Dok svijet raspravlja o vjerojatnosti izbijanja rata u Sjevernoj Koreji, Donald Trump je napravio potez koji dramatično povećava vjerojatnost još jednog rata, onog trgovinskog između Sjedinjenih Država i Kine. Ovo je tek početak, ali je sve više naznaka da trgovinski sukob između Pekinga i Washingtona eskalira. No, SAD imaju vrlo male šanse za pobjedu u tom ratu.
U ponedjeljak je Donald Trump potpisao memorandum kojim od trgovinskog predstavnika u američkoj administraciji, Roberta Lighthizera, zahtijeva da ispita navodne ”krađe američkog intelektualnog vlasništva od strane Kine”.
Prema Washingtonu, Kinezi su američke tvrtke koje rade u Kini prisiljavali da s njima dijele tajne informacije i tehnologije, jer u suprotnom slučaju jednostavno ne smiju poslovati u zemlji.
”Gospodine Lighthizera, imate pravo razmotriti sve opcije koje imate na raspolaganju. Ovo je samo početak”, rekao je Trump.
Već sad je jasno da će Robertu Lighthizeru biti vrlo lako pronaći dokaze o ”krađi intelektualnog vlasništva”, jer je prijenos tehnologije dio mnogih velikih ugovora u globalnoj ekonomiji, a nakon toga slijede ekonomske sankcije protiv Kine.
Peking je za sada odgovorio na razini Ministarstva ekonomije: ”Ako Sjedinjene Države ne uzmu u obzir jasne činjenice, pokažu nepoštovanje prema pravilima multilateralne trgovine i poduzmu mjere koje bi potkopale bilateralnu trgovinu i ekonomske odnose, Kina ne namjerava sjediti i gledati i budite sigurni da ćemo poduzeti sve moguće slične odgovore”.
Stojimo li na pragu kinesko-američkog trgovinskog rata? Prema mnogima, to je jednostavno nemoguće, jer ako se to dogodi, to će promijeniti cijeli svijet. No, u pozadini prijetnje nuklearnog rata, možda je ipak bolji onaj trgovinski.
U stvari, korejska kriza i američko-kineski trgovinski i ekonomski odnosi su manifestacija jednog te istog problema. SAD pokušavaju ponovno uspostaviti superiornost u odnosu na Kinu i povratiti globalno vodstvo. Pritisak na Sjevernu Koreju zbog njenog nuklearnog i raketnog programa je Washingtonu potreban kako bi u bilateralnim odnosima s Kinom, posebice trgovinskim, prisilio Peking na ustupke.
Tvrdnju da je trgovina s Kinom za Ameriku nepovoljna je Trump izrekao još na početku svoje kampanje. Obećanje da će poboljšati ovu situaciju je bilo jedno od ključnih dijelova Trumpovog programa. Kako bi to postigao, američki predsjednik je rekao kako će ”koristiti sva sredstva”.
No, kao predsjednik, Trump je umjesto napada na Kinu pokušao pregovarati s Pekingom, ali je kao adut koristio ”korejsko pitanje”.
Međutim, kao što smo vidjeli, Kina je ubrzo uspjela odvojiti ”korejsko pitanje” od trgovinskog sukoba i pozvala Trumpa da ne brka jedno s drugim. Potom je američki predsjednik otvoreno izjavio ”kako će Kina, ako mu pomogne obuzdati Sjevernu Koreju, dobiti najbolje uvjete u trgovinskim odnosima”.
Ali, to je značilo jednu stvar. Kina se mora prikloniti ili Washingtonu ili Sjevernoj Koreji, što je nemoguće, čak i ako bi dobila ustupke po pitanju tečaja juana, pristup tržištu i druge trgovinske povlastice. Američki predsjednik Donald Trump se u cijeloj priči pokazao politički amater, što i jest, jer je s Kinom razgovarao kao poduzetnik, kojem su jedina mjera kratkoročni gubitak ili profit.
Nakon sastanka u travnju Donalda Trumpa i Xi Jinpinga, Kina je otvorila svoje tržište za američku govedinu, nametnula sankcije protiv Sjeverne Koreje, što je Trump pozdravio, ali ne zato što je pohlepan, nego zato što je u Washingtonu situacija bila krajnje nezadovoljavajuća. No, razloga za veselje baš i ne bi trebalo biti, jer je Kina sve sankcije protiv Sjeverne Koreje, za koje je i sama glasala, uspješno zaobilazila i kupovala sve što se nudilo. Stoga nema razloga vjerovati da će ovaj put biti drugačije.
Americi treba da Kinezi kupuju više američke robe, da se vrati dio proizvodnje iz Kine u domovinu i da se povećaju ulaganja u SAD. Američka infrastruktura je u proteklih 30 godina doslovno zapuštena, a dio je i uništen. S druge strane je u istom razdoblju Kina izgradila i podigla tvornice, prometnu infrastrukturu i obnovila i izgradila cijele gradove. Počela je graditi i mornaricu, što znači da će uskoro istjerati Sjedinjene Države iz područja kineskog utjecaja, prije svega u jugoistočnoj Aziji i na Dalekom istoku.
Trump nije intervencionist, ali je i on dio američke ”elite” koja po svaku cijenu želi očuvati unipolarni svijet, što znači da se hitno nešto mora poduzeti u vezi Kine.
No, što točno? Kina je svjetska tvornica. Sve američke tvrtke tamo imaju proizvodnju ili kupuju robu u kineskim tvornicama. Međusobna trgovinska razmjena prelazi 500 milijardi dolara i dvije zemlje imaju ogromna ulaganja u međusobna gospodarstva. Ekonomsko isprepletanje dva gospodarstva je toliko jako da je čak nastao termin ”Sinamerika” ili ”Chimerica”.
No, kada je Obamina administracija predložila Pekingu da ove odnose pretvore u geopolitički format ”Velike dvojke”, te da podijele svijet, kineski lideri su to glatko odbili.
I to s pravom, jer je ponuda bila neiskrena. Sjedinjene Države su u tom trenutku bile u velikoj krizi, a Kina u velikom usponu. Trik s ”Velikom dvojkom” je Obami bio potreban samo da obuzda Kinu i pokuša očuvati propadajuću američku dominaciju.
Može li sada doći do općeg trgovinskog rata između Amerike i Kine? Teško. Njegove posljedice bi, prije svega, teško pogodile same SAD.
Plašeći Kinu trgovinskim ratom, Trump želi ustupke od strane Pekinga, jer želi iz temelja promijeni negativnu trgovinsku bilancu u korist Sjedinjenih Država, ali na štetu kineskog gospodarstva. Trump vjeruje kako je izvrstan poduzetnik, ali država, posebno velika poput Sjedinjenih Država, nije kompanija i stvari funkcioniraju drugačije. Ukratko, Trump neće uspjeti oporaviti američko gospodarstvo na račun Kine.
U načelu, sljedeće dvije do tri godine bi ovi postupci mogli dovesti do onoga što je Washington na početku i obećao, do pravog trgovinskog rata između dva najveća gospodarstva u svijetu.
To će imati velike implikacije na svjetsko gospodarstvo u cjelini, ali će u svakom slučaju oslabiti kinesko-američke ekonomske i trgovinske veze.
Budući da geopolitičko suparništvo između dvije države svake godine postaje sve oštrije, beskompromisnije i otvorenije, pitanje je hoće li pad američko-kineske trgovine proći na, manje ili više, ”miran” način, ili će trgovinski rat imati većih posljedica?
Kina se jasno opredijelila za prvu opciju. U Pekingu razmišljaju strateški i za godine i desetljeća koja dolaze. ”Novi Put svile” nema svrhu samo čvrsto povezati Kinu sa susjednim zemljama, nego formirati čvrste trgovinske veze između Europske unije i Kine.
Europsko tržište sa svojih 600 milijuna potrošača je gotovo dvostruko veće od američkog, a njemu treba dodati euroazijske trgovačke putove i tržišta Euroazijske ekonomske unije i svih susjednih zemalja u kineskom okruženju. Ono može glatko funkcionirati čak i u slučaju velikog rata na Pacifiku. Kinesko-američki rat nitko ne želi, ali će ga s nastavkom ovakve politike Washingtona biti vrlo teško spriječiti.
Sad samo treba čekati izvješće Roberta Lighthizera i prijedlog mogućih američkih sankcija protiv Kine. Podsjetimo da američke sankcije protiv Rusije, Irana i Sjeverne Koreje nisu ni približno toliko opasne kao moguće sankcije Washingtona protiv Pekinga. Rusija nema značajne ekonomske veze sa Sjedinjenim Državama, a Iran i Sjeverna Koreja nikakve. U slučaju Kine su stvari drugačije. Trump je već ispalio prvi metak u sukobu s Kinom i sljedećih nekoliko tjedana, najviše nekoliko mjeseci će biti presudni ne samo za odnose Kine i SAD-a, nego za svijet u cjelini.
wpDiscuz