Prvi otvoreni sukob dogodio se 25. lipnja 1993. godine kada je Armija BiH minobacačkom vatrom gađala selo Lovnica. Mete granatiranja su bile katolička crkva, katoličko groblje, prodavaonica živežnih namirnica i skupine hrvatskih kuća. U sukobu Armije BiH i HVO-a Hrvati su imali 13 žrtava, od toga je bio jedan zarobljeni i ubijeni vojnik HVO-a i 12 odraslih civila, a protjerano je i izbjeglo 4000 ljudi.
U Gornjoj Lovnici 26. lipnja 1993. godine geleri granata Armije BiH ranili su četiri hrvatska civila, a među njima je bila i Ivka Martić, koja je bila trudna. Od tih gelera pao je mrtav Ivica Vidović (1964.), a teško je ranjen Franjo Lupić, otac četvero djece, i od teških rana preminuo je u bolnici u Zagrebu.
Hrvatski civili neprestano su strepili od granata i snajperista Armije BiH dok su tražili vodu ili hranu, pohodili najbliže, pomagali bolesne i starce, prenosili ranjenike.
Snažni topnički napad na selo Vrbicu izvele su postrojbe Armije BiH 10. rujna 1993. godine, a od topničkih granata poginulo je šest, a ranjeno 14 hrvatskih mještana. U selo Vinište 4. studenoga 1993. godine rano ujutro upala je skupina muslimansko-bošnjačkih diverzanata i mudžahedina iz arapskih zemalja, te na brutalan način ubila je dvojicu hrvatskih civila. Mato Knezović, teški invalid, zaklan je u postelji, a Momčilo Lučić je izmasakriran na očigled supruge i djece.
Vojnici HVO-a su 23. siječnja 1994. godine vojnom akcijom povratili predjel “Berići” u selu Lovnica kod Zavidovića i tom prilikom naišli na masakrirano tijelo Ive (Nikolina) Juranovića, dozapovjednika HVO-a, rođenog 1958. godine, oženjenog i oca jednog djeteta. On je zarobljen i uhićen. Na mjestu zarobljavanja pronađena je njegova kapa i veći pramen kose, što upućuje na zaključak da se otimao dok su ga tukli i mučili. Oko 50 m od toga mjesta ležalo je njegovo tijelo, usta su mu bila rasječena s obje strane, od kuta usnica sve do ušiju. Iz prsta njegovih ruku isčupani su nokti, a nožem su mu probijeni zglobovi na prstima ruku. Njegov spolni organ je bio odsječen.
Tragična je bila sudbina Stipe Banovića iz Travnika, koji je u borbama kod sela Lovnice 23. siječnja 1994. godine ranjen i zarobljen. On je prebačen u privremenu bolnicu Armije BiH, smještenoj u zavidovičkom poduzeću “Kristal”. Tu je liječen sve dok jednog dana u veljači 1994. godine u bolnicu nije došao Sead Smajlović, Bošnjak iz Zavidovića i na bolničkom krevetu iz pištolja ubio vojnika HVO-a Stipu Banovića.
Nedavno objavljeni službeni podaci pokazuju kako u Zavidovićima danas žive 1204 Hrvata, dok ih je, prema popisu iz 1991. godine, bilo 3429, u promijenjenim granicama općine. Naime, jedan dio hrvatskih naselja prema gradu Žepču koji se uspio obraniti od agresije i napada Armije BiH nakon rata priključen je općini Žepče.
wpDiscuz