Nakon Bradarine izjave o Kordiću, i o tome kako zločinac prestaje biti zločinac nakon odležane kazne, reagirao je OHR te žrtve Ahmića.
No žrtve Grabovice nisu.
OHR je kazao da nije istina, da zločinac prestaje biti zločinac te da se Bradara ne smije družiti s Kordićem. Zapravo nije jasno tko se uopće smije družiti s Kordićem, OHR nije izdao naputke kako da se ponašamo kada sretnemo Kordića na ulici i smiju li mu tete u pekarnici recimo, prodati kruh.
No zanimalo nas je što o svemu ovome misle žrtve Grabovice, mjesta na kojem je počinjen prvi genocid u BIH. Nepresuđen.
Za razliku od žrtava Ahmića, koje su jasno iznijele svoj stav po ovom pitanju – dakle nema rehabilitacije za čovjeka koji je odležao 20 i kusur godina za Ahmiće, za koje je presuđen bez direktnog dokaza da ima ikakve veze s naređivanjem tog zločina, žrtve Grabovice nisu htjele dati nam izjavu.
Poveli smo se haaškom presudom. Išli smo od groba do groba, i nitko da da izjavu.
Zatimo smo otišli do Neretve i galamili : Halo žrtve Grabovice, vi koji se vodite kao nestali, jer vas sud nije proglasio mrtvima, imate li kakav stav o Kordiću?
I opet nismo od “nestalih” dobili nikakav odgovor.
Potom smo pitali OHR hoće li osuditi žrtve Grabovice, ove koji se vode kao nestali, zašto ne iziđu s nekim priopćenjem.
Pitali smo i OHR što je s nepresuđenim zločincima? Smiju li se Sarajlije, antifašisti, borci protiv genocida, družiti s Ališpagom Nepresuđenim, sa Seferom nepresuđenim.
Iz OHR je izišlo priopštenje svezi glede Bradare u kojem stoji sljedeće:
“Činjenica da je netko izdržao kaznu ne znači da su ti zločini nestali, već da je pojedinac kažnjen za svoju kaznenu odgovornost”.
Dragi OHR, je li činjenica da baš nitko nije izdržao kaznu po zapovjednoj odgovornosti, ali i po političkoj, onako kako ju je izdržao Kordić, daje za pravo svima nama da se družimo s vojskovođama Neretve 93, s nepresuđenim vrhom Armije BIH i sa Ališpagom?
Je li to znači da pošto nitko od njih nije osuđen da se zločini nisu dogodili?
Je li činjenica da djeca u vrtiću Sultan El Fatih crtaju cvjetiće i sviraju na muzičke instrumente, negira činjenicu da je El Fatih posljednjem našem kralju oderao kožu a od nje načinio bubnjeve?
I u konačnici evo vam odgovora zašto Žrtve Grabovice nisu osudile Bradaru niti dale svoj stav o Kordiću poštovani g. Schmidt.
Zato što nema nitko od njih živ, zatoš što je nad njima ABIH u akciji Neretva 93 počinila genocid 1993 godine u devetom mjesecu. I zato što unatoč činjenici da Zulfikar Ališpago svaki dan divani s većinom potpisnika protiv Bradare, na sarajevskom suncu ili magli, i unatoč činjenici da Haag tvrdi kako se za nekim nestalima i dalje traga, oni su svi, redom mrtvi, poštovani g. Schmidt.
I što da zaključimo mi sada, recite nam, o vi moralisti, kojima su genocidi tako strani, što da napišemo a da oostanemo na europskom putu? Da bubnjamo u OHR oksimorone bubnjevima Sultana El Fatiha ili da vam kolektivno psujemo majku?