Minirana i do temelja srušena, a nakon desetogodišnje obnove novoizgrađena, crkva bi trebala biti veliko ohrabrenje za suživot u većinski srpskom Nevesinju, gdje na nedjeljnu katoličku misu dolazi tek 15 do 20 katolika, piše Deutsche Welle.
Ipak, svi bi željeli da bude onako kao što je bilo prije, no je li za to prekasno ili ipak ima nade?
‘Možda u budućnosti bude života, ali sada – teško’
Zdravko Pavlović pamti neka ružnija vremena kada se iz Nevesinja, kako kaže, moralo bježati. “Te 1992. godine morali smo napustiti kuće sa svojim obiteljima i do danas živim u Mostaru. Bilo je to vrlo teško vrijeme za nas. Samo rijetki i stariji su se vratili jer u principu nema uvjeta za život i zaposlenje”, kaže za Deutsche Welle ovaj, nekada Hrvat iz Nevesinja, a s današnjom adresom u Mostaru.
On nije siguran hoće li se uskoro zauvijek, ili hoće li se uopće ikada, vratiti na svoje prijeratno ognjište. “Teško je kazati hoće li biti povratka. Mlađi su se snašli negdje drugdje, a za vrijeme blagdana ovdje dolazimo kao i ostali prognani koji žive u nekim drugim mjestima. Ne znam, možda u budućnosti bude života, ali za sada je teško i to posebno zbog loše gospodarske situacije”, smatra Pavlović koji nipošto nije želio propustiti veliku svečanost blagoslova novoobnovljene katoličke crkve u središtu grada.
‘Puno znači ispružena ruka’Kolika je isprepletenost života i ljudi u Nevesinju možda najbolje pokazuje to što je katolička crkva u skoro samom središtu Nevesinja, u ulici Nikole Tesle, kojeg jednako svojataju i Hrvati i Srbi, dok su preko puta, u restoranu ‘Beograd’ kod prijatnih domaćina, za okrjepu i ukusan ručak, hodočasnici tražili stol više. Na ovu veliku svetkovinu, Hrvati su u Nevesinje došli sa raznih strana: iz Mostara, Ljubuškog, Foče, Čapljine…
Iz Foče, koja je u sastavu nevesinjske katoličke župe, pristigla je i gospođa Mira Gerenčić. Ona kaže da je u Foči puno miješanih brakova, ali da to nije smetnja za dobre međuljudske odnose i suživot. “Puno znači doći u obnovljenu crkvu u Nevesinju. Da se zna da tu postoje Hrvati i da možemo i mi iz drugih mjesta doći i pomoliti se Gospi. Puno znači i ispružena ruka”, kaže ona ipak izražavajući nadu da će biti bolje.
U Nevesinje, i to od svoje rane mladosti, na blagdan Velike Gospe iz Čapljine dolazi i Zdravko Ćubela. Rodom je iz Konjica, a o ovoj tradiciji kaže: “Ja sam kao momak dolazio ovdje. Prvi put sam došao kada sam imao 16 godina. Uvijek je bilo svetkovanje Velike Gospe, a nakon nesretnog rata koji nikome nije donio dobro, nekako još i više se dolazi na ovaj blagdan”. No, nakon odmora, s obitelji se vraća u Njemačku gdje živi i radi već 50 godina.’Jedino možemo opstati ako smo zajedno’
Dragan Raguž bio je koordinator povratka Hrvata u istočnu Hercegovinu, gdje je nekada živjelo skoro 3000 katolika, a danas tek desetina od prijeratnog broja – nešto više od 300. On je iz Berkovića u općini Istočni Mostar i u Nevesinje uvijek dođe za blagdan Velike Gospe. Kaže da je dolazio i onda kada se misa još uvijek služila “na ledini”.
“Ovo puno znači za pomirenje u Nevesinju i mislim da su prestali svi sukobi Hrvata, katolika, i Srba, pravoslavaca, u istočnoj Hercegovini… Da više nikada neće biti onakvog rata kakav smo proživjeli. Mislim da je posljednji rat dao do znanja da on ne vodi ničemu i da nam nema druge nego živjeti jedni s drugima, i Srbima i Bošnjacima i Hrvatima. Mi jedino možemo opstati ako budemo zajedno jer ionako nam se narod iseljava”, komentira on za DW.
Unatoč svemu: Dati i primiti oproštenje
O suživotu, pomirenju, miru i poštovanju najviše se govorilo tijekom blagoslova obnovljene crkve, ali i o “pruženoj ruci” kako je to već kazala gospođa Mira iz Foče jer ovu crkvu sada obogaćuje i metar i pol visoka pravoslavna ikona ‘Uspenja presvete Bogorodice’, dar donedavnog dekana Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Foči, a sada profesora na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu u Podgorici protojereja oca Borisa Brajovića.Sudeći prema riječima zahvale mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjskog, msgr. Ratka Perića, u konačnoj obnovi porušene katoličke crkve u Nevesinju značajnu ulogu ima – Srpska pravoslavna crkva.
“Želim zahvaliti i svećenicima Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske kao i Bogoslovije u Foči koji su mi od prvog dana bili potpora u oživljavanju razvaljenih zidova župe nevesinjske. Hvala im za susrete ovoga proteklog vremena, a darovana ikona će biti zagovor da se kao ljudi, a posebno kao Kristovi vjernici, poštujemo i pomažemo. Da budemo spremni dati i primiti oproštenje”, kazao je mostarski biskup pred mnoštvom okupljenih vjernika.
Kako se čini, oproštenje u Nevesinju se vratilo, ali ne i oni koji su morali otići prije 25 godina./HMS/
wpDiscuz