Dragi čitatelji želimo vam Sretnu , zdravu i veselu Novu 2015-u uz jedan mudar i prigodan teskt o sreći…
Nedavno sam slušao oca i kćer kako se opraštaju na aerodromu. Oglasili su polazak.
Stojeći u blizini sigurnosnih vrata, zagrlili su se i otac je rekao: „Volim te i želim ti dovoljno.“
Kćer je odgovorila: „Tata, naš zajednički život bio je više nego dovoljno. Tvoja ljubav je sve što sam ikad trebala. Želim ti također dovoljno, tata.“
Poljubili su se i kćer je otišla. Otac je prišao prozoru pored kojeg sam sjedila. Stajao je tamo i mogla sam vidjeti da je želio zaplakati. Pokušala sam ga ne ometati u njegovoj privatnosti, ali pozdravio me je pitanjem: „Jeste li ikad rekli zbogom nekome, znajući da bi to moglo biti zauvijek?“
„Jesam,“ odgovorio sam. „Oprostite što pitam, ali zašto je ovo zbogom zauvijek?“
„Star sam, a ona živi jako daleko. Očekuju me izazovi u budućnosti, a stvarnost je – sljedeći njen povratak bit će zbog moje sahrane“, rekao je.
„Kada ste govorili zbogom, čuo sam da ste rekli ‘Želim ti dovoljno.’ Smijem li pitati što to znači?“
Počeo se smijati. „To je želja koja se prenosi mnogim generacijama. Moji roditelji su je govorili svakome…“ Zastao je na trenutak i pogledao u vis kao da se pokušava sjetiti svakog detalja. Zatim se još više nasmijao. „Kada bismo rekli ‘Želim ti dovoljno’, zaželjeli bismo drugoj osobi život ispunjen s taman toliko dobrih stvari da ga može podnijeti.“ Nakon toga se okrenuo prema meni i napamet izrecitirao:
„Želim ti dovoljno sunca da osvijetli tvoj stav bez obzira koliko bi dan mogao biti siv.
Želim ti dovoljno kiše tako da možeš cijeniti sunce čak i više.
Želim ti dovoljno sreće da održi tvoj duh živim i vječnim.
Želim ti dovoljno boli tako da ti i najmanja zadovoljstva u životu izgledaju veća.
Želim ti dovoljno dobitka da zadovolji tvoje želje.
Želim ti dovoljno gubitaka tako da cijeniš sve što posjeduješ.
Želim ti dovoljno pozdrava koji će te dovesti do konačnog zbogom.“
Tada je počeo plakati, okrenuo se i otišao.
Kaže se da je potrebna minuta kako bismo pronašli posebnu osobu, jedan sat da je počnemo cijeniti, dan da je zavolimo; a nakon toga cijeli život da bismo je zaboravili.
Dozvolite si da živite…..
Autor nepoznat
Svim svojim prijateljima i voljenima, ŽELIMO VAM DOVOLJNO!
wpDiscuz