by Nikola Zirdum
U politici, ništa nije onako kako izgleda. A još manje onako kako bi trebalo biti. A ovako je to počelo kad je američke djelatnike u Sarajevu, zahvalita groznica korupcije i ugodnost primanja mita..
Jedan čovjek uđe u crni automobil s diplomatskim tablicama. Izađe pred zgradu Tužiteljstva. Lagano popravi kravatu. Osmijeh bez sjaja. 2007. godina.
Zvao se Murphy.
To je scena koju, da je netko snimio, danas bismo puštali na svakom suđenju. Ali nije snimljeno.
Samo je ostalo zapisano – u sjećanju nekolicine i u tišini mnogih. No i na papiru. Po njegovu žalost.
Tada, 2007, američki činovnik Murphy ne dolazi s porukom mira. Niti sa zahtjevom pravde. Dolazi – kako to Amerikanci vole reći – s direktivom “partnera”. U suštini Direktivom naručitelja s Istoka. Da odsječe glavu BH pravosuđu. Da potkupi Tužitelja. I obeća mu sjajnu budućnost ako jedno ime skine s popisa optuženih. Ime Selme Cikotića. Koje li ironije.U samo 7 godina nakon WTC američki diplomat u Sarajevu, radi za terorističke ćelije s Istoka.
Tužitelj, sretan, da je upravo postao dio ekipe, i nekome važnome mnogo važan, to zdušno čini. Uostalom ne trebaš se misliti. Jamstvo ti daje USA ambasada. Jamstvo o neprogonu i tišini. Što je tvojih 2000KM mjesečno u odnosu na perspektivu koja ti se nudi?
Al kako je skinut Cikotić, iz spisa, pada potom i sve ostalo. Tužitelj se lijepo naplatio i od bugojanske raje. Postao je dvostruki igrač.
“Mlaćo kaže da ne može svjedočiti ako neće spomenuti Cikotića. Na to se pozivju i ostali.” Murphey dobiva od Tužitelja takav spis. Da su sva ispitivanja pokazala da se većina svjedoka poziva na Cikotićevu prisutnost u događajima oko Bugojna. Vraća poruku: “ne diraj onda ni njih. I prašina dobiva dozvolu, visoku, diplomatsku, da se krene masovno taložiti na predmet “Iskra i ISIL”.
Cijela stvar ostaje u ladici. Jedan Murphey, jedan dakle ogavni lik, jedno ljudsko ništa, za sitne pare nekog šeika, koji lajka Al Qaedu i tekbira po twiterima, zaustavilo je istragu o 34 ubijena Hrvata u logoru u Bugojnu. To je rezultat clinton/biden politike u BIH. Njihov doprinos u lovu na zločince.
Za par stotina tisuća dolara pravda nad smrću 34 čovjeka, ode u nebo i napusti daytonski imperativ. Protudaytonsko, protuhumanističko, korumpirano djelovanje, jednog krimosa. Michael Murpheya.
To ljudsko ništa do prije jučer, bio je USA ambasador u našoj zemlji. I provodio je teror.
Politički, medijski, pravosudni.
Sada se nalazi pred optužnicom vlastite zemlje. Ne samo za služenje ISIL krugovima u Sarajevu ,o za cenzuru medija u BIH oko istina na napad na WTC, gdje sudjeluju i CIkotićevi suborci, nego i za jačanje ruskog plinskog utjecaja u BIH. A to, upravo to, boli State Department više od činjenice da FTV nije smjela objaviti podatak o doprinosu Selma i Alija u rušenju WTC-a.
Naime višegodišnjim političkim bullyngom , preciznije psihičkom, medijskom i pravnom torturom nad Čovićem, Murphey je svjesno odgodio jačanje hrvatskoameričkog projekta dovođenja američkog plina u BIH. I tako odigrao još jednom protiv interesa SAD-a u BIH.
“Selmo Cikotić ne smije pasti. NATO ne može bez njega.”
Ta je jasna i nedvosmilena laž, napisana rukom Michael Murpheya koju 2007-e godine, za novce naravno, jedno džepno smeće, smeće Emirovo i smeće Selmino, smeće Bidenovo, smeće iz US ambasade upućuje vlastitoj državi.
Svjestan da njegove navode State Department neće provjeravati. Jer on je “naš” a Bosanci su ludi. I ako naš vjeruje tom Selmi, tko smo mi da sumnjamo.
BIH je tada dovoljno nebitna da bi netko provjeravao tko je Selmo Cikotić. Ako Murphey kaže da bez tog čovjeka nema NATO priče u BIH, zašto bi netko u S.Departmentu sumnjao?
No Selmina kasnija korupcija u doba ministrovanja, te ova rukom napisana i ambasadorskim pečatom ovjerena laž, upravo će Murpheya stajati skorog lišavanja slobode. I dugotrajnog zatvora u SAD-u. Diplomatski imunitet ovo mu neće zakrpiti. A priča oko blokade američkog plina u BIH stajat će ga još više. Doživotne zabrane rada u US administraciji. Ni portir u Detroitu , u zatvorenom naftnom terminalu, neće smjeti biti.
Jer ovu laž je stavio na papir , dao mu protokolarni broj, poslao u srce vlastite države i za pola milijuna dolara, pucao sam sebi u glavu. Ni Merzuk Aletić to ne bi tako. U suštini Murphey je prvi Cikotićev Merzuk. Njegova prva žrtva.
Doista, koliko moraš bii glup, da vojni savez 31 države, s tisućama nuklearnih bojevih glava nazoveš pogubljenim i bez šanse bez Selme, bez nekog neotesanog, sirovog, i beskrajno bahatog čovjeka iz Bugojna?
Zvuči kao šala. Ali tko ne zna – vjeruje. Tko zna – šuti.
Murphy odavno nije glas suvremene Amerike. Predstavlja poraženu, mrtvu deepstate Ameriku. Onu koja je bombardirala svijet svojom nadmenošću.
On je šapat prošlosti koji traži alibi. U trenutku dok Sjedinjene Države šalju novog ambasadora u BiH, Murphy – bez mandata, bez poziva objavljuje tekst.
Ne piše ga da bi tješio zemlju koju je napustio. Ili da bi nešto promijenio. Jasno mu je da njegova kolumna ne može promijeniti ništa. Ne piše ga niti iz taštine.
Piše ga da bi spasio sebe. Od pravnog progona. To su posljednji trzaji očajnika.
To više nije politička poruka – to je komad obrane. Wannabe kauboj, diplomat u čizmama, čovjek prljavih ruku i smrdljivih nogu priprema se za dan kada će netko, s legitimacijom FBI-ja ili nalogom tužitelja, postaviti isto pitanje koje danas izbjegava:
Zašto ste i u čije ste ime, g, Murphey zaustavili pravdu?
I zato mu sad trebaju hrvatske reakcije na njegov napad na federalizam. Kako bi se predstavio čuvarem Daytona i države BIH.
Glasovi bijesa BH Hrvata, naročito Srba, možda mu daju nadu da će ga Tužitelji u SAD nekako amnestirati.
Murphy zna da FBI i CIA neće slušati narod BiH. Ali slušat će atmosferu. Tražit će signal. I Murphy im ga želi dati: “Pogledajte ih, ti Srbi i Hrvati… Oni mene mrze jer sam štitio građanske vrijednosti.”
To je stara igra. Kad ne možeš obraniti djelo – karikiraj protivnika. Zato ne traži istinu.
Traži napad. Ali ne bilo kakav. Traži etnički napad. Ako ga dočeka – piše si oprost.
Zato ne udarajte Murphyja. Pitajte ga pitanja koja ne želi čuti. Ono što ga više boli. Pitajte ga zašto je 2007. godine išao u Tužiteljstvo.Zašto je čovjeka s krvavim dosjeom nazivao ključem NATO-a.Zašto je šutio o Aletiću, kad su drugi postavljali pitanja. Zašto nije tražio smjenu šefa SIPE. Možda zato što je i on CIkotićev čovjek?
Zašto je kočio projekt s Hrvatskom – dok se plin s istoka lakše kotrljao prema Sarajevu. Zašto se ponašao kao da State Department nosi njegov potpis – a ne zastavu. Pitanja su ono što ovo ljudoliko stvorenje razgolićuje. Uvreda mu samo gradi štit.
Ne izgovarajte riječ “federalizam”. Ne budite Ilija. Niste s njim na telefonu. Ilija ima naputke i obećanja. Prošao je tečajeve kod njega. Vi nemate. I niste Ilija. Imate neku dužnost prema ovom narodu i nadamo se da baštinite nekakvo osobno bazično dostojanstvo. Po ocu i majci svojoj, koji su vas rodili.
Federalizam nije naša riječ. Ilijina možda da. Jer treba Murpheyu. Naša ne. U reakciji na njega, sigurno ne.
I-Cvitanovići koji su do jučer o federalizmu šutjeli koliko i o nuklearnoj fizici, danas ga prizivaju kao mantru. To je signal da veza s Murphyjem još pulsira. Da se frendovi čuju. I rade koordinirano. Federalizam. Po toj riječi ćete ih prepoznati. Njegove preostale ćelije.
To je riječ koja se šapće, a ne izgovara – osim kad instrukcija dođe s one strane Atlantika gdje Murphy više nije ambasador, ali još uvijek misli da ima ambasadu.
A istina? Ona je negdje u Washingtonu, gdje se vrata sporo, ali odlučno zatvaraju. I možda već sutra, netko u odjelu i s ozbiljnom bojom glasa, upita:
“Mr. Murphy, zašto ste godinama štitili zločince ABIH i Al Qaede koje ni muslimanski dio BiH nije mogao štititi?”
Tada neće biti Avaza. Ni komentara. Ni Cikotića. Ni ‘građanske BiH’.
Samo Murphey i Istražitelji. I istina među njima.
Koju mora izreću pred svojom državom. Onom koju je u BIH izdao. I nju i njene heroje poput Petra Hercega Tonića, i njene državne interese poput JPI s američkim plinom.
I zato, gospodo, nemojte mu pokloniti ono što traži. Ne napadajte Murphyja.
Samo pitajte. A sve ostalo – neka dođe po redu.
Red je ono, čega se Murphey najviše boji.
A Allah dragi, opet najbolje zna.
/POSKOK/
wpDiscuz
