Published On: Sri, lis 7th, 2020

Tijek povijesnih događaja uoči epske pobjede nad Turcima kraj utvrđenog Siska

Cijeli slobodni teritorij Hrvatske i Slavonije, sredinom 16. stoljeća, bio je u konstantnoj opasnosti od prodora Turaka, kao i Zagreb, pa se Hrvatski sabor početkom 1557. godine sastaje u Zagrebu kako bi ponovno vijećao o strategiji obrane te upozorio kralja na opasnost od Turaka. Zabrinutost sabora je bila opravdana jer su, iste godine kada je sabor održan, Turci s četiri tisuće konjanika provalili u Slavoniju i približili se Zagrebu.

Za vrijeme tog prodora Turci su opljačkali samostan i crkvu na Remetama, a isto ponavljaju i 1591. godine, kada iza sebe ostavljaju ruševine. Turke u tom prodoru nije zaustavila niti obrambena kula i utvrdni zid koje je 1485. godine dao sagraditi Matija Korvin baš s ciljem kako bi zaštitio Remete od Turaka. Turci iste godine nastavljaju sa svojim prodorima pa tako dolaze nedaleko Velike Gorice.

U narednim godinama, pa i desetljećima, Turci postupno osvajaju teritorij napredujući s juga i jugoistoka.

Sav slobodni teritorij Hrvatske se polako smanjivao i sužavao u smjeru Zagreba, iako je za vrijeme banovanja nekih banova, poput Jurja Draškovića i Franje Frankopana Slunjskog, Turci nisu osvojili ništa, zbog čega bi granice ostale netaknute.

Turci su dugo pokušavali zavladati i preostalim slobodnim područjem, tzv. “ostacima ostataka”. Turci su imali cilj da osvoje Sisak, razbiju obranu na Kupi, te onda isto tako osvoje Zagreb i Zagorje. Taj plan pokušavaju ostvariti 1591.-1594. godine kada Hasanpaša, Sulejmanov namjesnik u Bosni, kreće u pohod na ostatak Hrvatske. U ljeto iste godine Hasanpaša planira krenuti na Sisak, zbog čega se na Gradecu sastaje Hrvatsko-slavonski sabor s ciljem određivanja zemaljskog ustanka. Na banov poziv morali su se javiti svi velikaši i plemići, te zajedno sa svojim podložnicima naoružano doći u banov tabor. Isto tako je bilo i s građanima slobodnih gradova.

Prema svom planu, Turci početkom kolovoza 1591. godine opsjedaju Sisak gdje Hasapaša pod gradom skuplja čak 18.000 vojnika. No, plan nije uspješno izveden jer su branitelji napadali protivničku vojsku tako da su izlazili iz grada i nanosili im teške gubitke. Nakon što je Sisku došla dodatna pomoć, Hasanpaša se brzo povlači.

U listopadu iste godine Turci se s četiri tisuće vojnika približavaju Zagrebu s istoka kada prodiru između Ivanića i Križevaca.

Nakon zadnjeg turskog prodora, proširilo se mišljenje da su se Turci povukli zbog vremenskih uvjeta te da će nastaviti sa svojim napadima u proljeće iduće godine.

Kako bi se bolje pripremili na ono što im dolazi, na Gradecu se u siječnju 1592. godine sastaje Sabor kako bi se organizirala obrana grada. Na Saboru se donosi odluka o sveopćem zemaljskom ustanku koji će se aktivirati čim se za tim pokaže potreba.

Crkva sv. Katarine i dominikanski samostan su bili ispražnjeni te kao takvi određeni za skladištenje hrane. Zagrepčani su čak zamolili nadvojvodu Ernesta da u Zagrebu ostavi topove koji su ostali od prošlog rata, te da pošalje još pješaka koji bi mogli pripomoći u obrani grada.

U proljeće iste godine pokazuje se da su Zagrepčani dobro pretpostavili – Hasanpaša se sa svojih 40.000 vojnika i radnika pojavio južno od Siska gdje počinje graditi svoju novu tvrđavu koja bi mu trebala služiti kao uporište u daljnjim osvajanjima.

U Zagrebu se, uz banovu vojsku, skupilo i štajerskih domobranaca, pa je tako u srpnju iste godine održana i vojnička smotra nakon koje su vojnici krenuli prema Sisku. Ban se prvo utaborio kod Velike Gorice, a kasnije nešto južnije od Siska gdje ga Hasanpaša u srpnju iznenada napada i pobjeđuje. Tom je pobjedom Turcima bio otvoren put prema Zagrebu, zbog čega se Zagreb nalazi u do sada u najvećoj opasnosti od početka turskih prodora.

Ta turska pobjeda uzbuna je da se čitav Zagreb diže na noge. U gradu se počela skupljati vojska iz mnogo zemalja. U Zagrebu, ali i oko njega, tada se skupila velika njemačka vojska, a pred Zagrebom se nalazio ban sa svojom vojskom. Zbog velikog vojničkog okupljanja u i oko grada, građani su osjećali dozu sigurnosti

No, onda su uslijedile vremenske nepogode koje su utjecale na obje strane. Naime, Sava je u jednom trenutku poplavila čitav kraj zbog čega se vojnici sele na okolne brežuljke gdje čekaju da se podigne most preko Save kako bi mogli krenuti prema Turopolju. No, velike kiše s poplavom onemogućile su vojsci put prema Turopolju.

Nakon kiša, sredinom prosinca nastupila je prava zima zbog čega pripreme na obje strane počinju jenjavati. Turci su se čak počeli i povlačiti, a ratno vijeće donosi zaključak da se vojska na području Zagreba raspusti i da se vojnici pošalju kućama. Zbog aktualne vremenske situacije, čitave vojne pripreme u drugoj polovici 1592. godine su bile uzaludne.

Turci napokon pod Sisak dolaze 15. lipnja 1593. godine, nakon čega ponovno kreće mobilizacija vojske koja bi trebala obraniti Zagreb i Sisak. Dva dana nakon što su Turci došli pod Sisak, general Andrija Auersperg sa svojih 300 vojnika kreće prema Zagrebu, a ban Erdody, Eggenberg i ostali prevode svoje čete preko Save i spuštaju se polako prema Turopolju, a pred Sisak dolaze 22. lipnja, tek 7 dana nakon Turaka.