Nekad su Zagrebom hodali noćobdije kako bi proglasili uzbunu ako plane požar ili ako se neprijatelj približi gradu.
Taj se doista pojavio u krvavom 16. stoljeću, kada su Osmanlije zaprijetili ne samo Zagrebu nego i samom opstanku Hrvatske.
U srpnju 1556. siloviti osvajači zauzeli su Kostajnicu, probivši bojnu granicu na rijeci Uni, i tako postali stalna prijetnja gradu pod Medvednicom.
Zagreb je za ono doba imao snažnu obranu: 100 njemačkih vojnika, 100 banskih haramija i veći broj konjanika. No ni to ne bi bilo dovoljno za snažniji napad Turaka koji su stalno provaljivali preko Kupe, pustošeći čak Turopolje i zagrebačku okolicu.
Povijest pamti da je jedan turski odred 13. kolovoza 1556. prešao Savu i prvi put stigao do zagrebačkih bedema. Na sreću, budući ban Petar Erdödy u žestokom je sukobu odbio osmanske osvajače, izgubivši pritom desetak vojnika.
Sljedećih desetljeća Osmanlije su osvojili mnoge hrvatske utvrde pa se slobodni teritorij Hrvatske, i uz očajnički otpor branitelja, smanjio na njezine ”ostatke ostataka”.
Nova i najveća opasnost Zagrebu zaprijetila je početkom devedesetih godina kada je ratoborni Hasan paša, Sulejmanov namjesnik u Bosni, odlučio zauzeti biskupsku tvrđavu Sisak kako bi nastavio pohod prema sjeverozapadu.
Dva puta mu to nije uspjelo. Zato je u velikom bijesu pustošio po Posavini i Turopolju, spalivši sva sela. Tih dramatičnih dana pljačka, palež i ubijanje unijeli su u žitelje Zagreba i okolice toliki strah da su mnogi izbjegli u Štajersku i Kranjsku.
Okupivši 30 tisuća vojnika Hasan paša je u lipnju 1593. i treći put napao Sisak. Iznemoglim su braniteljima tada u pomoć došli ban Toma Erdödy i austrijski odredi te na bojnom polju teško porazili turske osvajače.
U nabujaloj Kupi život je izgubio i sam Hasan paša, a s njim i mnogi turski velikaši. Ta je znamenita pobjeda nad Turcima navijestila Zagrebu sigurnije dane. Poslije pada turske Petrinje osmanska se sila nikada više nije približila gradu i ozbiljnije ga ugrozila.