Premda se očekivalo da će upravo Kukić koji je prije nekog vremena bio prva vijest u državi i šire, nakon što ga je navodno pretukao zloglasni Čovićev The Režim himself (javili mu info punkotovi iz Eroneta) od tih očekivanja izgleda ništa. Cijelu stvar , on sam, iako žrtva fizičkog nasilja, jednostavno je prešutio. Nije jednostavno isto. Ako si Slavo od države i ako recimo nisi.
Ako si opet pokojni Jozo Kafadar, povratnik u Vitez i neki patriot BIH te raznese bombom zato što si se vratio u “svoju” BiH, nemaš sreće što si ubijen baš taj vikend, jer baš u to vrijeme neko je eto našamaro Kukića. Ko si ti i tvoj život pa da zauzmete toliko medijskog prostora kao Slavo od Države?
Ili ako si pak Mario Raguž, državni izborni službenik, koji predstavlja državu na izborima, i kojem mladi jastreb SDA skoro pa slomi kičmu, tko si ti bolan Raguže? Šta si umišljaš? Što se ne zoveš Salmir i što te nije pretukao Mario?
Fakat, je li BIH vraćena u sustav mileta, u kojoj postoji jasno ocrtan rasizam, i podijeljenost društva na dvije kaste.
Onu povlaštenu neootomansku, koja slavi agresore na našu zemlju, koja šuti o Erdoganovoj diktaturi i klanja mu se, koja šuti o prešućenom genocidu, ne samo u Armeniji,nego i onom u BiH, o onoj neoosmanskoj politici na Balkanu, onoj koja kontrolira medije koji slave Kaplana, onoj koja zaustavlja sudske procese i smatra se patriotskom, i nižu rasu, kršćansku bijednu raju koja čak i kad ju netko ubije, nije vrijedna toliko medijske pažnje kao kad se premlati dopisni akademik majorizacije?
Pišući po tko zna koji put, o Čoviću i Dodiku, no ne i o Šeher Saray političarima tamo u Mordoru, u središtu kapitala, i središtu korupcije u zemlji, bez iti malo namjere da dotakne najveći nacionalizam u zemlji, najoportuniji vojnik bošnjačkog nacionalizma, il kako za sebe u trenucima inspiracije voli reći “kapitalistička kurva” napisao je tek ovo:
Dokaz pljuvanja po narodu su, potom, i neodržani izbori u Stocu. Razlog je, poznato je, nasilništvo, malo fizičko, malo proceduralno – i opet, tobože, ne zbog vlastita dupeta nego interesa svoga naroda radi. Iako, po srijedi je baš to – pojedinačni i grupni interes, a interes naroda je samo dobro pogođen paravan. No, Stolac upozorava i zbog drugih detalja, malo unutarnjih, malo vanjskih – a vodu stolačku i jedni i drugi mute već desetljećima dugo.
Što se prvih, unutarnjih detalja tiče, nadmudrivanje „zaštitnica“ nacionalnih interesa nikoga nije iznenadilo – jer, to je film kojeg gledamo preko četvrt stoljeća. Uostalom, i Čovićevo podvikivanje kako je Stolac hrvatski prostor samo je dio tog i takvog, odavna pročitana hrvatsko-bošnjačkog nadmudrivanja – a zapravo omalovažavanja vlastita naroda.
Dakle jebo bolan Kaplana. Čović je problem u Stocu. Jebo bolan i polomljenog Raguža.
Kukić je inače “dragi” učitelj marksizma iz “demoktatskog” doba dragog nam Tita. Dobar je sa Svetlanom Broz. To je ona teta, znate, koja nas suočava sa svim mogućim zločinima osim sa onima svog dede. Slično kao i Kukić. Koji će nas suočiti sa svime osim sa zločinima režima u kojem je nametao samoupravljačku cenzuru. Taj režim on smatra boljim premda je u kraju iz kojeg dolazi i Slavo, od završetka rata, do 62-e, na potezu od Livna do Neuma isti taj režim pogubio 24.000 ljudi, dakle tri Srebrence, i iselio još toliko.
Stariji Posušani pamte ga kao narcisoidnog čovjeka koji je u srednjoškolskom centru kršio građanska i ljudska prava tuđe djece, kojoj je zabranjivao isticanje religijskih simbola.
U kontinuiranom procesu ustavne dekonstitucije hrvatskog naroda od Daytona na ovamo, koji nesmetano traje i danas, čest je savjetnik Visokim predstavnicima. Podržao je Lagumdžijinu Alijansu, kojom su poništena kolektivna prava Hrvata u FBIH, nije protestirao protiv iti jednog amandmana visokog predstavnika, a za nagradu dobio je 3,4,5 nadzornih odbora i primanja kakvih se ne bi postidio ni sam Inzko. U doba lijanovićizacije i reustašizacije Vlade FBIH podržao je SDP Platformu i htio biti premijer države na račun iste. Ima čovjek apetit.
U isto vrijeme hvalio je uspješan gospodarski rad , danas za kriminal optuženog Jerke Lijanovića. Čiji je sponzorski autić, neko vrijeme vozikao. Budući da voli nekorumpirane ljude, često druguje s nekorumpiranim Mirom Rašićem, a obiteljska i politička upošljavanja skroz su mu strana. Nikad čuo. Nakon što su kadrovi koje je uposlio u Eronet optuženi za višemilijunski kriminal i pranje love u slučaju Gibraltar, Kukić im je u kolumni poštenog Mire Rašića poručio “ja sam uz vas”, no zanimljivo je iako je jedina osoba koja povezuje Eronet, s marketinškim tvrtkama u Sarajevu, FTV-om i drugim medijima, koji su suoptuženi za izvlačenje novca iz Eroneta, upravo Kukić, Tužiteljstvo BIH još ga nije stavilo pod istragu.
Međunarodnoj zajednici Kukić je uspio prodati priču kako je on istinski demokratoljub lijeve provinijencije, iako je desetljećima podržavao komunistički sistem pa mu je takvom svaki dijalog stran. Što dokazuje svakodnevnim militantnim obračunima sa svakim tko se usuđuje ne misliti kao on.
Najdražoj raji u Sarajevu prodao je priču kako je on zapravo filmski junak, jer je eto kako je kazivao po saraj tabhanama, on je uporno ostajao živjeti u Posušju tijekom rata, premda je HVO “imao običaj obredno mu zarafalati u kuću.”
Kako je samo hrabar taj čovjek, kojem se pune dvije tri godine, redovno rafala po kući a on ostaje tu živjeti. I koliko trebate biti naivni Sarajlija pa nasjesti na tu priču?
Cijelo to vrijeme, što u ratu što poslije, Kukić predaje na Sveučilištu u Mostaru, jedinom u zemljiu koje je na hrvatskom jeziku, gdje od djece onog naroda, čije kolektivn pravo godinama ismijava, od godišnjih školarina uzima par tisuća maraka mjesečno. Za predavanja na koja ne dolazi, i za kolegij koji postoji samo na mostarskoj ekonomiji. Druge ekonomije u “regionu” ne potrebuju kvazireformirane samoupravljačke sociologe. Jedne godine na stranicama Slobodne Dalmacije pojavilo se nekolko tekstova o Kukićevimm plagijatima. No nakon nekog vremena cijela afera je utihnula.
Slavo Kukić nenadjebivi je junak najboljeg, najpatriotskijeg i najorganiziranijeg nacionalizma u zemlji i regionu.
Nekako je lijepo vidjeti da čovjek koji se tolike godine svojski bori protiv nacionalizma na kraju završi kao rigidni vojnik nekog drugog nacionalizma. I uvijek podoban režimu. Ma koji sustav bio. Pametan čovjek, što bi bio nacionalist slabog nacionalizma kad moš biti prvoborac onog najboljeg i najvećeg? Poso je dobar, što poso, cijeli niz poslova, a para lahka.
Poskok.info
wpDiscuz