Dragi Poskoče, jedva sam uspio doći do računala i napisati ovo pismo. Ja sam u jednom gradu u susjednoj Hrvatskoj.
Grad se zove Makarska i nalazi se pokraj mora.
Ovdje smo došli prije jedanaest dana.
Tata, susjed Stipe, moja mama i naša susjeda Mara, te Stipin i Marin sin Jure i naravno ja.
Susjed Stipe je za sve nas iznajmio sobe, koje se ovdje zovu apartmani. Sobe-apartmani su u brdu tri kilometra iznad Makarske. Susjed Stipe i tata su organizirali put u Makarsku, da bi se svi mi odmorili. Mama se jako veselila odmoru, a i ja sam.
U Makarsku smo došli kasno navečer i odmah smo otišli u svoje sobe spavati. Ali, u sobi do nas neki ljudi su nešto slavili i pravili su strašnu buku, sličnu onoj, kada koncem studenoga u Grudama domaći ljudi jure svinje s nekim kolcima i noževima. Inače to zovu muzikom, a posebno je popularna po svadbenim salonima u brdskim dijelovima Hercegovine. Sličnu dreku, odnosno muziku u zadnje vrijeme sve češće puštaju nakon crkvenih svečanosti.
Zapamtio sam jednu od tih groznih pjesama, radi koje su dva puta dolazili vatrogasci. Ide nešto, kao…gori gora, gori borovina…
Uglavnom, tek pred zoru je prestala ta strašna dernjava. Naši susjedi su se ponapijali i pozaspali. Taman smo i mi počeli tonuti u san, kad su popucali prozori u našoj sobi i još jednoj. Jurica, sin vlasnika kuće, koji inače studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, čekao je da slavljenička muzika malakše i onda je on «do daske» odvio svoju liniju s pojačalom. Marin kaže da su to bili «AC/DC», a susjed Stipe kaže da se nije tako prepao od 1992. kada su raketirane Grude.
Tada je izbila tuča, pa su došli policajci. Priveli su i tatu, jer nisu povjerovali vlasniku kuće da mu je to rođak u treće kolino. Ovdje je vrlo teško živjeti ako nisi nečiji rođak.
Tatu, mamu i vlasnika kuće su odveli nekom «sucu za prekršaje». Susjed Stipe je mene sakrio u ormar, te je s tetom Marom i Marinom otišao za njima u grad. Iz ormara me je malo kasnije izvukao Jurica s Filozofskog i rekao da se ne bojim, da će on paziti na mene. Rekao je i da mu «ona bagra» više neće u kuću, a ja mogu ostati koliko god hoću. Susjed Stipe, Mara, Marin, tata i mama su se tek predvečer vratili. Kažu da su skoro sav novac dali za kaznu tom sucu. Susjed Stipe kaže da mu je lako za suca, ali su poslije otišli na piće u obližnji kafić na rivi. Kaže: «Jeba ti suca za prekršaje kakvi su im konobari!»
Tata i susjed Stipe su htjeli zaraditi nešto novca da bi mogli platiti taj naš odmor, ali su ih opet uhvatili policajci i odveli u grad koji se zove Split. Tamo su već desetak dana. Mama i teta Mara plaču. Mama kaže da je to od luka, koji križaju dok pripremaju večeru za goste pansiona. Oni spavaju u jednoj prikolici pokraj kuće, a ja spavam s Juricom u njegovoj sobi. Ovdje mi je lijepo samo me malo ujutro boli glava od dima i sve mi je smiješno.
Jurica s Filozofskog puši neku ljekovitu travu, kojom se kaže brani od primitivizma, mediokritetstva, divljeg kapitalizma i još nekih bolešćina koje sam zaboravio.
Dragi Poskoče, ako netko naš ide ovih dana u Makarsku, neka dođe po mene, ja sam gore u brdu, zadnja kuća!
Cinik / poskok.info