Zašto ljude toliko privlači 'Legija stranaca'? Evo fascinantnih detalja o kojima šira javnost malo zna!

Legija stranaca zvuči kao moćna vojska kojoj se pridružuju samo najodvažniji. Međutim, je li to baš tako? Ukoliko vas zanima ova tema, možda vam sljedeće činjenice nisu poznate.
Legionarima se usađuje stav ‘borba do smrti’, a predaja nije opcija
U travnju 1863. godine, u borbi između francuske Legije stranaca i meksičke vojske, legionari su pokazali koliko su točno odvažni.
Iako je u njihovom sastavu tada bilo svega 65 muškaraca, legionari su se borili protiv 3.000 vojnika u bitci kod Kamarona. Unatoč gotovo nikakvim šansama, mala patrola legionara meksičkoj vojsci nanijela je velike gubitke, odbijajući sve vrijeme da se preda. I ne samo to, nego su oni više puta pitali veliku vojsku hoće li se ona predati.
Na kraju je petorica muškaraca sposobnih za borbu ostala sama na imanju, i branili su se bajonetima do posljednjeg daha. Kad su se predali, Meksikanci nisu mogli da vjeruju da su se borili protiv te šačice muškaraca, a jedan je vojnik navodno izjavio: “Ovo nisu muškarci! To su demoni!”
Sjećanje na tu bitku se obilježava i danas, a drvena ruka njihovog ubijenog kapetana Danžua i dalje je najvrijednija stvar u muzeju legionara u Aubagne.
Ranjeni legionari automatski dobivaju francusko državljanstvo
Iako vojske legionara dolaze iz 138 različitih država, svi mogu postati građani Francuske. Naime, nakon časnog služenja barem tri godine, mogu predati zahtjev za državljanstvo, a ako su ranjeni na ratištu, mogu dobiti državljanstvo putem odredbe nazvane ‘Francuz po prolivenoj krvi’, što je francuska vlada počela dozvoljava 1999. godine.
Više od 35.000 stranaca ubijeno je u akcijama dok su služili Legiji
Tijekom povijesti se na francusku Legiju stranaca – i njihove borce – gledalo kao na potrošnu robu. Stranci koji su se pridruživali (i dalje to čine), prihvaćali su mogućnost smrti u dalekoj zemlji u zamjenu za novi život s nekim smislom. Ali besmisleno žrtvovanje vremenom je postalo svojevrsna vrlina koju nema potrebe ni pokušavati razumjeti.
Najbolje je to objasnio stari legionar William Langevajš: “Vrijeme nije bitno. Mi smo zvjezdana prašina. Nismo ništa. Bez obzira umrete li s 15 ili 79 godina, za tisuću godina to će biti potpuno nebitno. Dakle, od ** bite sa svojim brigama o ratu “.
Legija je nekad prihvaćala sve – pogotovo kriminalce i neprilagođene – bez ikakvih dodatnih pitanja, ali danas moraju proći test
Od osnutka, 1831. godine, Legija je postala utočište za sve s problematičnom prošlosti. Muškarci s policijskim dosjeima ili dezerteri iz drugih vojski mogli su doći i pridružiti se, a da ih nitko ništa ne pita. Naprotiv, dobili bi novi identitet i mogli su da započnu novi život, potpuno čistog početka.
Ali iako i dalje primaju dezertere i osobe optužene za manje prekršaje, više im se nije tako lako pridružiti kao nekad. Prilikom regrutacije, muškarci moraju proći psihička, fizička i intelektualna testiranja, prije nego što počnu s ikakvim treningom.
Kasnije se provjerava kolika je njihova motivacija, kako bi se razotkrili one koji nemaju dovoljnu volju da uspiju u vojsci.
Iako danas nije nužno da čovjek bježi od svoje prošlosti u trenutku kad odluči da se pridruži Legiji, svi novi legionari gube stari identitet i dobivaju novi, kojeg moraju zadržati najmanje godinu dana tijekom služenja vojske.
“Legionari počinju novi život kad se pridruže. Svakome od njih dopušteno je da njihova prošlost ostane tajna”, objasnio je legionarski kapetan Michelle.
Plaća i dodaci su skromni
Prilikom regrutiranja legionari bi komotno mogli objaviti poster američkih marinaca na kojem piše: ‘Ne obećavamo vam vrt pun ruža’. Naime, plaća je skromna, kao i ostali dodaci, ali čini se da to nikome ne smeta, piše Business Insider.
Unatoč obećanju vrlo grubog života i mogućnosti slanja u borbu bilo gdje na svijetu, i dalje se tisuće muškaraca prijavljuje svake godine.
Legionari mogu očekivati ​​da će ih poslati da čuvaju neka područja ili izravno u žar borbe. Trenutno tako borave u Afganistanu i Maliju.
Početna plaća im je oko 1450 dolara i nema povišica prvih nekoliko godina. A da je riječ o maloj svoti dovoljno govori usporedba s najnižom plaćom američkog vojnika, koja iznosi 1546 dolara, a koja automatski prebacuje na 1733 dolara nakon šest mjeseci.
Jedini veliki bonus u Legiji mogu naći ljubitelji pića, jer uvijek ima više nego dovoljno alkohola. Čak iu ratnim zonama, legionari piju u slobodno vrijeme i poznati su po tome što mogu popiti toliko da bi postidjeli i neke ‘poštene alkoholičare’.