BH javnost trebala bi si postaviti pitanje tko informira američkog veleposlanika u BIH g. Nelsona. Dao je već dvije izjave u kojima krucijalno griješi. Baratajući podacima koji ne stoje. Ili su spin.
Sjetimo se njegove izjave oko Aluminija.
U doba urušavanja ovog giganta, on se blogom obratio javnosti te je subliminalno optužio HDZBIH i partijsko upravljanje ovom tvrtkom od strane ove partije.
Oko njega u zgradi rade sve listom AID-ovi ljudi. Jarani Huseina Živalja.
Nije stoga bilo savjetnika da mu pojasni kako je upravo vlada Platforme, iza koje su direktno stajali bivši Clintonov ambasador u BIH Patrick Moon te Valentin Inzko , nasilno i suprotno Daytonu, postavila menadžment na čelo ove tvrtke koji je u razdoblju od 2011 do 2015 načinio smrtonosan minus Aluminiju. 245 milijuna maraka. (Treba li dodati da je po volji US administracije u tu Vladu ubačena i nacistička stranka, koja se u to doba kitila posterima Ante Pavelića?)
Elektru su preuzele Ustaše (HSP) i Bajrović (DF). Aluminijem su upravljali američki ljudi, (Ivo Bradvica i Jerko Lijanović). Aluminijev oporavak nakon Platforme više nisu vidjele ni najbolje balkanske vidovnjakinje. Eronet je gurnut gotovo do izdisaja. EPHZHB nekako je uspjela preživjeti.
Išlo se nakon Platforme i Gospi Međugorskoj na molitve, na jedan poseban način tražilo se rješenje, no bilo je prekasno.
Potom se pojavio video Emira Suljagića, koji izjavljuje kako je ponosan na Platformu, čiji je on idejni tvorac.
Cilj Platforme je ispunjen kazuje Suljagić – posisati sav kapital hercegbosanskih poduzeća i odvući ga u smjeru Sarajeva.
Čovjek se javno hvali zločinačkim projektom vlade – pljačkom, i nitko ništa.
Nakon ovog nema akcije Tužiteljstva BH. Ono ne privodi niti Suljagića, niti Kukića niti Lijanovića niti Lagumdžiju za udruženi zločinački pothvat pljačke javnih poduzeća po programu Platforme. Patrick Moon u to vrijeme već je daleko izvan zemlje, na sigurnom. Nestao frajer točno kao i Toby Robinson Crusoe, a Nelson optužuje HDZBIH. Nestao je i Krešimir Zubak. Svi akteri Platforme šute. Radi se o višemilijunskom kriminalu nakon kojeg su pokupovane vile po europama, stanovi po Manhatnima, cijeli milijuni koji se u svom iznosu mogu porediti s pljačkom Hercegovačke banke.
Isto je i s Daytonom. I on je “opljačkan”
Onaj tko je pročitao Dayton, a Nelson očito nije, predviđa retoriku pomirbe, a ne retoriku rata.
OHR sve ove godine ne kažnjava političare koji se koriste retorikom rata umjesto retorikom pomirbe. Iako je prva rečenica Daytona “Okrenuti prema budućnosti i miru”.
Druga važna stavka Daytona jeste Izborni zakon.
Izborni zakon u parlamentarnim demokracijama ono je što hardveru software. Ako je Daytonski ustav Hardware po kojem ima funkcionirati ovo društvo , onda Software – Izborni zakon po kojem je Dayton trebao biti testiran kao Hardware nikada nije pušten u rad.
Sukladno Daytonu, Jasno stoji u Aneksu 4 da se software po kojem ovaj sustav ima funkcionirati , mora donijeti u Parlamentu BIH.
Izborni zakon, kao software nikada nije izglasan u Parlamentu BIH niti je OHR a ni US ambasada ikada pritisnula BH hardveraše u parlamentu da taj softver izglasuje i tako Dayton primjeni u praksi. Zaživi ga.
Stoga je Nelson u krivu. Mi pojma nemamo funkcionira li Dayton ili ne. Bosna i Hercegovina ni D od Daytona okusila nije. Okusila je samo kršenje međunarodnog prava na svojoj koži. I to od strane međunarodne zajednice. Čiji odnosi zadnjih stoljeća postoje isključivo na poštivanju međunarodnog prava i ugovora. Čiji su mirovni ugovori i sporazumi neizostavan dio.
Čak i 1996 izbori su održani prema privremenim izbornim pravilima. Potom je opet došao neki Nelsonov sugrađanin Barry i mimo Daytona nametnuo Izborni zakon koji nije niti Windows, niti Linux, nego nekakav totalni trash od softvera koji je potom unio potpuni kuršlus u BIH. Učinio je od BIH ono što i američka Platforma od Aluminija.
Svaka US tvrtka ozbiljnija je od Clintonove administracije u BIH
Naime ako kupite bilo kakav proizvod, od Macintosha, Forda, ili Windowsa, dobit ćete nekoliko godina garanciju na njegovu ispravnost. te stručni support ako dođe do bilo kakvog kvara.
Možete li zamisliti da ste kupili novog Forda Mustanga, s 5 godina garancije , vozite se po bosanskim i hercegovskim širokim ulicama, divnim, patriotskim , antifašističkim, kad najednom , zaustavi vas policajac, predstavi se kao direktor Forda i kaže vam: “Gospodine , samo sekundu, ali ja vam moram oduzeti ovo” – i čovjek vam odlomi lijevi špigl te ode u nepoznatom smjeru.
Nakon par mjeseci ponovno se pojavi , otkači vam volan, i opet ode u nepoznatom smjeru. Potom jedan dan se opet pojavi i strpa vas mjesec dana u zatvor samo zbog tog jer mu se ne sviđate. A na vaše mjesto postavi Željka Komšića, samo zato što mu se sviđa.
Teško da se to može dogoditi.
Kada bi Ford tako poslovao, ili Windows, ili Macintosh, nitko ne bi kod njih kupovao, a tvrtke bi se proglasile trash tvrtkama.
No Clintonova administracija ponašala se i ponaša se upravo tako. I još uvijek u našoj zemlji njihovi ljudi dobijaju agremane. Nisu proglašeni trash administracijom . Čak ih zovu “prijateljima BIH”. Dok su u praksi prijatelji samo onog nacionalističkog pokreta kojeg maze bliskoistočni režimi puni nafte. Ukratko Clinton administracija u BIH nije prijatelj BIH nego lobistička kuća američkih nacionalnih interesa. Toj kući važnije je što će o njenoj politici u BIH reći saudijski princ ili turski predsjednik nego neki prosti Hrvat ili Srbin.
Prodali su nam Dayton, skupo su nam ga prodali, potom su kidali komad po komad s njega. Zatvarali nas, progonili, nametali vlade koje su nas pljačkale. Potom su nam moralizirali o korupciji i pljački.
Na kraju su nam kao vrijednost kojoj se moramo diviti nametali ljude bez diploma, korumpirane lažove, manijake, mesare, govnare. Šetali se Sarajevom pod zaštitom NATO cijevi. Koje su ih štitile od ISIL-ovaca.
Za potrebe medija to su nazvali pobjedom slobode.
US administracija u BIH je neozbiljna tvrtka. Da je ozbiljna, znali bi da proizvod koji nam je Clinton prodao, u BIH nikada nije uporabljen. Nikad nije upaljen sa softverom koji je u stanju hendlati daytonski Hardver. Isti tren nakon što su ga implementirali ponudili su prodaju naših prava bliskoistočnim režimima. To čine i danas.
Zato Dodik-Čović inicijativa, iako se čini zakašnjelom, nije nikakav predizborni spin. Ona je početak borbe za očuvanje međunarodnog prava. I najmanje veze ima s Daytonom. U BIH se Dayton nikad nije kršio budući da nikad nije ni zaživio. Srušeno je međunarodno pravo daleko prije svakog pokušaja implementacije Daytona. A srušio ga je jedan g. Barry, potom jedan US veleposlanik, potom drugi, treći itd.
Krajnje je vrijeme da dva naroda shvate, da samo zajedno mogu zaustaviti geopolitičke želje bliskoistočnih naftnih kartela u BIH.
Vremena sječa glava su prošlost. Arapska proljeća i ubojstva predsjednika po volji Clinton demokracije su prošlost.
Hrvati i Srbi trebaju poštovati želju američke nacije da lijepo i lagodno živi.
No ne preko leđa nas, naše budućnosti i života i budućnosti naše djece.
Posebno ovo vrijedi za Hrvate. Od potpisa Daytonskog sporazuma do danas, američka administracija u BIH otima prava Hrvatima kako bi zadovoljila bliskoistočnjake. Narod Petra Hercega Tomicha to nje zaslužio. Upravo iz razloga jer je najzaslužniji za postizanje mira u BIH. Za davanje šanse Clintonu da se uoči izbora u US , kada je i pobijedio , svijetu i US građanima predstavi kao čudotvorni mirotvorac. Onaj kojem je u BiH uspjelo, što Europi nije.
Hrvati u BIH jedini su narod koji je pristao zamjenti teritorijalni federalizam za institucionalni . I zbog tog ih netko kažnjava. Umjesto da se svijetu pošalje poruka kako je teritorijalna logika prevziđena, kako postoji dobar primjer u svijetu, Hrvati u BIH, koji ništa nisu izgubili odricanjem od te logike, nego su nasuprot tome, dobili, svijetu se šalje, upravo na primjeru Hrvata u BIH potpuno druga poruka:
Nikada ne smijete pristati na konsocijaciju, nikada ne odustajte od teritorije, jer završit ćete kao Hrvati u BIH. Institucionalni federalizmi su nemogući. Laž su i prevara.