Birališta na kojima su se danas građani Škotske izjašnjavali o njenoj nezavisnosti i izlaska iz unije Velika Britanija, zatvorena su.
Počelo je prebrojavanje četiri milijuna glasova u 32 područja, a prvi rezultati se očekuju u ranim jutarnjim satima, javlja Daily mail.
Mnogi se pitaju da li će sunce sutra svanuti iznad cjelovite Unije.
Pitaju se to tako i sarajevski mediji i elita koji strepe od Dodikove najave da će, bez obzira na ishod škotskog referenduma Srpska isto jednog dana konzumirati pravo na referendum koje u EU očito nije bauk.
No je li političko Sarajevo, elite koje žive od toga da bošnjački narod u BIH zavađaju s ostala dva , išta naučilo iz slučaja Škotska?
Naime ako se prati diskurs kojim se London obraća Edinburgu cijelo vrijeme priče o referendumu može se povući jedna konstanta. Umjesto prijetnji da je Škotska “genocidan entitet, ili da škotski narod ako mu se ne sviđa u Britaniji može ići, na sceni je neka druga kultura dijaloga.
Kako bi očuvala federaciju, Prijestolnica višenacionalne zemlje Britanije ne prijeti, kao što to čini npr. Madrid, koji time jača revolt Katalonije. London dakle apelira na razum, i populizam separatista smanjuje tako što nudi a ne uskraćuje .- davanjem većih prava na ionako veliku decentraliziranost i autonomiju Škotske krešu se krila separatitima.
Umjesto kulture dociranja u javnom prostoru je kultura potpunog poštovanja škotske zabrinutosti i poštivanja škotskog naroda. Kazuje im se, ok idite, poštujemo, no nazad nećete moći ako poželite.
Da se zaključiti – decentralizacijom i davanjem prava, što znači i prebacivanjem i većeg dijela odgovornosti za samu Britaniju– London smanjuje separatizam kod Škota koji je nastao upravo iz razloga jer su škotske elite smatrale da ne dobijaju dio kolača u pravima, autonomiji i financijama koliko zaslužuju.
Ankete pred sam referendum davale su značajan porast glasova ideji nezavisne Škotske, no kako se približavao dan odluke, iz Londona u Edinburg nisu stizale prijeteće poruke, niti podignuti prsti, nego nove ponude i poziv na ostanak u zajedničkoj zemlji.
Ne treba iznenaditi ako zato većina Škota odluči ostati u Britaniji. Politička elita Londona nije šta i početnički prvi saf sarajevske buržoazije, koji godinama uskraćivanjem prava Srbima i Hrvatima u BIH slabi državu, jača nezadovoljstvo kod njena dva naroda i u globalu čini sve što se može učiniti da se BIH što prije razvali kao država. Dok u isto vrijeme od Bošnjaka uzimaju pare na konto borbe za njeno očuvanje!
Da se ikada u Londonu pojavio političar koji bi se usudio Škotima i Welšanima obratiti onako kako im se vih dana obraća Halilović, kako ih u praksi šuta Lagumdžija, ili da su Englezi Welšanima nametali predstavnike i birali predsjednike dok su Škotsku nazivali genocidnom npr. nestala bi Britanija davno ko kula od karata i stotine međunarodnih pritisaka i visokih predstavnika ne bi je uspjelo spasiti od sigurna raspada.
Jedini dio Britanije koji sigurno ide ka izlasku iz te zemlje onaj je na kojem je London pogazio kolektivna prava i primjenio model sile i majorizacije – Sjeverna Irska. Kada ide to je pitanje dana, al teško je vjerovati da bi sutra irska većina nakon svega što je doživjela od Londona , od tenkova do krvavih nedjelja, potpune kulturne dominacije i hegemonizma, pristala odbiti priliku ujedinjennja s Irskom.
Šta će biti sa Škotskom znat ćemo sutra. No što god bilo otvorena je pandorina kutija erupskih referenduma. EU postaje novi okvir za državna nacionalna preslagivanja a kako vrijeme bude teklo, stvaranje novih država , cijepanje jednih i ujedinjavanje drugih unutar okvira zvanog EU trebalo bi postati pitanje drugog ili trećeg reda.
Tko to danas priča npr o novim američkim državama iz 18 i 19.st koje su nastale secesijom od tada postojećih i koliko Amerikanaca smatra bitnim da se tamo neka Zapadna Virginia i Kentucky formirali odvajanjem od Virginie? Koliko je ta činjenica promijenila snagu i vanjski izgled SAD-a?
Koliko će sutra moguća nezavisna Škotska, Katalonija. Flandrija, Wels, Valonija, kao nove članice EU ako se odvoje od države u kojoj jesu promijeniti snagu i izgled EU kao njene nove federalne članice?
Koliko bi federalizirana BIH promijenila izgled i snagu BIH ako bi njene federalne članice ostale u njoj, zadovoljne svojim pravima i položajem ? Bi li takva BIH bila jača državna zajednica od ovog što imamo danas, što je sve samo nije država?
Kako će izgledati mapa BIH za koju godinu ako “Prijestolnica” nastavi s totalitarnim dociranjem indoktrinacijom, prijetnjama i nametanjem kolektivne krivnje bosanskom Edinburgu i hercegovačkom Belfastu?
Je li išta od ovog političko Sarajevo shvatilo? Teško.
No pametni su shvatili. (Al’ možda čak i Ivo Banac)
nzirdum l poskok.info
wpDiscuz