Kad se radi o odnosima u regiji, BiH je i dalje u središtu pozornosti. U BiH je stigao novi visoki predstavnik međunarodne zajednice – Christian Schmidt, što se nekima i nije svidjelo. Najavljuje se između ostalog promjena izbornog zakona, a iz Banjaluke, konkretno od Milorada Dodika, stižu prijetnje izlaskom Republike Srpske iz BiH-a.
SUSJEDI I KOMŠIJE
Sa svim tim u vezi, koji su glavni problemi daytonske Bosne i Hercegovine koji i dalje opterećuju tu državu, uključujući i položaj Hrvata u federaciji i dakako “slučaj Komšić”, pitali smo Zorana Metera, glavnog urednika specijaliziranog portala Geopolitika News…
Novi visoki predstavnik, bio on Schmidt ili bilo tko drugi, a najmanje politička karikatura Željko Komšić, u BiH neće riješiti baš ništa ako se o ključnim pitanjima prethodno ne dogovore stvarni predstavnici triju konstitutivnih naroda, uključno i o promjeni izbornog zakona. Stvari u BiH u svojoj biti vrlo jednostavne (kako najčešće u svemu i biva), ali ih kompliciraju politika, tj. interesi domaćih i stranih igrača. Zato treba polaziti od zadanih činjenica i prema njima kreirati budućnost:
Prvo, radi se o činjenici da je SFRJ kao višenacionalna država propala, a da je BiH svojevrsna Jugoslavija u malom. Zaključak se nameće sam po sebi. Sve izvan tog konteksta, pozivanje na nekakvu povijest BiH (koju svatko tumači na svoj način i kako mu odgovara), na nekakve nacije (nacija u modernom smislu nije bilo do druge polovine 19. stoljeća) koje eto u BiH žive od pamtivijeka, a onda i stvaranje najnovijih nacija na temelju geografskih pojmova (pa tako su tako muslimani postali Bošnjaci, a Hrvati i Srbi to nisu jer eto imaju matične domovine, čime se, zapravo, negira njihova ukorijenjena prisutnost na tlu BiH) zablude su koje se svjesno plasiraju upravo u korist nacionalnih interesa pojedinog naroda. Povijest, kada razdvaja, a ne spaja, jednostavno treba ostaviti po strani i okrenuti se sadašnjosti i budućnosti. Dakle, inzistirati na multietničkoj, građanskoj BiH je utopija;
Druga jednostavna činjenica: BiH je nefunkcionalna država koja živi “na aparatima” i trajat će onoliko dugo koliko vanjski tutori to budu željeli. Da je vanjskim tutorima na teritoriju BiH bila želja stvoriti stabilni prostor, oni bi to već davno učinili. “Zamrznuti” kaos je idealan za one svjetske mutikaše koji najbolje “plivaju u mutnom” i koji će ga “odlediti” kada im i ako to zatreba;
I treća jednostavna činjenica: logično bi bilo da se tri konstitutivna naroda (slična samo po jeziku i međusobnoj mržnji) dogovore o modelu suživota poput švicarske konfederacije, sa svojim teritorijalnim jedinicama, bez mogućnosti bilo čijeg preglasavanja i nametanja volje onim drugima. To je za BiH jedini dugoročno održiv okvir koji bi onda nudio i potrebnu političku i sigurnosnu stabilnost koja je temeljni preduvjet za prosperitet. Zbog nekog razloga (a jasno je koji je to: želja jednog naroda za dominaciju nad drugim na temelju brojčane nadmoći) to predstavnici bošnjačkog naroda odbacuju poput “svetogrđa”, ističući kako je to samo korak do raspada države, što uopće nije točno. Naime, mogu se osigurati takva ustavna i zakonska rješenja kojima bi se onemogućilo i odcjepljenje i majorizacija. Isto tako i Hrvatska i Srbija mogu se obvezati međunarodnopravnim aktom da neće pripajati teritorije BiH dok se god dogovorena ustavna rješenja od tri konstitutivna naroda poštuju.
Naravno, ne treba biti naivan i vjerovati da će se to i dogoditi: za ovo svi u BiH već odavno znaju (to nije moja umotvorina) pa pomaka prema tom – jedino održivom rješenju, ipak nema, već upravo suprotno – ima pomaka prema dezintegraciji. I još nešto važno: bošnjački unitarizam (koji je samo blaža forma velikobošnjačke ideologije) jača sa slabošću Zagreba, i to se dobro vidjelo proteklih 20-ak godina.
Što se tiče bosanskih Srba, mislim da su oni itekako svjesni na koji su način došli do svoje Republike Srpske i koliko im je teritorija međunarodna zajednica za nju dala, i da zato ne bi imali ništa protiv konfederalnog ustroja BiH kada bi se oko toga složili Hrvati i Bošnjaci. Primaran problem za budućnost BiH danas ipak vidim u stavovima Sarajeva.
Odnosi između Srbije i Hrvatske na niskoj su razini posljednjih godina. Koji su temeljni razlozi za takvo stanje i zašto se sporo ili nikako ne rješavaju nagomilani problemi?
Odnosi između Hrvatske i Srbije na niskoj su razini od raspada SFRJ i velikosrpske agresije, uz pojedine “bljeskove” pseudonapredaka, također, kao i u slučaju BiH, u vremenima kada su Hrvatskom vladali slabi predsjednici ili vlade. Tu prije svega mislim na mandat Ive Josipovića, koji se “bratimio” sa srpskim kolegom Tadićem, i na pojedine eskapade Kolinde Grabar-Kitarović s Vučićem, koje su, srećom, ipak bile kratkog daha. Jer sve što se tada, ali što se, nažalost, i sada radi kako bi se krenulo u nekakvu normalizaciju odnosa između dviju država (protiv koje, da se razumijemo, nemam ništa, baš suprotno – ali da je temeljeno na pravdi i uvažavanju s obiju strana, a ne manipulacijama poviješću i činjenicama), bilo je uglavnom na štetu nacionalnih interesa i ponosa hrvatskog naroda (tzv. pozitivna diskriminacija manjina u izbornom zakonodavstvu; “instaliranje” Pupovca u sve hrvatske vlade kao svojevrsne “svete krave” i “korektiva” za “pravilno” rješavanje srpskog pitanja; mazohističko nametanje ćirilice u Vukovaru, koji još duhovno krvari iz nezaliječenih rana iz Domovinskog rata za koje mnogi zločinci još nisu odgovarali, tobože u ime nekakvih općeljudskih prava i međunarodnih konvencija; dizanje spomenika ratnim zločincima i četničkim vojvodama na hrvatskom tlu, uz prešutnu suglasnost Zagreba; potpuna devastacija hrvatskog kulturnog prostora i stvaranje onog duhovno-jugoslavenskog, kroz bezbroj negledljivih filmskih, dramskih, glazbenih i drugih uradaka i projekata – najčešće vrlo sumnjive kvalitete i isto takve ideološke pozadine ili predznaka).
Pritom mi se nemoguće oteti dojmu da je hrvatska politička elita svjesno pristala na ulogu koju joj je dodijelio Bruxelles (i Washington), da pod svaku cijenu (uključujući i gutanje nacionalnog ponosa) izvede Srbiju “na pravi put”, tj. izvuče je iz sfere ruskog utjecaja i privede u euroatlantske integracije. Hrvatska je dobila ulogu lokomotive zapadnog Balkana prema EU-u, a da ta lokomotiva jedva vuče i nas same. Na kraju će, bojim se, lokomotiva lipsati, a nas sve skupa potrpati u iste vagone, kao zapadnobalkanske tifusare, koje će vući snažna lokomotiva iz Bruxellesa. Ali budući da i ona sve ozbiljnije posreće, ne znam čime će sve ovo na kraju rezultirati.
TMURNA VREMENA
Gledajući širu sliku u regiji, osim tzv. bosanskog lonca, koji vrije otkako je potpisan Daytonski sporazum, stalno su aktualni i kosovska “bačva baruta” kao i napetosti u Crnoj Gori, a ni u Mekedoniji ne vlada idila… Zašto je taj balkanski (više-manje) prostor konstantno nemiran, koliko je to zbog neriješenih pitanja zaostalih nakon rata, političkih garnitura, suprotstavljenih geostrateških interesa ili svega zajedno? Vaš komentar?
Odgovor ste sami dali u Vašoj drugoj rečenici. Nestabilnost regije i efekt “bosanskog lonca” ili “bačve baruta” posljedica su kumulativnog djelovanja svih nabrojenih čimbenika, kao i nepostojanja istinske želje ključnih međunarodnih igrača da se problemi riješe. Zapravo, oni bi se mogli riješiti dogovorom velikih sila (što uopće ne mora biti isključeno), ali je pitanje koliko će tim dogovorom onda biti zadovoljni lokalni igrači. Njih, naravno, u tom slučaju nitko ne bi pitao za mišljenje, pa je zato i logično težiti da se na ovim prostorima postigne nekakav “domaći sporazum” s ciljem izbjegavanja stranih “kirurških rezova” po nekakvim prirodnim (reljefnim) granicama, kako su to, svojedobno, učinili na arapskim prostorima – potezima olovke i ravnala na praznim kartama i ruševinama Osmanlijskog Carstva. Ali domaći sporazum je Sizifov posao na Balkanu – povijest nam je bezbroj puta dokazala.
Ukupno uzevši, kakva je perspektiva tzv. zapadnog Balkana, odnosa u regiji, političkih i ekonomskih, geostrateških? Je li rješenje proširenje EU-a na taj prostor, uz NATO “kišobran” (koji je već u Crnoj Gori) ili će ta regija i dalje biti područje neprestanih napetosti, sukoba i prelamanje stranih interesa (Rusija, pa i Kina – u Srbiji)?
Perspektiva tzv. zapadnog Balkana tmurna je kao i ona EU-a i svijeta u cjelini. Iskreno, kada vidim što se sve događa unutar EU-a i na koji se način proklamira navodno “jedinstvo” u donošenju ključnih odluka, a zapravo se one diktatorski nameću svim državama kao obligatorne, nerijetko zavidim onima koji su ostali izvan te nove “željezne zavjese” ili su se iz nje, poput Britanaca u posljednji trenutak iščupali. Benefiti, prije svega oni financijski (jer Bruxelles kupuje “duše i srca” ljudi novcem), jednostavno nisu dovoljni za sreću ni država, ni naroda, ni pojedinaca. “Ne živi čovjek samo o kruhu”, ona je Kristova iz Evanđelja, koja upravo danas najviše i dolazi do izražaja. A i kruha je sve manje. (D.J.)
Glas Slavonije
Konfederacija uopšte ne zvuči loše!
Svak na svom,po svom,i eto,niko nikom neće smetati!
Niti određivati!
Dogovoriti zajedničke institucije koje se moraju!
Svak svoj jezik,svoje pismo i sve svoje na svom!
Tri konstitutivna naroda!
I eto Svice
Nema nist od toga. Ostajemo na Dejtonu, dok se ne dogovori bolje rjesenje. Nema ukidanja entiteta, nema ocjepljenja, nema unitarne BIH.
Švicarska je konfederacija?! To što joj stoji u imenu nema veze s tim kako sistem funkcionira. Švicarska ima federalni ustroj, nikako konfederalni. Koliko god su kantoni jaki u Švicarskoj, toliko je i centralni nivo vlasti (za razliku od BiH gdje državni nivo ima izuzetno ograničenu moć u odnosu na entitete odnosno kantone), a to gospon, koji predlaže primjenu tog oblika uređenja u BiH, očito ne zna.
Raspada ti se drzava i golubi na grani znaju i treba je spasiti jedino kako se koliko toliko moze a ti filozofiras s jakom centralom a centrifugalna sila tolika da sve moze otic u tri p. m., jesmo li ko nojevi zabili glavu u pijesak i slusa o sto ce reci i poduzeti notorni i sin za koga je i babo rekao da nema sta raditi u politici, perpetummobile se izgleda pokusava provesti u bih, pa dokle vise majka mu stara srljati glavom u zid.
Covjek ti lijepo objasnio da model Svicarske ovdje nije primjenjiv ili po mom gledanju je vec primjenjen. Iako se stalno Svica provlaci kroz komentare raznih intelektualaca, nitko da shvati da Svica NIJE visenacionalna drzava nit je to kad bila. To je visejezicna zajednica, ali u njoj zive iskljucivo Svicarci kao narod koji govori razlicitim jezicima. Kao i u FBIH kantoni u Svici imaju velike ovlasti, i na drzavnom nivou je jako malo o cemu se odlucuje. Obicno, vojska i vanjska politika i naravno financijsko poravnavanje izmedju kantona. RS dodje kao jedan kanton i nista vise. Evo kladim se da ovo intelektualce nije vidjelo svicarski ustav (najkraci na svijetu). U njemu ne postoje nikakve nacije niti se neko negdje moze pozvati na neka posebna prava copora!
Čim sam došao do rečenice u kojoj kažeš, citat “ali u njoj zive iskljucivo Svicarci kao narod”, prestao sam dalje čitati jer ti očito nemaš pojma što je narod, a što nacija po zapadnim mjerilima! Švicarci postoje kao nacija, ali kao narod ne postoje. Isto kao što postoji kanadska nacija, dok kanadski narod ne postoji. U švicarskoj su kantoni stvoreni na čisto etničkoj i jezičnoj bazi, pa zato u njenom ustavu nema potrebe spominjati različite etničke i jezične skupine. Zar je to teško shvatiti?
Otiđi u Švicarsku pa im reci da su samo “nacija”, a ne narod pa da vidim šta ćeš dobiti. Zašto vam je toliko neshvatljivo da je koncept etničke nacije prevaziđen u nekim društvima? Švicarci su izuzetno ponosan narod s veoma razvijenom državničkom sviješću, ali znaju da se sastoje od više jezičnih skupina, nikako više narodnosnih skupina. Taj koncept u švicarskom društvu nikada nije bio dio procesa kreiranja njihovog identiteta.
I da: pročitajte ustav i malo uradite istraživanje prije nego se zaletite s glupostima. Još jednom, Švicarska nije konfederacija nego je klasična federacija s podijeljenim nadležnostima gdje se kantoni i državni nivo jednako uzimaju u obzir.
Kao Švicarka iz Švicarske te moram dementirati. Švicarska je konfederacija, jer su djelovi zemlje postmeno ulazili u Staatenbund. Svaki kanton ima svoju stopu poreza, čak i ustav, glavni i sekundarni jezik, policiju, bolnicu, školski sustav itd. Zajedničke su im samo granična policija, vojska, nacionalna banka i državni ustav. Na izborima se direktno bira na 3 razine moći, svak u svojoj općini i kantonu. Na državnom nivou posebno i po proporcionalnoj zastupljenosti veličine kantona i broju stanovnika te se isto tako pravi balans, da bi najvećih 7 stranaka bile dovoljno zastupljene. Ali to je kod nas nezamislivo. Namjerno se drži kontrolirani kaos, da ne bi nilo da se ‘gazda’ više ništa ne pita. Ista stvar u Izraelu. A krimosa i polupismenih budala će se uvijek naći za izvršenje vražijih planova po potrebi ‘gazde’. I dok god se otvoreno ne budemo ograđivati od raznoraznih gazda i mutivoda, dok god budemo lizali dupe svima, prostirali tepih pred gostima, a svom susjedu prijetili nestankom ili radili na tom, do tad i nismo zaslužili biti država. I tako nas i tretiraju. A nama kao čudno. I kad nas pitaju upiremo srdačno u našeg susjeda, kojeg smo do jučer tlačili. Neće Balkanac pošvicarit. Švicarsku ni Hitler nije imao volje nagaziti, jer jbg., moraju se negdje skriti pokradeni plijen. I to je jedan bitan faktor, možda I najbitniji, zašto nemamo mira. I da stvorimo 2-3 privatne banke, di će velike ribe parkirati svoje prljave dolare bez previše objašnjavanja, propali bi. Ne bi nam dozvolili da mi budemo dobro situirani i mirni.
Ovaj Meteor je završio sveučilišta universae HRHFOSNE po kojoj je SFRJ visenacinalna zajednica i propala zato što je visenacionalna zajednica…nju nikako ba nisu razbile samo DVIJE srpska i hrvatska nacionalna zajednica,već su krivci ostali,turci,muslimani siptari,bugari,talijani,madjari,slovenci ,slovaci,makedonci .. e sada pošto je Bosna sastavljena enleski constituent od samoproglasenih srba i hrvata i od TURAKA onda je logično po čuvaru pogubljenih skutorskih koza da bi Bosna trebala da se raspadne i mirna Bosna…ovaj lošije brsti od svojih pogubljenih koza..njegove koze ne brste socijalistička federativna republika JUGOSLAVIJE…DRZAVE SU U federaciji…to je federacija drzava i svih naroda gradjana u tim državama…nije federacija srba hrvata,slovenaca madjara TURAKA talijana siptara….bosna nije bila niti će biti federacija posrbljenih i pohrvacenih i bosnjaka …dejton je privremen …