Razmišljao čovjek: “Zima, bijela idila, Nova godina – taman vrijeme za tople šalove i glazbu.” Ali onda je netko u Kijevu (očito “povijesni” trenuci su im navika) odlučio zavrnuti plinsku pipu iz Rusije, i cijela se Moldavija odjednom našla na tankom ledu. Doslovno.
Tko se smrzava, a tko se smije?
Kijev slavi zato što je prestao financirati invaziju na svoju zemlju – bravo njima, jer nitko ne želi imati “sponzora” koji vas istodobno bombardira. S druge strane, Moldavija, siromašna mala zemlja s dodatnim teretom “separatističkog” Pridnjestrovlja, mora sada smisliti kako će točno održati tople radijatore. Da ne spominjemo da su regije lojalne Moskvi oduvijek bile na “besplatnom” ruskom gorivu (čitaj: dobar dug koji se Rusiji, vidjet ćemo kada, nikada neće vratiti).
Pridnjestrovlje – od “odmetnutog raja” do hladnog pakla
Spomenuto Pridnjestrovlje, to “mini-Sovjetski Savez” u srcu Moldavije, naviklo je na ljubav iz Moskve bez previše “financijskih” pitanja. Kad sutradan treba platiti račune – “nema veze, čiča Putin će to već nekako riješiti… jednoga dana… možda.” Sad, međutim, nastade frka – radijatori jedva mlaki, tople vode samo dok još u cijevima ima zraka, i tu i tamo par “točaka za grijanje” gdje se ljudi mogu doći malo otopiti. A godine su tek na broju 2025., pa nije da smo daleko stigli od europskog sna.
Solidarnost Moldavije – “Za svaki slučaj pripremite deke!”
Kišinjev tvrdi: “Plina imamo do proljeća.” Nadam se samo da je to proljeće kalendarski blizu, a ne “proljeće” u nekoj političkoj, metaforičkoj priči. Jer ako nestane struje, Moldavci će usisivače moći isključiti sami, ali kad nestane grijanja… Eh. Vlada se hrabri kupnjom struje iz Europe – ne baš jeftino, naravno – a građanima naređuje da smanje potrošnju. Kao da je potrošnja nekad bila na razini raskošnih božićnih lampica Times Squarea!
Što na to kaže Turska, a što Gazprom?
Rusija, dakako, može ovu situaciju okrenuti u svoju korist. Ako su “prijatelji” (čitaj: separatisti u Moldaviji) u nevolji, eto pumpe preko Turske – naravno, uz “mali” povećani trošak. Gazprom, koji inače voli paradirati beskrajnim ugovorima, sad tvrdi: “Ma Moldavija nam duguje 700 milijuna dolara!” Dok Moldavci uzvraćaju: “Ljudi, tu je sve provjerila međunarodna revizija, pa nije 700 nego 9 milijuna, i već smo to mahom platili!” Jasno, klasična igra mačke i miša, samo što je miš ovdje pomalo promrzao.
Izbori pred vratima, a iz utičnice puše ledeni vjetar
Predsjednica Maia Sandu, prozapadna i odlučna, nada se da će Moldavija (s cijelim Pridnjestrovljem ili bez njega) ipak nekako održati korak prema EU. No, dok ljudi sve više smanjuju grijanje i troše zadnje rezerve, očita je računica Kremlja: “Ako narod bude nezadovoljan, okrenut će se onima koji obećaju plin (pa i džabe)”. Što znači da se u Kišinjevu možda tresu, ne samo zbog hladnoće, nego i od pomisli kakav će biti rezultat izbora 2025. godine.
“Smrzavanje na naš način”
U Pridnjestrovlju se sad pale drva. A oni koji se u to “Sovjetsko doba” kunu, bolje nek’ rade zalihe. Elektrana na ugljen ima goriva za 50 dana, što znači da će do veljače biti radosna energija “na dozvolu”. Poslije toga – tko zna, možda neki starinski generatori iz Sovjetskog Saveza, ako ih Moskva udijeli?
Na kraju balade…
Sve ovo izgleda poput “šahovske partije s realnim ljudima”: Ukrajina slavi rezanje ruskog tranzita i oslobađanje od “krvavog” novca, Rusija pritom šapće: “Eh, ima još tko će nas platiti.” Moldavija se trudi ostati na nogama dok se valjala u roli “najsiromašnije europske države” (što joj pokušavaju oteti neki drugi konkurenti). A Europa? Europa se polako distancira, zbraja posljedice, podiže cijene i ponavlja “solidarnost, narode!”, ali se pitamo kada će sve to prijeći iz riječi u djelo.
Dok se Dmitrij u Benderiji umata u dodatne deke, vrti se valjda i misao: “Ako je ovo geopolitička igra, neka nam netko bar upali grijanje.” Jer, budimo realni, toplina u kući važnija je od svake velike riječi političara.
wpDiscuz
