Prije par dana Željko Džaferović-Komšić, koji je u pregovorima o Mostaru, prijetio, da se nikako i nipošto ne smije doputiti da UZP politike ponovno preuzmu Mostar, na Podveležju je došao do Marija Kordića i pružio mu ruku.
Sarajevska medijska lahka konjica nije reagirala. Iako je morala. Budući da se radi o kojem po redu kršenju principa od strane mladih snaga SDA?
Oštrio si javnost protiv Kordića, huškao na nacionalnu mržnju, razapeo si Bošku Ćavar, Peđu Kojovića i Irmu Baraliju kao zadnje izdajice nacije, putem SDA medija, i sada pred Velesom, našim staroslavenskim Bogom, klanjaš se čovjeku kojeg si do jučer nazivao UZP-ovcem.
Gdje ti je obraz?
I Što je iduće?
Neki hrvatski mediji te Republikanci, od tog su nespretno napravili priču da se radi o Kordićevom gafu. I da je to uvreda za hrvatski narod. Nitko od tih medija nije si postavio pitanje čiji je Mostar?
Komšićev? Toliko Komšićev da Mostarci trebaju ustuknuti pred njim?
Hoće li se Hrvati Posušja pokupiti s klapskog festivala ako specijalni helikopter Oružanih snaga BIH eventualno spusti Komšića nasred Trga branitelja u Faradajevom kavezu?
Čiji je to grad? Posuški ili Komšićev?
Kome pripada? Njima il njemu?
Ako pak isto tako Mostar pripada Mostarcima, a pripada, onda predstavnici Mostara jesu dužni biti na svim mjestima koja se tiču Mostara, ma iz kojeg god kadra Komšić iskakao u želji da za života ulovi neki selfie s Hrvatom, a da to nije HadžiMlinarevićeva. Koju je komšifilis prenerazio. I koja se ubi od tog da ocu zagorča ostatak života. Nakon što je odbio igrati po njenim notama komšićizacije Ljubuškog.
Pitali smo i ljude, van politike, no bliske Kordiću kako komentiraju ovaj događaj i dobili smo kratak odgovor u mostarskom stilu:
“Jebo vas Komšić”
U tom odgovoru uzeta je Komšiću sva mjera. Mjera s kojom se prema njemu treba odnositi.
Ako hinjo dođe i pruži ti ruku, na prepad, što ćeš učiniti, pljuniti ga, odgurnuti?
Ne. Pruži hinji ruku. To je kršćanski čin.
Ruka se može pružiti i osobi koju žališ. I prosjaku i siromahu.
Ako ruku pružaš psu koji ti je simpatičan i ako je bolestan, možeš i čovjeku koji nije.
A kojeg i nakon što mu pružiš ruku, možeš i dalje smatrati nepoželjnim u svom dvorištu.
Komšić je čovjek s najmanjom slobodom kretanja u BIH. A treći put je predsjednik. Puna su mu usta BIH a ne smije kročiti na 75% BIH. I to sve govori o njemu kakav je to Bosanac i Hercegovac. Otimačinu tuđih prava i hrvatskog novca plaća praktički životom na 25% BIH. I treći put je predsjednik. Je li to vrijedno tih novaca? Je li život u zatvoru otvorenog tipa vrijedan tih otetih hrvatkih novaca? Što se Sabine tiče , jest.
Kordić je, međutim, predstavnik svih građana Mostara
Biran je na građanskoj a ne na nacionalnoj logici. On ne vrši konstitutivnu dužnost. Ne popunjava nacionalnu kvotu, poput recimo Marine Pendeš.
Zbog specifičnosti Mostara i svega što je Mostar propatio, pa i zbog trauma koje jedni imamo od drugih, pa tako i Bošnjaci od Hrvata, trebao bi zbog progresa grada stranačku iskaznicu zalediti do kraja mandata. Baš kako što to čine predsjednici nekih država.
Kordić je predstavnik svakog metra kvadratnog Mostara. I svakog Mostarca.
I treba se tako ponašati. Eventualno nije dužan ići na strogo nacionalna sijela koja se ne tiču cijelog Mostara. Recimo osnivačke skupštine Iranskog društva Podveležje ili saudijki vehabijsko gastronomski centar Zalik.
No dužan je biti na svim događajima oko Mostara, i to ne kao sluga, nego kao gospodar tog grada.
Komšić je došao u Kordićev grad. Mostaru i Kordiću na noge, i to na dio u kojem se smije pojavljivati. Zašto nije zamolio Kordića da ga prošeta i Zapadnim Mostarom, Širokim, Livnom, Neumom, nije nam jasno.
Ta hrvatski “predstavnik” trebao bi se barem jednom u tri mandata susresti “sa svojim biračima”. Ima ih u Širokom 7 i u Grudama 19.
Postoji jedan i u Posušju. Ako nije na Blidinju. I ako je trijezan.
Zašto Komšić ne smije kročiti nogom u ostale općine to nije Kordićev problem.
To je isključivo Komšićev problem.
Očito se ne radi o sukobu s HDZ-om nego s Hrvatima. Što Željko naravno krije kao zmija noge. Prikazujući politički teror nad nama kao “humanističku” borbu njega “naprednjaka” protiv “primitivnog HDZ-a”.
No na zamolbu Komšića. Kordić, ako je pravi moderni herceg, što gradonačelnik Mostara, treba biti, kao što su bili stolački il ljubuški begovi i hercezi prije njih, trebao bi prošetati Komšića pradjedovinom mu.
Makar to učinio kao Omer Paša Latas Ali Bega Stočanina. Na magarcu. I usput ga dovući na otvaranje Pelješkog mosta. Možda i do Rondoa. Dati mu mitraljez u ruke i kazati: Izvoli, umjereni i progresivni zlatni ljiljane, pucaj.
Podsjećamo: Komšić je proglašen personom non grata u svim hrvatskim sredinama u BIH. Pa tako i u većem dijelu Mostara. No na dijelu Mostara kojeg je HVO oslobodio 1992 da bi ga potom predao Armiji (samo da bi potom mogao napasti Armiju i pripojiti Banovinu Hrvatskoj), nije. Dakle da HVO nije 1992 pustio Armiju BIH da uđe sa Sjevera u Mostar, nakon bitke naravno, danas bi Komšić bio i tamo nepoželjan, većina Bošnjaka imala bi HVO mirovine a rata u srednjoj Bosni ne bi bilo. Kao ni Heliodroma niti Dretelja. Da je HVO znao da će puštanjem ABIH u Mostar doći do sukoba s Bošnjacima, sigurno to ne bi učinio. Bila je to najveća greška osuđenog Praljka Slobodana. Strašnog ratnog zločinca koji je u pripremama za rušenje WTC-a , probno , išao srušiti Stari most. I nije uspio. Jer ga je srušio netko drugi dok je on bio u ZG. No čak ni s WTC-om nije uspio. Preduhitrio ga je Komšićev vojni drug. KSM.