Dugogodišnji novinar Večernjeg lista BiH i politički analitičar Zoran Krešić u intervjuu za portal politika24.net govori o blokadi hrvatskih portala čime je prekršena osnovna ljudska sloboda mišljenja i izražavanja, o provokacijama koje gotovo svakodnevno doživljavaju hrvatski povratnici u područjima gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo, o puštanju na slobodu ubojica Vlade Šantića…Također, Krešić govori i o nužnosti izmjena Izbornog zakona, aktivnostima međunarodne zajednice u vezi s izmjenama Izbornog zakona, rezoluciji Europskog parlementa i europskom putu BiH.
Svjedoci smo da je više hrvatskih portala i njihovih profila na Facebooku nakon izvještavanja o događajima u Haagu i generalu Praljku bilo blokirano i rad im je bio onemogućen. Kako je moguće da se tako brutalno krši osnovno pravilo slobode mišljenja i izražavanja?
Rekao bih da se radi o poludirigiranome i poluautomatiziranome procesu, koji je rezultirao određenim zabranama. No, nakon određenih intervencija, pa i upozorenja na Facebookovim stranicama posvećenima upravo nekorektnom i pristranom odnosu regionalnih ili da budemo točniji administratorima na razini države BiH, došlo je do promjena. Pouzdano znam da je upravo upozoreno na nacionalnu/etničku pristranost facebook administratora. Upozorenja portala na hrvatskom jeziku pa i vrlo uglednih osoba pokušalo se ismijati upravo od istih krugova koji su i organizirali ovaj pokušaj zabrane javnog izričaja. Na kraju su ti isti postali gubitnici jer su šefovi na višoj razini ustvari shvatili da su im kolege iz ove regije itekako neprofesionalni.
U Maglaju su prije nekoliko dana zapaljene zastave hrvatskog naroda u BiH. Također, na zgradi Hrvatskog doma u Kraljevoj Sutjesci u Općini Kakanj, iscrtan je ljiljan, simbol tzv. Armije BiH. Očito se Hrvate povratnike želi zastrašiti na sve moguće načine?
Žalosti me iskreno što se takvo što događa Hrvatima koji su u manjini na području Maglaja, Kaknja. No, nije se primjereno reagiralo niti na ozbiljnije prijetnje a kakve su bile zastave ISIL-a i raznih terorističkih skupina koje se može pronaći širom zemlje. No, valja biti iskren i reći kako niti Hrvati nisu baš posebno dobri domaćini u sredinama gdje su većina ili pak Srbi. Možda je takvih incidenata najmanje na područjima gdje su u većini Hrvati, ali definitivno vrijeme je da se okrene nova stranica. Upravo će se uspjeh te sredine, toga naroda mjeriti po toj pozitivnoj diskriminaciji onoga tko je manje brojan. Tako se gradi budućnost. To je Europa koju danas poznajemo.
Još jedan u nizu udaraca na Hrvate posljednjih dana jeste i to da su osumnjičeni za ubojstvo Vlade Šantića pušteni na slobodu. Vaš komentar?
Zapravo, radi se o zajedničkom radu državne pravosudne, obavještajne i paraobavještajne, policijske mafije. I to odgovorno tvrdim. Najprije najveći zločin nakon likvidacije, prikrivanja dokaza i lažnih tragova predstavlja potez Federalne uprave policije da zajedno s tužiteljstvom iz Bihaća ubojstvo generala HVO-a okarakterizira kao civilno ubojstvo. A okolnosti su bile ovakve general jedne vojske ABiH (Atif Dudaković) privodi generala druge vojske HVO (Vlado Šantić). Sve se događa u ratu. General Dudaković nalaže da se ‘generala Šantića odvede na spavanje’ nakon čega zapovjednik Vojske policije Hamdija Abdić Tigar kaže svojim podređenima ‘Radite s njim što želite’. Generala Šantića odvode, njegovu pratnju razoružaju. Nakon toga po iskazu tajnog svjedoka generala Šantića muče i ubijaju. Ako je to civilno ubojstvo, onda treba ukinuti sve policije, sudove, tućiteljstva … Osobno sam najviše razočaran time da nijedan od hrvatskih zastupnika, predstavnika vlasti nije pokrenuo pitanje likvidacije generala HVO-a i zaustavio ovu paraobavještajnopravosudnopolicijsku lakrdiju. Posve sigurno Sarajevo ne bi šutjelo da je primjerice ovu sudbinu doživio Atif Dudaković.
Kako izaći iz krize vladajuće koalicije na razini BiH i FBiH?
Nikako do izbora.
Promjena Izbornog zakona u BiH, kako bi se spriječila mogućnost da Bošnjaci ponovno Hrvatima izaberu člana Predsjedništva je goruće pitanje. Što očekujete u vremenu pred nama, hoće li se prema Vašem mišljenju u narednom vremenu uspjeti promijeniti Izborni zakon?
Neće. Ključne bošnjačke političke stranke i njihovi sateliti SDA, SDP, DF … su zauzele zajedničko stajalište da se Hrvatima ne dopustiti biti politički faktor u zemlji. To u prijevodu znači da se hrvatsko pitanje treba riješiti tako da se oni asimiliraju ili isele. Računa se na faktor vremena i odugovlačenja. I posve su iste i SDA, SDP, DF … glumeći da su ove stranke za rješavanje prava manjina i slučaja Sejdić-Finci. I to pitanje postavljaju pitanjem svih pitanja. U suštini i to pokazuje da je ova presuda ustvari autorski osmišljena u političkom Sarajevu kako bi se najprije politički razoružali Hrvati, a onda posredno i Srbi. No, na ruku im ne ide presuda u predmetu Bože Ljubića. Unatoč manipulacijama bošnjačkih članova Središnjeg izbornog povjerenstva kako se mogu izabrati izaslanici u Dom naroda, a što sliči pokušaju mijenjanja brzina u automobilu u kojemu je otkazalo kvačilo, problem će zasiguirno eskalirati na sljedećim izborima. Ustvari, Federacija se našla u posve identičnoj poziciji kao i Mostar. Smiješno je onda tvrditi da se u federaciji može izabrati Dom naroda bez izmjena zakona nakon što su uklonjene odredbe o načinu biranja izaslanika, dok istodobno u Mostaru već šest godina nema izbora upravo zbog toga jer je osporen način i raspored mjesta za Gradsko vijeće iz pojedinih izbornih područja. Ustavni sud BiH donio je odluku koju je sada nemoguće zaobići. Dakako, ako se ne pojavi kakav novi alkemičar ili paramatematičar s čarobnim formulama da trećina od 17 predstavlja 5.
U kojoj je mjeri međunarodna zajednica „svjesna“ nužnosti izmjene Izbornog zakona u BiH i je li ona dovoljno uključena u taj proces?
Iskreno se nadam da će biti principijelni i podržati ono što je biti presuda u predmetu Ljubić, ali i u slučaju Sejdić-Finci. Tko to kaže da se mora brisati odredbe u Ustavu BiH koje kažu da su članovi Predsjedništva Srbin, Hrvat, Bošnjak. Zašto ne bi stajalo da će u državnom vrhu biti i predstavnik manjina.
Što je ključno za Hrvate u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku?
Osmisliti strategiju. Najprije znati što se želi u BiH i kako doći do toga cilja. Ta strategija mora biti politička, gospodarska, demografska … Ovo je dugoročna utakmica.
Rezolucija Europskog parlamenta jasno definira BiH uređenu po načelima federalizma decentralizacije i pune ravnopravnosti konstitutivnih naroda i građana. Rezolucija, osim što rješava važna pitanja u BiH evidentno usmjerava BiH ka Zapadu. No. unatoč tome bošnjački političari i dalje se protive federalizmu?
Iz Sarajeva često postavljaju pitanje što i kako federalizirati. Povijest Europe, EU, zemalja članica, pa čak i Jugoslavije nas uči da su sve Federacije ili konfederacije izvorište imale u narodima. Smiješno je mimikrijom preskakati ovu temu, plašiti svijet podjelama i sukobima. Stranci koji u značajnoj mjeri nasjedaju na, prije svega pseudograđansku, a ustvari velikobošnjačku ideju, te nažalost podržavaju one koji tobože zagovaraju društvenu zajednicu koja je protiv torova, podjela. No, da se radi o notornoj laži i obmani najbolje potvrđuje činjenica da je član Predsjedništva BiH kod Bošnjaka uvijek do sada bio nacionalist (Izetbegovići i Silajdžić), ali i činjenica da je primjerice predsjednik SDP-a BiH uvijek bio iz reda najbrojnijeg naroda.
Hrvati u BiH su mnogo puta pokazali da su čvrsto opredijeljeni za Europu, što se može vidjeti i po aktivnostima hrvatskog člana predsjedništva BiH dr. Čovića, u čijem je predsjedanju BiH predala aplikaciju za članstvo u EU Čini se da su Hrvati u BiH motor euroatlantskih integracija i EU?
Radi se zapravo o čistoj pragmatici. Nedavno sam u razgovoru s jednim stranim diplomatom rekao kako bh. Hrvati slijede kretanje Republike Hrvatske pa su je slijedili i u vremenu kada su njome vladali zločinački režimi. Istina je to što govorite oko uloge predsjednika Čovića, no ponajprije zahvaljujući upornosti para i diplomatske službe, često su Hrvati u europskoj i američkoj administraciji portetirani kao destruktivci, prijatelji Rusije, protivnici Zapada. Iako svi mi ovdje znamo da je to laž, jednako kao što je presuda Haaškog tribunala u slučaju Herceg Bosne klasični falsifikat i zapravo pečat na krvavu podjelu BiH koju su potvrdili stranci između dominantnih Srba i Bošnjaka, treba jako puno raditi na međunarodnom planu. Pa nije Kosovo dobilo sadašnji status bez novca, žrtve i upornosti. To, a ponajprije Židovski model organiziranja mora biti uzor kako raditi u budućnosti.
wpDiscuz