Činjenica je da smo već sada, nakon dvije odigrane utakmice, trasirali put na Svjetsko prvenstvo. Iz naše grupe samo pobjednik ide direktno, a drugoplasirani u baraž, no pošto smo Čehe ‘vratili na tvorničke postavke’, logično je očekivati da budemo ispred njih i na kraju. Tu su i Crnogorci, ali nam se poklopilo da su oni izgubili od Čeha, a pošto smo mi dobili Čehe, praktički imamo prednost ispred jednih i drugih, naravno kad bi imali isti broj odigranih susreta.
Ako ništa drugo, vrijeme je da jedne kvalifikacije odradimo bez stresa, bez baraža, bez grižnje noktiju. Svaki put to priželjkujemo, ali se skoro nikada ne ostvari, no sad izgleda da je to to. Naravno, mi ne bi bili mi da nismo u stanju nešto uprskati, pa, recimo, izgubiti u rujnu od Crne Gore, i opet sve zakomplicirati. Ali ipak, ruku na srce, to se vjerojatno neće dogoditi i Zlatko Dalić fino kormilari brod prema sjevernoameričkom kontinentu.
Češka je solidna ekipa kojoj nedostaju nekadašnje top klase
Što se same utakmice protiv tiče, treba reći da protivnik nije neka top klasa, ali nisu ni loša ekipa. Češka je primjer jedne solidne ekipe srednjeg europskog ranga koja može svakome napraviti probleme ako ju se ne shvati ozbiljno. Vrijede 167 milijuna eura, što je, ugrubo, duplo manje od nas, ali opet, nije to malo. Mi smo odigrali sjajnu utakmicu i praktički sve igrače treba pohvaliti, jer je tu bilo prilika i za više od pet golova. Češka nije ‘mačji kašalj’ i sigurno im nije lako zabiti pet golova.
Naravno da nisu ona sila koja je 1996. igrala finale Eura ili 2004. polufinale Eura, ali su i danas pristojna ekipa kojoj nedostaju dvije-tri ekstra klase kao što su ih imali nekad u vidu Pavela Nedveda, Karela Poborskog, Tomaša Rošickog ili Milana Baroša. Ako nešto treba izdvojiti kao loše, to je činjenica da smo opet primili gol iz prekida, što nam je stara boljka. Jednostavno, ranjivi smo na te ubačaje i nikako da se otarasimo primljenih golova iz prekida. To je nešto na čemu treba stalno raditi, pa će se možda i riješiti.
Perišić može uhvatiti Šukera
Od naših igrača treba sve pohvaliti, a posebno bih izdvojio ‘zvijer’ iz naslova, a to je Ivan Perišić. Ne samo da djeluje, odokativno, 30 posto brže nego dok je igrao u Hajduku, već je njegova forma stalno u uzlaznoj putanji. U dresu PSV-a ‘prekucao’ je nizozemsku ligu, u Ligi prvaka sam je izbacio Juventus, a i u dresu reprezentacije igra briljantno, sjetimo se samo golčine Francuzima na Poljudu.
Perišić igra u životnoj formi i djeluje kao da je ‘pušten s lanca’. Brz je, elastičan, lagan na nogama i opasan po gol. Nije ni čudo da ga želi Barcelona, jer koga briga koliko ima godina kad igra kako igra. Na pravim igračima godine se ne očituju toliko, najbolji su primjeri naš Luka Modrić, Leo Messi ili najstariji od svih, Cristiano Ronaldo.
Ugrožen je rekord svih rekorda
Perišić je i na najboljem putu da sruši rekord Davora Šukera po broju golova za reprezentaciju. Zasad je na 36 golova i nedostaje mu devet do Šukera, odnosno deset da ga prestigne. To je svakako dohvatljivo ako se zna da će igrati još barem ove kvalifikacije, pa pripreme za SP, samo prvenstvo, a lako moguće i nakon toga.
Naravno, tu treba jednu stvar istaknuti, a to je da je Perišić 36 golova zabio u 144 nastupa i da on nije klasični napadač, niti izvodi penale u reprezentaciji. Ipak, nevjerojatni Šuker zabio je 45 golova u samo 69 nastupa, što je suluda učinkovitost i najbolje pokazuje kakav je Šuker bio igrač. Perišić bi ga mogao uhvatiti, ako ga posluži zdravlje, jer volje mu ne nedostaje.