23 su godine prošle od nereda na Dinamo – Zvezda!

13. svibanj 1990. godine mnogim će navijačima Dinama ostati u sjećanju kao prekretnica u borbi za hrvatsku samostalnost. Većina BBB-a će se složiti s činjenicom kako je to bio početak Domovinskog rata.
Uoči gostovanja Crvene Zvezde u Maksimiru Dinamo je bio drugi na prvenstvenoj ljestvici, upravo iza beogradskog kluba.
Do incidenta je došlo u vrijeme kada su se igrači zagrijavali na terenu, a nemili događaji koji su uslijedili potrajali su više od sat vremena i ušli su povijest. Trganje reklama, gađanje kamenjem i stolicama, tučnjava na južnoj tribini maksimirskog stadiona, probijanje zaštitne ograde te policijski pendreci, suzavci, šmrkovi i sirene…
Na južnoj tribini stadiona nalazile su se Delije predvođene Željkom Ražnjatovićem – Arkanom, koji je pak bio na Zvezdinoj klupi kao dio službene delegacije Beograđana. Nakon uvodnih provokacija i trganja reklama probili su ogradu na jugu i krenuli u obračun s malobrojnom skupinom domaćih navijača.

Tadašnja ‘milicija’ nije reagirala na nerede, pa je ubrzo došlo totalnog kaosa. Na noge se digao sjever. BBB-i su probili zaštitnu ogradu, utrčali na travnjak i sjurili se prema južnoj tribini.
Međutim, tada na scenu stupaju nadležni organi (milicija), koji su sa suzavcima, pendrecima i šmrkovima krenuli u obračun s BBB-ima. Nastao je urnebes. Neki događaji iz tog dana će se uvijek prepričavati. U obranu Dinamovih igrača stali su i poneki igrači. Među njima prvenstveno tadašnji kapetan i ikona Dinama – Zvonimir Boban. Scena kada udara jednog milicajca obišla je svijet. Boban je udario milicajca, a Vjeko Škrinjar dobio pendrek po bubrezima.
No, instinktivna reakcija mogla ga je stajati života. Naime, spomenuti policajac, Refik Ahmetović, u kasnijem prisjećanju na taj događaj spomenuo je kako su ga kolege nagovarali da Bobanu puca u leđa. Srećom nije došlo do tragičnih posljedica. Boban je kažnjen s devet mjeseci neigranja, zbog čega je propustio i Svjetsko prvenstvo u Italiji.
Neredi su se nastavili i izvan stadiona. BBB-i su se u nekoliko navrata pokušali probiti do južne tribine, a milicija je na njih pucala gumenim mecima. Epilog neodigrane utakmice je oko 200 ozlijeđenih, a samo čudom nije bilo mrtvih.
Oni stariji dobro se sjećaju tog dana. Dana koji je ostao u pamćenju svih ljubitelja modre boje, ali i š
ire. Iako utakmica nikad nije odigrana, sjećanje na nju i dalje živi. ‘Sveti’ datum u navijačkoj i klupskoj povijesti još dugo će ostati duboko urezan u sjećanja.