. Deklaracija je organizirano političko, ideološko i medijsko nasilje“, tvrde iz Čovićevog HNS-a.
A što u Deklaraciji piše, za što se zalaže, o tome ni riječi. Postavlja se pitanje u čemu je problem, da li u programskim principima ili u tome što iza nje stoji stranka SDA. Mnoge opozicijske stranke zadnjih dvadesetak godina zalažu se za iste principe, odbacuju etno-nacionalni koncept uređenja države, žele republiku, građansku i demokratsku državu. SDP BiH je davne 2007. godine pokrenula izradu novog ustava, Ustava Republike BiH. Prijedlog Ustava je izradila ekspertna grupa pravnika koju su činili Sabrija Pojskić (nekadašnji ministar u saveznoj jugoslovenskoj vladi), Davor Vuletić (sadašnji poslanik u Parlamentu Federacije BiH), Faris Fehabović (sadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu) i Zvonko Mijan (sadašnji generalni sekretar Ustavnog suda BiH). U članu 1. tog Ustava, Obilježja države, piše:
„Po obliku vladavine država Bosna i Hercegovina je republika. Republika Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu Republika) jest demokratska, socijalna i sekularna država, koja funkcionira na načelu vladavine prava i koja kao najviše vrijednosti svoga ustavnog uređenja proglašava slobodu, pravdu, jednakost i politički pluralizam.
Politički poredak Republike je parlamentarni demokratski sistem.
Svi građani Republike i konstitutivni narodi jednakopravni su i imaju ista prava na cijeloj teritoriji Republike.“
Javna rasprava
Tekst ovog Ustava je pušten u javnu raspravu, koja je trajala dvije godine. Također, pušten je u parlamentarnu proceduru. Nije usvojen jer SDP nije imala većinu u Parlamentu, ali su ga mnoge stranke podržale, među njima i SDA. Tada ni SNSD ni HDZ nisu imali negirajući stav prema ovom prijedlogu. Također, u našoj javnosti i u javnosti susjednih država ovaj prijedlog nije izazvao nikakve tenzije (danas pojam Republika BiH u susjedstvu se dočekuje kao objava rata). SDP je išla 2010. godine s tim prijedlogom u izbornu kampanju. Nakon izbora, i SNSD i HDZ su se utrkivali ući u koaliciju sa SDP-om. Zanimljivo da danas SDP nema stav oko Deklaracije SDA koja doslovno prepisuje neke stavove iz ovog njihovog davnašnjeg dokumenta. Ili žele zaboraviti sve što je stranka radila u vrijeme liderstva „mrskog i prevaziđenog“ Zlatka Lagumdžije, kojeg su u međuvremenu izbacili iz stranke, ili ne žele ulaziti u sukob sa SNSD-om i HDZ-om radi nekih budućih vremena.
SDP-ov dokument je uredno prošao parlamentarnu proceduru, bez teških riječi, bez satanizacije. Nije imao karakter revolucionarnog preokreta koji državu baca u pakao a narode čini neravnopravnim, kojim se ruši Dejtonski sporazum i slično.
Zašto danas ovakve reakcije na stavove koji su već bili u javnosti? Pokazuje li to, zapravo, koliko se odmaklo u srozavanju države, koliko se otišlo u njenoj blokadi i disoluciji? Misle li današnje etno-nacionalne stranke da su došle do kraja, da su na korak do ostvarenja svojih ciljeva, a njihov partner u vlasti pravi radikalan iskorak od njih? Znači li to da nije problem ono što piše u Programskoj deklaraciji, nego stranka koja stoji iza toga? Jer kada se ne bi znalo tko stoji iza Deklaracije, pomislili bi da je to program neke liberalne ili socijaldemokratske stranke, i nitko to ne bi dovodio u pitanje (cijela Evropa izgrađena je na tim principima). Problem je očito u tome što je to dokument SDA, partnera u vlasti SNSD-a i HDZ-a. Njihov strah nije od deklariranih principa, nego od gubitka partnera za podjelu države, za njenu blokadu na putu ka EU i NATO-u, za organizirani i sistemski kriminal.
Principi republike
Zašto bi nekome smetali principi republike, građanskog društva, demokratske pravne i sekularne države koja štiti ljudska i nacionalna prava? Sve demokratske države su republike jer je to državna forma koja omogućuje građanima sudjelovati u vlasti i kontrolirati vlast. Takva država omogućuje jednakost među ljudima, svim svojim građanima bez obzira kojem narodu pripadaju, koje su boje, vjeroispovijesti i kulture. U takvom uređenju ne postoji sukob temeljnih ljudskih prava i nacionalnih prava. Taj oblik države uključuje zaštitu kolektivnih prava sve do granice ugroženosti države. Vladavina prava je temelj države tako da su sankcije prema prekršiteljima jednake i pravedne. Nema diskriminacije, nema „naših ljudi“ koji su izvan zakona.
Kome smeta sekularna država, za koju se zalaže Deklaracija? Sve demokratske države, zasnovane na vladavini javnih zakona, sekularne su. Demokratska država mora funkcionirati po tim zakonima, a ne vjerskim. Božji zakoni su za vjernike i država im treba osigurati pravo na vjeru i njeno prakticiranje, ali izvan državnih institucija. Država se ne može prilagođavati vjerskim zakonima jer u njoj onda nema odgovornosti pred javnim zakonima. U Evropi ne postoji niti jedna vjerska država. Zašto sekularizam smeta u BiH ukoliko BiH treba biti dio Evrope?
Opravdano je pitati kako u BiH realizirati principe na kojima se temelji Programska deklaracija SDA. Zapravo, ne radi se o običnoj izjavi, deklariranim stavovima, nego o programskoj deklaraciji. Drugim riječima, radi se o programu kojeg treba izraditi, o registru praktičnih postupaka i procedura koje treba provesti. Svaki od navedenih principa zahtijeva konkretan program realizacije. Kada su u pitanju demokratska država i funkcioniranje vlasti, onda treba izraditi program promjene sadašnjeg etno-nacionalnog koncepta u demokratski. To ne isključuje zadržavanje nacionalnih kvota u institucijama vlasti, ali zahtijeva drugačiji koncept njihovog funkcioniranja. Državni funkcioneri ne bi više mogli biti funkcioneri svojih naroda, ili još gore, svojih stranaka, nego funkcioneri države, funkcioneri za sve građane i narode podjednako, funkcioneri jedinstvene vlasti.
Kada je u pitanju ravnopravnost naroda i građana, treba osigurati provođenje svih presuda koje se odnose na ovu oblast, uključujući presude Međunarodnog suda za ljudska prava kao i presude domaćih sudova. Znamo da su nam i građani i narodi neravnopravni u entitetima, a to znači i u cijeloj državi. Vladavina prava, sa svoje strane, sadrži u sebi zahtjev za suzbijanjem korupcije i kriminala. Također, kako uskladiti poštivanje temeljnih ljudskih prava a da se ne ugrožavaju prava drugih? Kako osigurati ulazak BiH u EU i NATO, bez unutarnjih tenzija i kriza? Konačno, kako uskladiti razvoj demokratske države i građanskog društva pod pretpostavkom prve preambule Programske deklaracije koja se poziva na vjeru u Boga i moralne zakone. Demokratska i sekularna država se ne temelji na tome jer se kršenje moralnih i božjih zakona ne sankcionira javnim zakonima. Za kršenje javnih zakona ide se u zatvor; za kršenje moralnih zakona odgovara se savješću i iskupljuje kajanjem.
Pravo je pitanje kako SDA, oslonjena na vjeru i jedan narod, može provesti svoju programsku deklaraciju koja se zalaže za sekularizam, multietničnost, ravnopravnost naroda, demokraciju itd. Ne vodi li to stranku u samoukidanje, jer kako svom članstvu i pristalicama objasniti ovaj zaokret, u kome ipak postoje velike protivurječnosti? Kako funkcionirati na protivurječnostima? Od prevladavanja ovih problema zavisit će vjerodostojnost političkog zaokreta koji je SDA najavila svojom Programskom deklaracijom.
wpDiscuz