Ovu priču ne znam od početka. Ali čim sam vidio tužno lice opatice Aurore, znao sam da je iza njenog lica 25-godišnjakinje buran život. Ona je u samostanu, moli se Bogu i samo misli na svog sina Jakšu i muža Jakšu. Utjehu ne nalazi. Potpuno se izolirala od svijeta. Ne može podnijeti tu bol. Sina joj je oteo podli Dinko, i onda sada pati. Ali njenim je patnjama došao kraj! Od Boga poslan, a davno preboljeni Srbin Nikša došao je u samostan. Nekako je preveslao prvu časnu koja je rekla da: „Sestra Aurora ne prima nikog“.
______piše: Tvrtko Milović l poskok.info
Ali Nikša uporan. Ne želi otići od samostana dok mu de dozvole da vidi Auroru! Ipak, ona prva časna je dosljedna. Ne možeš do Aurore, nema Tite! Ipak, dovitljiv je Srbin – Aurori šalje fotografiju njenog šestogodišnjeg sina koji je poginuo kao beba, a Aurora već u sljedećoj sceni zna da je to njen sin i zajedno sa Nikšom ide do pokojnog Dinka, sada Viktora, da mu jebe dadu dadinu!
E da, tu je i Jakšin otac Jakša koji nije mrtav nego je odlučio mrzit cijeli svijet iz svoje koćarice. Jakša živi u istom selu sa svojim pokojnim sinom i pokojnim Dinkom koji je potpuno promijenio identitet ali ostao živjeti u istom selu kao i Časna Aurora, pa su svi nekako u 100 metara ali šest godina ne znaju jedni za druge, iako je pokojni Dinko vlasnik svega u selu!
Uglavnom, da skratimo bajni zaplet i pređemo na zanimljivi dio: Dinko je odlučio platiti 10.000 eura Nikši da otme magaricu Bjanku! E za tu uslugu je Nikša došao direktno iz Srbije i shvatio ustvari da je Dinkov sin koji neće navečer da spava ustvari oteti sin njegove stare ljubavi Lare! A Lara je ustvari Aurora! A Jakša je ustvari Noel! A Noelov otac ustvari nije uopće Dinko nego Jakša, a možda i Nikša jer sa svima je mutila časna Aurora. Prije nego se posvetila Bogu.
E, da se vratimo na magare. To magare koje je Nikša oteo sakrio je u podrumu Dinkinom, a sve kako bi Dinko spriječio nekakav seoski dernek, e sve to kako slučajno Lara/Aurora i Jakša ne bi nabasali kod njega u privatnu vilu i shvatili da je Noel/Jakša/Izgubljeni Princ u stvari njihov sin! Da pojasnimo – magare je ključ svega!
To u neka doba shvati i Nikša, te se konačno okane Lare, i odluči zajedno s Jakšinom sestrom Nikol i njenim usporenim mužem šefom lučke kapetanije spasiti glupavo magare. Inače, magare cijelo vrijeme otmice mirno pase travu, i ne sluteći da mu Miraj Grbić, rođeni Sarajlija, želi kopljem otkinuti glavu. Tu sječu magareće glave uspješno osujete Nikša, Nikol i lučki kapetan!
U isto vrijeme, na jahti Viktorovoj, ustvari Dinkovoj, odigravala se daleko veća drama! Tu je, po strašnom kijametu Dinko upravljao jahtom dok je ispod krme Lara plakala svome sinu Jakši Noelu pjevajući mu tužne pjesme zbog kojih je dijete plakalo. Bježeći od lučkog kapetana i načelnika sela, koji su već davno izgubili interes za njim, Dinko je sumanuto vozio jahtu želeći pobjeći od kazne za otmicu magarca. Negdje na pola puta, jahtu je svojom koćaricom presreo razjareni Jakša, otac Jakše, i počeo mlatiti pokislog Dinka. Ipak, Jakša se malo zaletio pa ga je Dinko razbio ko vola u kupusu. Dok traje drama na jahti, Nikša i Nikol miluju magare. Utom se iz toplog majčinog zagrljaja trga Jakša, i odlazi do vrata jahte i tužno gleda u čovjeka kojeg je 6 godina držao ocem. Utom Dinko, Viktor, otac, zastaje. Gleda u Jakšu kojeg je volio i smatrao sinom. Ustaje se onda Jakša koji je Lari i smandrljao malog Jakšu, te štosom opali Dinka koji pritom pada u more. Zbog toga je Dinko mrtav, a svi ostali sretni. Pogotovo magare Bjanka.
E već u sljedećem trenutku je oluja prestala a prestala je i noć, te se Jakša i Lara žvalje na pučini. Mali Jakša, koje ih do tada nije čestito ni vidio, zagrli svoje roditelje.
A ispod svjetla uljnog fenjera, Nikša, lučki kapetan, Nikol, i načelnik sela, miluju Magare.