Srijeda, 23 listopada, 2024

Suzuki piše Origami….

Vrlo

 

Portrait of Japanese boy.

Draga rodice Origami!… Jako sam se razveselio tvom pismu.
Odgovaram ti s nekoliko dana zakašnjenja,
a misli su mi zbrkane i ruka mi drhti!
U subotu sam bio na svadbi u Grudama.
Ženio se sin tatinog kolege s posla,
pa smo tata, mama i ja bili počašćeni sudjelovati u tom svečanom činu!
Ovdje svadba nije obični mali svečani obiteljski događaj,
kao u Japanu.
Ovdje je to spektakl u kojem sudjeluje čitava zajednica.

Tata je do kasno radio,
pa nismo mogli otići na sami čin vjenčanja,
ali smo uvečer otišli u jednu veliku kuću,
koju ovdje zovu svadbeni salon i služi isključivo za svadbene svečanosti.
Nećeš vjerovati,
ali na svadbi je bilo više od pet stotina ljudi.
Pitam se samo kada su ih ti mladi ljudi stigli upoznati?

Kad je stigla svadbena povorka mi smo izišli čestitati mladencima.
Upravo kada je mama htjela čestitati mladi (tako zovu djevojku koja se udaje),
ispred nje su iskočila trojica domaćih ljudi,
tresnuli su čašama od zid,
i počeli urlati tako jezivo da smo se ukočili od straha.
U isto vrijeme,
nekoliko metara od nas stresao je rafal iz automatske puške,
na što su se oglasila i dva tri pištolja.
Tata i ja smo bili u šoku od straha,
a mama je pala preko kaktusa
(koji stoji na ulazu i služi za ukras)
i onesvijestila se.

Tada su pritrčali tatini prijatelji s posla,
koji su pomogli mami da dođe sebi i povadili kaktusove iglice iz njezine ruke
(i još nekih mjesta).
Objasnili su nam da se ne radi o napadu paravojnih formacija,
niti pljački,
nego da je pucnjava u njih jedan od načina izražavanja veselja.
Čaše razbijaju da bi im to donijelo sreću,
a ona strašna dernjava je u stvari lokalna haiku poezija,
koju izražavaju na tako specifičan način.

Nakon toga,
smjestili su nas u jednu malu prostoriju,
gdje je bila i mladina tetka.
Kasnije smo čuli da su nju skrivali od gostiju,
jer se boje da ih ne osramoti.
To mi baš i nije jasno, jer je tetka bila jako zabavna.
Čitavu večer nam je recitirala domaću haiku poeziju.
Na žalost ja sam zapamtio samo jednu pjesmu.
Tata mi je objasnio da ona govori o neizmjernoj ljubavi
hercegovačkog mladića prema svojoj djevojci.
Ta ljubav je veća i snažnija od Sjedinjenih Američkih Država,
a znaš koliko su oni jaki!

Ako se dobro sjećam, stihovi te prelijepe pjesme idu ovako:
«Draža mi je moje male pička, nego cila pomoć američka!»
Puno te pozdravlja tvoj rođak Suzuki!

 poskok.info 

Prethodni članak
Sljedeći članak
- Advertisement -

14656 KOMENTARI

guest
14.7K Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последняя новост

Javnost u Rvackoj se pita: Zašto ime roditelja problematičnog dječaka ostaje nepoznato, zašto nas ne zabavljate o korumpirani mediji?

Svinjokolja je i  krvožedna je javnost. Nikada zadovoljena, uvijek gladna novih skandala, a posebice željna saznati ono što im...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -