Glupak je mnogo pogubniji od zlikovca jer zlikovac neki put predahne od zla, ali glupak od gluposti nikada – genijalna je misao književnika i nobelovca Anatolea Francea. No što kada jedan narod snađu obadvije nevolje u isto vrijeme? E onda dobijete ovo što imamo danas. Uzurpaciju u krnjem Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Piše: Miroslav Vasilj, Hrvatski Medijski Servis
I zlo i glupost ujedinili su se kako bi se naštetilo, otelo, ponizilo, slagalo, lažno optužilo! Koga? Pa drugoga, drugačijeg i malobrojnijega. Potvrđuje to i jučerašnja izjava drugog bošnjačkog člana krnjeg Predsjedništva BiH Željka Komšića u kojoj optužuje Hrvatsku za agresiju.
Zlo jer se drukčije ne može nazvati politika koja je osmislila strategiju da se jedan narod politički uništi. A glupost jer se to čini na prilično providan način. Pokazuju to i podaci gdje je Komšić dobio najviše glasova. Upravo ih je Hrvatski Medijski Servis objavio na dan njegovog preuzimanja predsjedanja krnjim Predsjedništvom.
Zapravo ono što je Bakir Izetbegović uradio s institucijom kolektivnog šefa države može se nazvati svojevrsnom čaršijskom revolucijom. Komšić je ovdje potpuno nebitan. Da nije on našao bi se već neki drugi. Ovdje je bitnija zločinačka namjera. Osmišljeni plan. A on je poprilično jasan – Hrvati u BiH trebaju nestati kao politički narod. Treba im se omogućiti ili da dobiju status nacionalne manjine ili da postanu dio bošnjačkog nacionalnog korpusa.
No vođe čaršijske revolucije su se ipak preračunali. Zaboravljaju ispraznost svake revolucije. Svakog pokušaja da se država, društvo ili institucije brzim prevratom promjene i da na taj način s njima kao započne nekakva nova epoha. Jedina dostojna metoda drugih iskustava umjesto revolucije je kontinuitet i to onaj koji se odnosi na uključivanje, razgovor, dogovor, poštivanje drugoga. Posebno se to odnosi na pluralne države kakva je upravo BiH. Ne bez razloga je još 1860. godine ekonomist Charles Dupont-White uzviknuo – kontinuitet je ljudsko pravo, to je odavanje počasti svemu što čovjeka razlikuje od zvijeri.
Pitanje je to povijesnog razuma da se ne ponavljaju pogreške iz recentne povijesti. Primjerice ona vezana za velikosrpski unitarizam Slobodana Miloševića. I Milošević je imao revoluciju – jogurt revoluciju. Zahvaljujući njoj je imenovao je svoje kadrove u kosovskom, vojvođanskom i crnogorskom vodstvu. Imao je Milošević i svoje Komšiće u Predsjedništvu SFRJ. I do kuda ga je to dovelo?
Zašto Izetbegović ne uzme u obzir taj povijesni razum? Zašto nacionalizmom i unitarizmom želi politički satrti jedan narod? Zašto srlja i vodi ovu zemlju i njezine stanovnike u propast, zaostalost i siromaštvo? No za podsjetnik čaršijskim revolucionarima evo jedne zanimljive misli, izrečene uz francuski konjak, druga Španca kojega je u Vrdoljakovoj Dugoj mračnoj noći utjelovio genijalni Mustafa Nadarević. A ona glasi – revolucija zoblje svoju djecu./HMS/