Jeste li čuli za tajne svemirske programe Sovjetskog saveza? Znate li za teoriju o izgubljenim kozmonautima u svemiru? Teorija zvuči kao zaplet iz filma znanstvene fantastike. Postoje stotine knjiga i publikacija širom svijeta koje su govorila o svemirskoj utrci i brojnim incidentima koji su se dogodili. Tko nije čuo za Apollo XIII i njegove propuste ili katastrofu Apolla I gdje su trojica astronauta izgubila živote. Ovo su samo neke od mnogih nesreće tijekom svemirske utrke između SAD- i SSSR. Svemirska utrka između SSSR-a i Sjedinjenih Država započela je tijekom hladnog rata, a obje su strane koristile svoj uspjeh kao ratnu propagandu jedni protiv drugih. Sjedinjene Države bile su otvorenije oko svog svemirskog programa, a SSSR je spustio željeznu zavjesu pa je bilo gotovo nemoguće saznati nešto više o neuspjesima i uspjesima SSSR-a.
Braća Achille i Giovanni Judica-Cordiglia godinama su bili fascinirani svemirom i utrkom između Rusije i SAD-a da ga osvoji. Svaka je zemlja htjela pokazati svijetu koliko su moćni pokretanjem misija u svemir. Svi su htjeli biti prvi koji će pokoriti nebo. U Torinu, u Italiji, braća su redovito slušala radiofrekvencije ruskog svemirskog programa. Slušali su rakete, označavajući datume i vremena u dnevnicima. Čuli su čak i posljednje otkucaje Lajkinoga srca. Ruske svemirske vlasti htjele su dokazati da živo biće može preživjeti polijetanje. Nikad nisu ni planirali vratiti psa natrag na Zemlju. Sljedeće tri godine nastavila su braća slušati svemirsku utrku. Čuli su lansiranje raketa, kapsule u orbiti, sateliti koji izlaze iz Zemljine atmosfere i lajanje mnogih drugih pasa. Zatim su 28. studenog 1960. čuli nešto drugo. Bio je to Morseov kod. SOS.
Netko je bio u svemiru i pokušavao se obratiti Zemlji. Signal je postajao slabiji, ali braća su pratila njegove koordinate. Odakle god kôd dolazio, odmicao se od Zemlje. Kao da je izletio iz orbite … Dva mjeseca kasnije, u veljači 1961. godine, braća su na svojim radijima čula disanje. I još jedno srce koje se naglo zaustavilo. Ubrzo nakon toga, čuli su kako ženski glas govori na ruskom. “Razgovaraj sa mnom”, rekla je. “Prijenos počinje sada. Osjećam se vruće…’
Odjednom, u glasu joj se pojavio užas. “Vidim plamen”, plakala je. “Hoću li se srušiti? Da! Osjećam se vruće, ponovno ću ući u atmosferu”. Zatim su čuli užasni vrisak i buku snažne vatre. Braći se činili očitim da su iz Sovjetskog saveza ljudi poslani u svemir na eksperimentalne misije. Samo nekoliko dana kasnije dolazi vijest iz Sovjetskog saveza. Jurij Gagarin je postao prvi čovjek koji je putovao u svemir. Osvojio je svemirsku utrku za Sovjete i postao narodni junak. No, braća su vjerovali da imaju dokaze da su sovjetski kozmonauti poslani u svemir prije Jurija Gagarin. I da su umrli gore. Činilo se da je Jurij Gagarin bio prvi čovjek koji je preživio uspon iz atmosfere. Iako je Sovjetski savez oduvijek negirao takve teorije, skrivali su i prethodne neuspjele svemirske misije. Ali svaka teorija ima svoje skeptike.
Kako je amaterski radio mogao uhvatiti signale tako daleko u svemiru kad su ih pratile stanice u Velikoj Britaniji, SAD-u, Francuskoj i Njemačkoj? Zatim je pitanje kozmonautkinje koja je “živa izgorjela”. Njen ruski je jako loš. Ipak, svi kozmonauti bili su dobro obrazovani i pismeni. Je li i ta snimka samo prijevara ili je panika posljednjih trenutaka života izazvala mnoge pogreške? Šezdeset godina kasnije, istina je još uvijek dobro čuvana tajna, ali snimke braće Judica-Cordiglia mogu se čuti na internetu. Možda nikad nećemo znati identitet onih koji su umrli u prvom pokušaju osvajanja svemirske utrke. Ali njihovi ostaci će vječnost provesti među zvijezdama…
Izvor: express.hr
wpDiscuz