ŽELIMO VIŠE MARIJA KROLO Dok hrvatski kadar šuti i klima glavom, naša Mara je dokazala sustavnu diskriminaciju hrvatskog jezika

Borba Marije Krolo iz Tomislavgrada protiv države Bosne i Hercegovine za ravnopravnu uporabu hrvatskog jezika

Institucija ombudsmana za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine prihvatila je dvije pritužbe Marije Krolo iz Tomislavgrada i utvrdila da je hrvatski jezik diskriminiran. Uputila je preporuke Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH te Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću (VSTV) BiH da u roku od 30 dana od prijema preporuke usvoje pravni okvir kojim će se osigurati ravnopravna uporaba sva tri službena jezika, odnosno dva pisma.

U Bosni i Hercegovini su službeni jezici hrvatski, srpski i bosanski, te ćirilično i latinično pismo. Svi bi trebali biti jednako zastupljeni u dokumentima, javnim publikacijama i komunikaciji s građanima. Međutim, Marija Krolo ukazala je da na službenim mrežnim stranicama VSTV-a i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice ne postoji funkcionalna verzija na hrvatskom jeziku, iako je ponuđena opcija njegova odabira.

Kako navodi Krolo:
„95% objavljenih tekstova je na bosanskom jeziku, te opcije odabira srpskog ili hrvatskoga jezika služe kao pravni dekor, odnosno mimikrija za bosanski jezik.“

Višekratno se obraćala navedenim institucijama tražeći pravnu osnovu za takvo stanje, ali je dobivala odgovore koji su ukazivali na formalna opravdanja – poput nedostatka lektora ili osoba u sistematizaciji koje bi prevodile sadržaj. Unatoč tome, dokumenti su gotovo uvijek završavali isključivo na bosanskom jeziku.

Institucija ombudsmana utvrdila je da takva opravdanja nisu prihvatljiva i da predstavljaju oblik diskriminacije hrvatskog jezika. Također je zaključeno da jezik nije samo sredstvo komunikacije, već bitan element kulturnog i nacionalnog identiteta. Upozoreno je i da opcije izbora jezika bez stvarne funkcionalnosti predstavljaju obmanjujuću praksu koja dodatno narušava povjerenje građana u institucije.

Ovo je vrijedan rezultat borbe jedne građanke – Marije Krolo – koja je vlastitim zalaganjem uspjela dokazati ono što mnogi u BiH godinama prešućuju. Ironično, ni same preporuke ombudsmana koje se odnose na diskriminaciju hrvatskog jezika nisu napisane na hrvatskom jeziku.

Posebno zabrinjava što u tim institucijama rade i Hrvati, ili barem oni koji se tako predstavljaju, a koji šute i ne reagiraju. Umjesto institucionalne borbe, sve je češće prepušteno pojedincima i volonterima izvan sustava.

Mariji Krolo svakako treba čestitati na upornosti i ovom važnom doprinosu borbi za stvarnu jednakopravnost konstitutivnih naroda u BiH.