Bosna i Hercegovina će nastaviti egzistirati kao „propala država“ sve do onog trenutka dok sarajevocentrične elite ne prihvate realnost – BiH je država u svemu jednaka tri tvorbena i državotvorna naroda.
Bošnjačka javnost iz naftalina je izvukla staru priču koja im služi kao alibi pred vlastitim narodom za činjenicu da je BiH država koju njihova elita ne izgrađuje, nego upravo suprotno – čini sve da BiH ne profunkcionira kao država triju konstitutivnih naroda.
Novi/stari krivci za sve loše u BiH su, očekivano, Zagreb i Beograd. Teza je to koja se ponovno sve češće ponavlja u bošnjačkim, sarajevocentričnim medijima.
___________piše: Jurica Gudelj I Dnevnik.ba
Tako se kockice slažu na način da su Dragan Čović i Milorad Dodik „igrači“ Zagreba odnosno Beograda koji, pak, imaju „teritorijalne pretenzije“ na BiH. Iako je riječ o potpuno šupljoj, deplasiranoj, retrogradnoj i naprosto glupavoj priči, ona ipak dobija sve više i više pobornika tj. tumača u javnom bošnjačkom prostoru.
Sve se, prema ovom narativu, svodi na to da netko izvana Bosni i Hercegovini ne želi dobro i da su Bošnjaci i njima lojalni Hrvati i Srbi jedini „zaštitnici BiH“. Kroz isti narativ prosijava i teza da su Bošnjaci „temeljni narod“ u BiH koji, naravno, nema drugu domovinu, dok Hrvati i Srbi navodno imaju.
Čak i površnom analizom lako je zaključiti kako je riječ o šovnističkoj i hegemonističkoj priči koja je u sukobu s temeljnim činjenicama.
Kad se kaže da su Milorad Dodik i Dragan Čović „produžene ruke“ Beograda ili Zagreba, onda se potpuno zanemaruje činjenica da su za te ljude glasovali državljani Bosne i Hercegovine. Pa nisu za Dodika glasovali Kinezi, nego stanovnici BiH. Štoviše, Dodik je pobijedio na izborima u RS, koja čini polovinu teritorija ove države.
Jednako tako, Dragan Čović je pobijedio na bh. izborima i za njega je glasovala uvjerljiva većina hrvatskoga biračkog tijela ove zemlje.
No, te činjenice ništa ne znače tumačima priče o zločestom Beogradu i Zagrebu i dovršetku (tuđih) ratnih ciljeva. Njima je neshvatljivo da netko ima drugačiji pogled na BiH i da u ovoj zemlji stanuju ljudi koji nisu Bošnjaci, koji nisu ni Bosanci u nacionalnom smislu, nego Hrvati i Srbi. To je taj kobni „ljubavno-patriotski zagrljaj“ koji guši BiH i koji ovu zemlju vodi u nestanak.
Istovremeno, sarajevocentrična javnost ne priča o zloćudnim interesima Turske i njenog diktatora Erdogana na Balkanu, ne priča se o amanetima, ne govori se o Bošnjacima kao produženoj ruci neoosmanske politike, niti o, recimo, Bakiru Izetbegoviću kao Erdoganovom džepnom lideru Bošnjaka u BiH.
Ne govori se o tomu kako sada kad su Rusija i Turska u sve otvorenijem savezu, postoji jasna opasnost da se u BiH izazove nestabilnost kako bi se poljuljala Europska unija, ili o tomu kako Izetbegović s Vučićem možda dogovara podjelu BiH na dva entiteta – jedan srpski i jedan bošnjački.
Lakonski se govori kako Hrvati traže „segregacijski“ Izborni zakon, samo zato što ne žele da im Bošnjaci nameću političke predstavnike i što žele imati jednaka prava kakva imaju Bošnjaci i Srbi.
Kad se traži da jedan narod drugom ne bira predstavnike, to se onda naziva antieuropskim zahtjevom, a kad se govori o građanskoj BiH, tad se prešućuje da se iza „građanske“ fasade kriju hegemonističke težnje brojnijeg naroda.
Kad se govori o paradžematima, vehabijama, islamskim teroristima i sličnim „bilskoistočnim humanitarcima“, onda se priča o ljudima „drugačijeg modnog osvještenja“ i podvalama, a nikako o reliktima mudžahedina iz tzv. ARBiH poznatim po sječi glava zarobljenih Srba i Hrvata.
Nikad se ne govori o tomu kako je tzv. ARBiH vodila vjerski rat pod sloganom „za Allaha, protiv Vlaha“, nego kako su se, eto, goloruki Muslimani Zenice, Visokog, Travnika, Bugojna, Vareša, Fojnice, branili od svojih susjeda Hrvata, koji su preko noći proglašeni ustašama i agresorima.
Prešućuje se da je, recimo, gotovo 100.000 boraca tzv. ARBiH, potpomognutih pretečama ISIL-a iz 7. muslimanske, mjesecima opsjedalo doline Lašve i Lepenice. Umjesto toga, tvrdi se kako je Vitez opsjedao Zenicu, kako je Hrvate Kaknja, Travnika i Bugojna protjerao HVO i slično.
Bosna i Hercegovina će nastaviti egzistirati kao „propala država“ sve do onog trenutka dok sarajevocentrične elite ne prihvate realnost – BiH je država u svemu jednaka tri tvorbena i državotvorna naroda.
Ako se to ne poštiva, onda BiH nema šanse dugoročno opstati. Hrvati imaju najveći interes da BiH kao država profunkcionira, jer bi to onda značilo da se u toj državi poštivaju i individualna i kolektivna prava.
Danas smo u situaciji da na svim razinama, u svim situacijama i na svim poljima bošnjačke elite provode (za sada) pravno nasilje i otimaju institucija koje bi po definiciji morale biti zajedničke.
Sarajevske elite više ne zanima BiH, njih zanima izgradnja vlastite nacionalne države Bošnjaka. Ostalo im je još samo toj državi odrediti teritorij i vidjeti kako se riješiti Hrvata, koji su danas zapravo jedina brana nastanku muslimanske države u središtu Europe.
wpDiscuz