U mom šestogodišnjem proučavanju značajnih inovatora, zapazila sam neizbježan uzorak: mnogi od najpoznatijih svjetskih inovatora su se borili sa strukturom formalnog obrazovanja, a mnogi su imali daleko manje formalno obrazovanje nego što biste očekivali. Počela sam se pitati bi li nas primjeri tih iznimno uspješnih i pametnih ljudi trebali potaknuti da razmislimo o tome kakvo obrazovanje imamo.
Thomasa Edisona kao dijete nisu u početku slali u školu jer je imao „abnormalno veliku, ali dobro oblikovanu glavu” i pretpostavljalo se da bi to za njega moglo biti previše osjetljivo. Nakraju, kada su ga konačno poslali, bio je hiperaktivan i vrlo rastrojen. Kada ga je učitelj nazvao „zbunjenim”, njegova odana majka je žestoko reagirala i odvela ga iz škole, time je završio njegov tromjesečni formalni odgoj. Nježna, ambiciozna i vrlo sposobna, počela ga je učiti kod kuće.
Autor: Melissa Schilling
Benjamin Franklin, jedan od najznačajnijih svjetskih znanstvenika i osnivač obrazovne ustanove koja će kasnije postati University of Pennsylvania, imao je samo malo formalnije obrazovanje od Edisona. Franklinov otac, Josiah, planirao je poslati ga za svećenika. Međutim, iako je Franklin izvrsno pisao, nije položio aritmetiku, pa ga je otac u dobi od deset godina odveo iz škole i zaposlio ga u tiskari svoga brata.
Učitelji Steve Jobsa primijetili su da je vrlo pametan – u stvari, u četvrtom razredu je postigao deseti stupanj na standardiziranim testovima, pa je njegova osnovna škola predložila da on preskoči dva razreda kako bi bio odgovarajuće stimuliran. Međutim, bio je također vrlo buntovan i veoma sklon upasti u nevolje. Otišao je na koledž, ali ga je uskoro napustio. Kasnije će reći: „Gledajući unatrag, to je bila jedna od najboljih odluka koje sam ikad napravio. U trenutku kad sam izišao, mogao sam prestati slušati obvezna predavanja koja me nisu zanimala, a početi ići na ona koja su izgledala puno zanimljivije.”
Dean Kamen široko je prepoznat kao jedan od najboljih elektrostrojarskih inženjera na svijetu, osvojio je puno nagrada (uključujući Nacionalnu medalju za tehnologiju Sjedinjenih Država i Nagradu Globalne humanitarne akcije Ujedinjenih naroda), a dobio je i otprilike desetak počasnih doktorata, unatoč tome što nikad nije završio dodiplomski studij. Kamen je u srednjoj i u visokoj školi dobivao osrednje ocjene, a imao je i česte sukobe sa svojim nastavnicima. Zamjerali su mu što govori što treba činiti i što raspravlja s njima o načinu na koji su podučavali matematiku i fiziku. Kasnije, kada se upisao na Worcester Polytechnic Institute, odbio je odlaziti na predavanja govoreći: „Mogu vam platiti školarinu i iskoristiti ovaj izvanredni fakultet, ali neću gubiti vrijeme na predavanja jer bi oportunitetni troškovi bili previsoki.” Odustao je prije završetka studija.
Pristup školi Elona Muska bio je utilitaristički, izuzetan u predmetima koji su ga privlačili, a zanemarivao je druge. On primjećuje: „Kad sam otišao na fakultet, rijetko sam išao na predavanja. Samo bih pročitao udžbenik i došao na ispite.” Iako je stekao izvrsne ocjene i išao na doktorski studij iz fizike na Stanfordu, odustao je drugi dan nakon što je odlučio da bi radije trošio svoje vrijeme revolucioniranjem načina plaćanja i bankarstva.
Albert Einstein i Nikola Tesla bili su geniji koji su stekli diplome, ali obojica su imali problema u školi. Einstein je bio jogunast i neredovit učenik. Njegovi su ga učitelji smatrali nepažljivim i nepristojnim, a jedan je primijetio da nikad neće postići ništa jer mu nedostaje disciplina. Tesla je imao suprotan problem. Iako su ga njegovi učitelji smatrali izuzetno nadarenim, zabrinuli su se da će si naštetiti jer se previše trudio, pa su pisali njegovu ocu tražeći da ga odvede iz škole. Tesla je odbio otići, ali kasnije je postao ovisnik o kockanju i odustao; nije jasno je li ikada završio stupanj.
Od velikih inovatora koje sam proučavala, samo je Marie Curie zabilježena kao dosljedno izuzetna studentica. Morala je savladati ogromne prepreke za stjecanje visokog obrazovanja (u to doba većina sveučilišta u Europi nije primala žene), štedjela je novac koji je zarađivala kao guvernanta kako bi si omogućila odlazak u Francusku gdje je pohađala Sorbonu. Sorbona je bila jedinstveno pogodna za njezinu naviku samostalnog rada. Kao što je napisala Marie: „Student koji dolazi u Francusku ne bi trebao očekivati da će na početku naći smjernice za utilitaristički cilj. Francuski sustav sastoji se uglavnom od buđenja povjerenja učenika u vlastite sposobnosti i poticanja navike korištenja istih… Cilj učitelja je stvoriti velike mogućnosti za slobodni rad, a ne oblikovati učenike. Obvezne vježbe i znanstvena disciplina ne igraju bitnu ulogu.”
Kad ljudi vide da su ti briljantni ljudi uspješni usprkos lošim ocjenama ili odustajanju od škole, mnogi zaključuju da je obrazovanje bilo nepotrebno za njihov uspjeh. Međutim, gledajući pobliže, vidimo da su ti inovatori agresivni potrošači obrazovanja, ali to često čine u vlastitom ritmu i smjeru. Na primjer, Steve Jobs je napustio fakultet, ali je ostao u kampusu i sjedio na predavanjima koje je želio slušati. Dean Kamen čita tekstove matematike i fizike za razbibrigu. Edison je bio nezasitan čitatelj, pročitao je Gibbonov „Propadanje i pad rimskog carstva“, Humeovu „Povijest Engleske“, Searsovu „Povijest svijeta“, Burtonovu „Anatomiju melankolije“ i „Rječnik znanosti“ u dobi od dvanaest godina. Elon Musk je čitao više od deset sati dnevno kao dijete, a nakon što je pročitao sve knjige u javnoj knjižnici počeo je čitati enciklopedije (i to je činio velikim dijelom za pamćenje).
Priče ovih inovatora ukazuju na ključnu slabost mnogih formalnih obrazovnih sustava: Standardizacija kurikuluma dizajniranih za stvaranje učinkovitosti i odgovornosti možda neće moći pokrenuti unutarnju motivaciju učenika. To bi moglo biti posebno restriktivno za one studente koji imaju snažan nagon ka učenju, a njihova intelektualna krila su ograničena s previše struktura. Ti inovatori su željeli zaroniti dublje u teme po vlastitom izboru, a ne slijediti put nastavnog plana. Pokazali su istinsku ljubav prema učenju – čak i ako nisu imali ljubavi prema školi. Musk je bio toliko nezadovoljan standardiziranim obrazovnim sustavom da je pokrenuo svoju malu školu nazvanu Ad Astra (latinski “do zvijezda”) i primjećuje: “Ovdje nema ocjena,” te dodaje da umjesto da djeca “unose ocjene kao da slažu crtu, ima smisla pripremiti obrazovanje kako bi odgovaralo njihovim sposobnostima i darovitostima”. Možda bi više naših formalnih obrazovnih sustava trebalo slijediti Muskov primjer.
Njihove priče također naglašavaju nešto drugo: moć knjige. Knjige možda ne izgledaju tako glamurozne kao najnovije tehnološki omogućene alternative kao što su videozapisi i webinari, no malo alata za učenje je moguće usporediti s knjigom. Puno je jednostavnije prilagoditi način na koji se koristi knjiga nego prilagoditi video, predavanje ili raspravu u razredu. Te druge alternative su izvrsne nadopune knjigama, ali nisu zamjena! Možete pregledati dijelove knjige kako biste vidjeli njenu cjelokupnu strukturu; možete intenzivno proučavati neke odlomke, ponovno ih čitati ako želite, ili se zaustaviti i razmišljati. Također se možete lagano pomicati naprijed-natrag unutar teksta i između dijagrama, u bilo kojem ritmu i uzorku, kako odgovara vašem stilu učenja. Možete uzeti knjigu u kuću i čitati je u krevetu ili u parku ili kafiću. To je puno važnije nego što se čini na prvi pogled; neki ljudi bolje funkcioniraju s nekom razinom pozadinske stimulacije, dok drugi zahtijevaju što je moguće manje pozadinske stimulacije. Važno je dopustiti ljudima da izaberu. A kad knjiga konačno sjedne na svoju policu, služi kao vizualni podsjetnik koji vas podsjeća na njezin sadržaj (velika prednost koju pisane knjige još uvijek imaju nad digitalnim).
Ne mislim da je slučajnost da je svaki izuzetni inovator kojeg sam proučavala imao ogroman apetit za knjigama. Knjige su im omogućile odabir stručnog područja koje bi razvili i zaobilaženje prepreka koje su ih mogle zadržati. Davno prije nego što je Marie Curie mogla doći na sveučilište, iz knjiga je stekla znanje o fizici i kemiji koje je željela. Dean Kamen je mogao postati vrhunski inženjer kroz knjige kada je otkrio da njegov temperament nije podoban za učionicu. A Elon Musk jednostavno primjećuje: “Mene su podigle knjige. Knjige, zatim i moji roditelji.”
Melissa A. Schilling je profesorica menadžmenta na NYU – Stern School of Business i autorica knjige „Quirky: Izvanredna priča o osobinama, manama i genijalnosti izuzetnih inovatora koji su promijenili svijet“, na kojoj se ovaj članak temelji.
wpDiscuz