Za početak jedno test pitanje. Jesi li ti koji ovo čitaš druže Bošnjače, Srbine, Hrvatu, ti koji se smatraš normalnim čovjekom, i kriv si je ne glasuješ recimo za DF ili SDP, samim time, što njih ne preferiraš, u svom političkom ukusu jedan prosti, da prostiš, fašist?
- Želiš li da drugi nestanu ili samo tražiš prava za svoje?
- Kolješ li po kućama druge i drugačije?
- Smatraš li da onaj drugi i treći trebaju imati manje prava od tebe zato što si ti to što jesi a oni nisu, ili misliš da trebaju imati jednaka prava kao ti?
- Je li ti tvoje etničko fuj, smatraš li nižom vrstom one kojima je etničko važno ili to smatraš važnim dijelom svog identiteta uvažavajući činjenicu da i drugi to smatraju važnim dijelom svog identiteta?
Ako su tvoji odgovori na ovo uglavnom negativni, to znači da ti nisi fašist. Ne voliš SDP ni DF. Ali nisi fašist.
No vođa SDP-a, čovjek onkraj Pavelićeve biste, koju mu je donio Zvonko, tvrdi da jesi. On kaže da sve što je oko njega okupljeno je antifašističko. Ako nisi s njim, onda si na strani zla. Takorekuć fašist si.
I SDA Bakira Izetbegovića je dakle, prema Nerminu fašizam. To je već pomak. Jer više fašisti nisu samo Hrvati i Srbi. Nego i znatan dio Bošnjaka. Fašizam u BIH postade multinacionalan. SBB je također fašizam. Uvezen iz Crne Gore. SNSD i HDZBIH odavno su fašizam pa ih ne treba posebno opisivati.
No SDS i ono što je nastalo od Karadžića nisu. Oni su mlade antifašističke snage. Demokratske. Za promjene. Svi ostali koji neće s nerministima jesu. Možda je i Naša stranka fašizam ako ne stane u red s Nerkom, i nerkenjistima. Moguće da je i Islamska zajednica kojoj je SDP podvalio metak fašistička. Iako ga je SDP sam sebi poslao. I katolička i pravoslavna Crkva, podrazumijeva se fašisti su.
Evo Nikšićevog istupa:
Želim da vam kažem. Želim da vam odgovorim.Želim poslati vrlo jasnu poruku da se moramo ujediniti u toj borbi, da moramo svi zajedno raditi kako bi antifašistička većina konačno preuzela u ruke sudbinu ove zemlje’, bubnuo je tako nekako, olako, šjor Nikšić.
Kako dakle ovakva uvreda može proći bez reakcije? Jer nje nije bilo. Je li Nermin toliko nebitan da ga nitko i ne čista? Ako je tako onda ok. No bilo bi zdravo za ovo društvo da se javni diskurs komunista upristoji. Da se ne hvaćaju teških riječi ako žele dobro ovoj zemlji. I dijalog ovoj “našoj” zemlji. Koja je prvo njihova. A za nas fašiste, koliko ostane.
Otkud “lijevom” Sarajevu toliko nadmenosti u javnom prostoru? Čime su je to zaslužili? Pljačkom državne imovine? Lijanovićizacijom društva? Pavelićizacijom društva? Reketom nad državnim nekretninama? Zloupotrebom javnih RTV servisa? Čime?
Preksinoć je na N1 novinar te TV kuće Amir Zurkić pod utjecajem iste tvornice etiketiranja upitao uglednog zagrebačkog profesora, publicistu i talijanistu Ninu Raspudića, kako komentira činjenicu da ga tu u Sarajevu nazivaju ustašom? Upitao ga je to mrtav hladan, beskrupulozno, amaterski, i dakako nadmeno, na što mu je Raspudić odgovorio šprdnjom njegovog upita, da se zahvaljuje “šovinisitčkoj i neobjektivnoj TV kući, vodećeg nacionalizma u BIH na pozivu”.
Umjesto da isti novinar kaže: Doktore Raspudiću, mene je pravo stid, znate, opralo nam pravo mozak ovde, stid me bolan pravo što živim u ovom gradu bez vode, gradu čiji šef dva puta ponavlja kako je tu antifašizam pobijeđen, gradu u kojem daju počast ustaškim prvacima, gradu koji si je umislio da je centar svijeta, u ovoj intelektualnoj žabokrečini, u kojoj se sve drugačije naziva ustašom i četnikom, te sam dakle, g. Raspudiću jako počašćen i sretan što se odlučili dati izjavu našoj TV, čak me i trema pere što konačno u eteru imam nekog normalnog europskog čovjeka, nekog tko je govorio po svjetskim sveučilištima i čiji znanstveni rad se citira šire od kantona Sarajevo.
Umjesto toga Zukić je upravo jezik ulice, jezik šovinizma, jezik radikala, uzeo kao gradivo za postavljanje pitanja.
Raspudić je dakle odgovorio, iako je možda trebao prekinuti razgovor.
No zašto je Raspudić za Sarajevo postao ustaša?
Jednostavno zato jer ne misli kao oni. To je posve dovoljno. Zato što ne želi biti Slavo Kukić ili Željko Komšić. Zato što ne trga lančiće studentima. Zato što nije na šovinističkoj unitarnoj strani većinskog nacionalizma u BIH što bi po opisu posla “profesora sa lijevog filozofskog” valjda morao biti. Ili zato što je federalist, pa je u državi u kojoj je federalizam kao ideja ravan sotonizmu, samim time ustaša. Federalizam je inače legitimna politička ideja širom Europe. Samo ne u BIH. U BIH se nosi unitarizam. I ovu sezonu. Unitarizam koji ju razara. Iz dana u dan.
Rigidno NGO i političko, kao i medijsko Sarajevo, mimo volje Bošnjaka, dalo si je za pravo puno toga. Zavađati ih uporno s komšijama. Osim posebnog poreznog harača, koji im po višoj sili pripada, oni se smatraju boljima od ostatka zemlje. Njima je dano da određuju tko je fašist, tko ustaša a tko je dobar. Dobar je onaj tko je s nama. Tko nije taj je za odstrijel. Makar za sada, to bio samo medijski odstrijel.
Medijsko Sarajevo nikada Lagumdžiju niti SDP nije optužilo za ustaštvo pored opipljive biste Ante Pavelića koju je unio u vladu Platforme, a niti Komšića s ustaškim posterom jednog koljača u uredu. Njima je dano da u cilju antifašizma otvoreno šeću s ustašama. Tako ljudi koji su se 4 pune godine migoljili ispod Pavelićeve biste i Kraljevićevog portreta uzimaju drugima mjeru fašizma. Suludo. No u BIH posve normalno.
Kako je to moguće i kakav je to neoustaški antifašizam koji je fašistima počeo čak nazivati i svoje Bošnjake? Treba li obitelj Ante Pavelića poslati pismo zahvale SDP-u BIH za ideološku rehabilitaciju najdražeg im dede? Obitelj Blaža Kraljevića tražiti partizansku mirovinu za potomke velikog pretka antifašiste?
Evo recentnog i jako znakovitog primjera SDP-ovog “antifašizma” i “probosanstva”:
Prije dva dana dok je Nikolić u Bratuncu govorio kako sanja ujedinjenje Srpske sa Srbijom “probosanski” SDP je kategorički šutio. DF je šutio. Najpoznatije derište od Bratunca ostalo je šutjeti. Metak koji je poslao Nikolić u Bosnu odjeknuo je manje od onog metka koji je onomad poslao sam sebi. Kad je podmetao Rijasetu. Od drugova “antifašista” je bilo za očekivati jednu jedinu reakciju. No tko je reagirao? Nitko od njih.
Tek samo “fašistička” SDA je reagirala. Zvizdić i Izetbegović. Ostali nitko.
Znakovita je to šutnja “antifašista” na izjavu nekadašnjeg predsjednika srpskih radikala, i tada još uvijek predsjednika Srbije, čovjeka koji je nekada otvoreno veličao ravnogorski četnički pokret.
Za dublje pojašnjenje ove šutnje , ovog novog pakta u pripremi, saveza pucača po Srebrenici sa najgrlatijim profiterima na Srebreničkoj tragediji, treba iscrpniji tekst, i neko drugo vrijeme a i red je pustiti da nerkenjisti sami objave svoj tajni dogovor s RašKaradžli ideološkim potomcima, onako javno, i bez stida. Ne da ih mi promoviramo.
No zamislimo sad, parafrazirajući Nikšića, da si ovakav radikalan diskurs priušti hrvatski član Predsjedništva Čović. Zamislimo da svi u BIH govorimo drskim i populističkim SDP jezikom:
Dragan Čović, jučer je na skupu HNS-a oštro naglasio kako neoustaške stranke iz Sarajeva, u prvom redu DF i SDP neće uspjeti u svojim fašistoidnim naumima supremacije brojnijeg naroda nad manjim budući da je ovo zemlja i Hrvata koji su joj uostalom i dali nezavisnot i budući da je Ustav BIH jasno odredio prava i obveze svakog od naroda, kao i konstitutivnost naroda, kao natkrovljujući i najvažniji princip Ustava BIH. Princip je to koji nije utvrđen tek u Daytonu, nego znatno ranije 1945-e godine kao vrhunac pobjede nad fašizmom, kazao je Dragan Čović. Današnja nastojanja da se od Daytona napravi funkcionalna država, nisu ništa drugo nego nadogradnja ZAVNOBIHA. Oni koji žele srušiti osnovni princip ZAVNOBIH-a žele uništiti mir u BIH. Rezultate rata 90-ih koji su prepolovili hrvatski narod, podatak od 485.000 Hrvata i Srba koji su iseljeni i protjerani s područja Armije BIH u FBIH nećete legalizirati još jednom majorizacijom u FBIH – istaknuo je Čović. Ako želite, to ćete morati učiniti na silu na što se dvoranom prolomio pljesak. Potom je dodao: Baš onako kako “građanskim principima” odlučno branite kolektivna prava tek samo jednog naroda, Bošnjaka u Srpskoj i na svakom pedlju FBIH gdje su Bošnjaci manjina, ili gdje su protjerani ili desetkovani, što dovoljno govori o lažnoj građanštini istih, baš onako kako tražite da im se nigdje, rezultat rata ne smije knjižiti u politička prava, tako pravilo vrijedit će i za Hrvate. Ali i za Srbe. Ili ove zemlje neće biti! Gdje god su protjerani Hrvati mi također želimo poseban statut točno onako kako vi tažite za Bošnjake. Ne dopuštamo da se smanjeni postotak, koji je direktni rezultat konc logora, progona i ubijanja Hrvata, i obrednih klanja i zastrašivanja istih, danas koristi kao politički input – zaklučio je Čović te dodao: Jer tražiti da se to unese u Ustav, značilo bi legalizirati ubijanja i etničko čišćenje više stotina tisuća Hrvata u BIH. Princip prema kojem su naši zločini nešto što tek treba doći na naplatu dok Vaši zločini nisu bili uzalud nego su bili dio udruženog patriotskog projekta i svijetle borbe za BiH kao nacionalnu državu jednog naroda neće proći, zaključio je Čović.
Dakle kada bi Čović kazao ovako intoniran govor, uslijedila bi rafalna medijska paljba po njemu. Tražila bi se ostavka i urigiranje OHR-a. Kazalo bi se – eno vidite Hrvati su radikali i ovo što je Čović izjavio je rušenje države, premda za svaku rečenicu iz ovog goreg izmišljenog pasusa postoji argumentirano pojašnjenje. Daleko utemeljenije nego ono Nerminovo. Vjerojatno bi ekspresno izletjela optužnica, izmoljena od Ambasade ili OHR-a i potom njegovo zatvaranje na novih mjesec dana zatvora. Onako kako danas prijete Dodiku ako ne pristane biti kooperativan.
Zašto je onda nerministima dozvoljen žestok diskurs, vrijeđanje fašizmom na dnevnoj osnovi i radikaliziranje političke scene u BIH dok grugima nije? I do kada ti isti drugi trebaju trpjeti taj nadmeni sarajevski stav u kojem smo uvijek mi fašisti i zločinci a oni Saraj radikali u koži “ljevice” dobri i dragi antifašisti koji za logor u Jablanici, Konjicu, Dretelju Jedan, tu Blažovu i Buljubašićevu Loru nikada nisu čuli?
Do kada ćemo mi trpjeti diskurs u kojem je naša borba za naše kolektivno pravo fašizam, a njihova borba da nas ušute, isele, opljačkaju i ukrote antifašizam? Ili uostalom Srbi u FBIH?
Jesu li Srbi dali legitimitet Dodiku, Ivaniću kao i Hrvati Čoviću na način da oni srpsku i hrvatsku suverenost brane tako da nas, iz godine u godinu, drže ponižene u saraj loncu dok nas sarajevski medijski i politički kuhari dinstaju doktrinom laganog kuhanja žabe, i sa smješkom gledaju kako se isljevamo? Jesmo li mi birali živjeti u državi u kojoj je snimka našeg iseljavanja dio zabavnog programa FTV-a?
Imaju li Srbi u FBIH pravo na dostojanstvo i predstavničku demokraciju ili nemaju? Što će ti očuvana Srpska ili obranjena ustavna prava ako naroda za crpiti ta prava, naroda za živjeti Srpsku ili Hercegovinu, Lašvu i Posavinu nema?
Jer zemlja je onog čija su djeca, ne onog čija su prava.
Suverenitet Hrvata, Srba, Bošnjaka u BIH iznad je OHR-a, N1, FTV-a i mokrih snova Saraj čaršije. Nitko nema pravo puštati da netko na dnevnoj bazi krši taj suverenitet, pa ni Dodik, niti Čović niti Ivanić.
Ne može slika prebijenog hrvatskog povratnika biti vijest desete kategorije, a prebijeni Kukić top vijest mjeseca nad kojom nariče i Najdraža ambasada.. Ne ide. Tu nešto smrdi. Tu nešto jako smrdi. Tu nešto užasno smrdi.
Taj suverenitet, koji su Dodik, Ivanić, Čović dužni čuvati, nije plaćen markama. Plaćen je životima. Tisućama života i tragedija. Taj suverenitet stvorio je okvir koji se zove Bosna i Hercegovina i nje, bez volje ta dva naroda naprosto nema. Kao i bez volje Trećeg. Ma koliko se Nerka tome čudio. Treći narod ne može vladati nad druga dva ako druga dva zatraže od svojih predstavnika da napuste institucije BIH i mirno predaju palicu za upravljanje ovom zemljom tom sposobnom i dragom Sarajevu. I OHR-u. I taj suverenitet naroda, srpskog i hrvatskog, kao i bošnjačkog je trajna kategorija koju nitko nema pravo vrijeđati, pa ni koalicijski paktdžija Pavelićeve stranke. Drug Nikšić.
Lideri dvaju manjih konstitutivnih naroda u BIH naprosto moraju, jer na tome su i dobili izbore, na obećanju očuvanja suvereniteta, i samopoštovanja vlastitog naroda, u trenutku, kada sarajevska kuhinja podigne temperaturu, novu tužbu, ili novu joker zovi prema OHR-u povući ručnu i kazati, mi se ove igre više nećemo igrati. Ma koliko ih to koštalo pozicija. I njih i njihova stranačka odijela. Samo tako se zaustavlja kuhanje žabe. Sve ostalo je sigurno utapanje u neizvjestan zagrljaj mutne igre velikog nacionalizma.
Mi dakle izlazimo, ne želimo igrati igru s pola firuga koje ste nam oteli, a vi i dalje kuhajte. Evo vam država, pa vladajte nad njom ako tvrdite da imate legitimitet na cijelom teritoriju BIH. Pošto mi obmanjujemo naše narode, koji su eto uz vas a ne uz nas, pošto smo zločesti, mi vam više nećemo raditi frku. Izvolite upravljajte državom.
Samo takvim pasivnim gandijevskim otporom majorizaciji, majorizatora se osvješćuje da tako više ne može. On tada shvaća što je legitimitet na terenu. U takvim okolnostima Sarajevo će pred sobom imati ne Dodika i Čovića, ili Ivanića, nego dva naroda nad kojima će morati provesti političku represiju na terenu. Prisilu. Hegemoniju u praksi.
Ovako ju provode sistemski i nevidljivo od očiju običnog svijeta. Narod osjeća bijedu, osjeća da perspektive nema no ne vidi tko ga financijski isušuje, i tko njegovu zemlju drži u permanentnoj krizi i zaostajanju.Taj narod ima pravo na budućnost, na istinu koja nije ona sarajevska, i na perspektivnu svoje djece u svojoj zemlji.
Kada se sva vlast preda Sarajevu, taj narod će i praktično vidjeti gdje je izvor metastaze. I tko je taj, tko guši BH društvo. Jer nije isto, kad te pendreči sarajevski pendrek i kad te globi sarajevski financ, i kad ti to čine lokalci. Pa ti vjeruješ da je država općina. I da ti je za svo zlo tu kriv ovaj tvoj.
Pristankom na daljnju igru tihog iscrpljivanja, privremeno si i HDZ i SNSD i svi drugi osiguravaju pozicije, al dugoročno , sudjelujuju u njihovom iseljavanju nas. Naroda koje predstavljaju. Naroda čiji suverenitet i opstanak su dužni braniti. Ne kuhati ga po njihovim pravilima igre. Nastavak borbe, s izmaknutim figurama, znači dugoročno potpisivanje poraza. I izdaju onog što ti je narod dao da braniš.
Ivan Šušnjar l Poskok.info
wpDiscuz