Sudeći prema novom radu Emmanuella Saeza sa Sveučilišta Berkeley i Gabriela Zucmana s London School of Economics, nejednakosti u bogatstvu približavaju se rekordnoj razini, barem kad je u pitanju SAD.
Autori studije su istražili udio ukupnog bogatstva kojeg drži 90% siromašnijih i usporedili ga s bogatstvom koje drže najbogatiji.
Krajem 20-ih godina prošlog stoljeća donjih 90% je držalo samo 16% američkog bogatstva, što je znatno manje nego što je bilo u rukama 0,1% najbogatijih. Oni su, naime, kontrolirali četvrtinu ukupnog bogatstva prije nego što je došlo do velikog sloma 1929. godine.
Od početka Velike depresije pa do kraja Drugog svjetskog rata, udio ukupnog bogatstva srednje klase je konstantno bio u porastu, ponajviše zahvaljujući urušavanju najbogatijih kućanstava, ali i rastu prihoda srednje klase kao i porastu broja kućevlasnika.
Početkom 80-ih došlo je do promjene trenda. Najbogatijih 0,1% u ukupnom je bogatstvu sudjelovalo s 22%, što je skoro na razini iz 1929. S druge strane i podaci za 90% najsiromašnijih su se skoro izjednačili. Srednja klasa je u tom razdoblju također doživjela pad.
U razdoblju od 1986.-2012. prihodi 1% bogatih rasli su za 3,4% godišnje, dok su prihodi 90% siromašnijih u tom periodu rasli za samo 0,7% godišnje.
Srednja klasa je prema autorima studije u tom periodu bila na silaznoj putanji zbog sve većeg porasta duga.
Što se tiče najbogatijih 0.01%, kojeg čini 16.000 obitelji, njihov imetak je najviše porastao tako da oni danas kontroliraju čak 11,25 ukupnog bogatstva što je najviša razina još od 1916. godine.
Autori studije su istražili udio ukupnog bogatstva kojeg drži 90% siromašnijih i usporedili ga s bogatstvom koje drže najbogatiji.
Krajem 20-ih godina prošlog stoljeća donjih 90% je držalo samo 16% američkog bogatstva, što je znatno manje nego što je bilo u rukama 0,1% najbogatijih. Oni su, naime, kontrolirali četvrtinu ukupnog bogatstva prije nego što je došlo do velikog sloma 1929. godine.
Od početka Velike depresije pa do kraja Drugog svjetskog rata, udio ukupnog bogatstva srednje klase je konstantno bio u porastu, ponajviše zahvaljujući urušavanju najbogatijih kućanstava, ali i rastu prihoda srednje klase kao i porastu broja kućevlasnika.
Početkom 80-ih došlo je do promjene trenda. Najbogatijih 0,1% u ukupnom je bogatstvu sudjelovalo s 22%, što je skoro na razini iz 1929. S druge strane i podaci za 90% najsiromašnijih su se skoro izjednačili. Srednja klasa je u tom razdoblju također doživjela pad.
U razdoblju od 1986.-2012. prihodi 1% bogatih rasli su za 3,4% godišnje, dok su prihodi 90% siromašnijih u tom periodu rasli za samo 0,7% godišnje.
Srednja klasa je prema autorima studije u tom periodu bila na silaznoj putanji zbog sve većeg porasta duga.
Što se tiče najbogatijih 0.01%, kojeg čini 16.000 obitelji, njihov imetak je najviše porastao tako da oni danas kontroliraju čak 11,25 ukupnog bogatstva što je najviša razina još od 1916. godine.