Iz više razloga sam izbjegavao pisati o ovoj temi, a jedan se izdvajao posebno: biologija! Pogrešno sam smatrao da je za lustraciju prekasno i da su svi oni, osim par izuzetaka u staračkim pelenama, pomrli gorko mi nekažnjeni. Za ovaj tekst imam gomilu osobnih razloga, no danas osobito “napumpan”, izdvajam samo jedan, pokojnog oca.
Spadao je u ljude koji rijetko postoje, no Bog Svemogući ih posije svuda da se bore za općeljudsko dobro i da budu uspješni čega god se taknu! Tada postaju i meta. Društva nesposobnih mediokriteta, u mom slučaju u jednoj čisto partijskopolicijskoj državi, se dižu na zadnje noge, kupe vojsku svojih doušnika i kreću na uništavajući juriš.
Rijetki izdrže uspravni kad stolačka ili mostarska masa, predvodjena svojim “intelektualcima”, krene na “pravedni” juriš da pokaže rečenom papku kolika je granica slobode i koliko se smije zahvatiti. Ili drugima poput njega, npr. Dr.Esadu Ćimiću, piscu, sociologu i profesru SU ili Osmanu Piriji, tvorcu HEPOKa i moderne Hercegovine, te svjetskom stručnjaku za hranu pri WFOu, susjedu mi pok. Don Andjelku Babiću, zeničkom robijašu i Staklare i Isusovače, zajedno sa ocem svojim pok. Biskupom Petrom Čulom.
Goran Raguž l poskok.info
I još drugim, znanim i neznanim, kojima se u ovom času običnog ljudskog bijesa, ne mogu sjetiti ni imena.
Policijsko društvo, koje u svakoj ulici ima ne jednog, već više doušnika, ne može funkcionirati drugačije osim “drukajući” bližnjeg svog, surovo ga kažnjavajući za svaku razlikovnost i k tomu još, preko organizacija svoje partije, davajući teoretsku podlogu običnim KKK linčevima.
Ako nema koga “zapravo” koji npr. poput mog oca, pošalje cijeli stolački komitet na čelu sa Nemanjom Peceljem i Milom Palametom u 3 PM, onda se po potrebi i izmisli, gurne u kakvu priču gdje čemernik nema izbora doli da pri kojoj rakiji Titi opsuje mater i u materi mater, a to je 60 dana Ćelovine, otjera vojskom mostarskih i hercegovačkih hijena Džemala Bijedića, Osmu Piriju iz HEPOKA, plus žbiru koji pozitivan poen i jedno dobro mašala i aferim po plećima.
Od gradonačelnika Mostara ili Stoca ili bilo kojeg drugog grada u Hercegovini, do zadnjeg uličnog klošara u mom Zagradu koji druka narodnoj miliciji što im psujem i Titi i državi.
Hercegovinu treba lustrirati. I od ostataka originalne UDBe, i potomaka im, uhljebljenim samo zato što su njihova djeca, i od sljedbenika im, kojima takav model, uspješan i efikasan, odgovara.
Danas ću preskočiti situaciju sa lustracijim u susjednoj mi neprijateljskoj Domovini, koliko god bile komplementarne ili u NR Kini. Ne tiču me se. Danas samo Hercegovina, jer nešto je gadno trulo i prijeti ovom ostatku ostataka jednog naroda, prijeti golim opstankom. Slažem se sa pomirbom i oprostom i kao vjernik i kao čovjek. Točka. No i kao čovjek ili vjernik, svejedno, vjerujem u državu zakona kakvi god oni bili. Pa da vidimo što zakoni, običaji i moral każu o tome.
wpDiscuz