Zle žene Hitlerove

Više od 50.000 žena ubijeno je u nacističkom koncentracijskom logoru u Ravensbruk. U ovom logoru djelovao je Hitlerov ženski vod smrti koji je nemilosrdno mučio zatvorenice, od kojih je malo koja preživjela.
One su bile pripadnice SS-a, a među najokrutnijim bila je Dorotea Binco, koja je svaku egzekuciju propratila riječima …
“Nadam se da nećete misliti da smo svi zli ljudi”, rekla bi Binco, a onda skinula ogrlicu i predala je izvršitelju smrtne kazne, koji bi zatvorenicu potom zadavio tom ogrlicom, prenosi Daily Mail.
Ovo je samo jedan od primjera iživljavanja nad zatvorenicama, kojima je smrt na kraju bila olakšanje s obzirom na to da su u logoru preživjele pravi pakao. Mnoge su za Bincovu govorile da je upravo ona personifikacija zla.
Jesu li žene doista sposobne za činjenje ovakvih zastrašujućih zločina pitanje je koje su postavljali svi koji su čuli za mučenja u Ravensbruk.
Uobičajeni odgovor je bio da su žene koje su radile u ovom logoru težile da budu kao muškarci, a nekad su bile čak i okrutnije od njih.
I dok bi svako pomislio da su to bile muškobanjaste žene, stvarnost je zapravo bila potpuno drugačija. Naime, sve su mahom bile plavuše, koje su se redovito brinule o svom izgledu i koje su nosile uniforme modernih krojeva i kožne čizme. Bile su izuzetno lijepe, u toj mjeri da su im djevojke iz obližnjeg grada Furstenberg zavidjele na izgledu.
Kada nisu bile na dužnosti, slobodno vrijeme su uglavnom provodile šetajući po obližnjoj šumi, berući cvijeće, veslajući po jezeru, ali i organizirajući zabave gdje su često flertovao s muškim stražarima u logoru.
U logoru je čak bio i frizerski salon, gdje su radile zatvorenice za koje se znalo da su profesionalne frizerke. Poput ostalih frizerskih salona, i ovdje su frizerke i klijentice ćaskale o neobaveznim temama, da bi se navečer svi vraćali u svoju realnost: zatvorenice u stanice, a njihove klijentice onome što su najbolje znale – mučenju.
Tijekom šest godina postojanja logora ovdje je radilo više od 3.500 esesovki, koje su na zatvorenicama primjenjivale najokrutnije metode mučenja. Neke nisu mogle izdržati ni gledati sve to mučenje. Jedna od njih je bila i Johana Langefeld, prva upraviteljica logora, kojoj nije bio problem da zatvorenice drži satima na hladnoći i kiši.
Međutim, sama priznaje da nije mogla da gleda medicinska ispitivanja na ženama, gdje su zatvorenice korištene kao zamorci. Na kraju je i smijenjena jer je bila suviše “blaga i nježna” prema njima.
Prema sjećanju mnogih, Langefeldova je često bila depresivna zbog svega što se događa, a navodno je imala i strašne noćne more.
Ipak, njena nasljednica Binco očito nije imala tih problema jer je bila jedna od najokrutnijih čuvara koje je Ravensbruk ikad vidio.
Binco je bila zadužena za “bunker”, dio logora gdje su kažnjavane zatvorenice. Navodno je uživala u prijeboju, a nerijetko ih je potapala u hladnu vodu.
Bila je posebno okrutna prema pripadnicama Crvene armije, koje je zvala “ruske svinje”.
Bila je pravi sadist, a preživjele zatvorenice kažu da je i danas sanjaju:
“Njene oči bi zacaklile kada bi tukla zatvorenice”, kaže jedna od preživjelih. Binco, kćerka šumara, odrasla je u okolici Furstenberg, gdje je i završila školu. Navodno je imala bezbrižno djetinjstvo i ništa nije ukazivalo na zlo koje nosi u sebi.
Ipak, kada su nacisti došli na vlast ona je njihovu ideologiju prihvatila kao nešto najsvetije, što je i pokazala provodeći teror u logoru. Također, mnogi su uvjereni da je bila okrutna samo kako bi zadivila SS oficire, među kojima se nadala da će jednog dana naći muža.