Studija američke vlade vrijedna gotovo 10 milijuna dolara, koja je imala za cilj istražiti učinke blokatora puberteta na djecu koja prolaze kroz rodnu tranziciju, postala je predmetom žestokih rasprava. Na čelu istraživanja bila je dr. Johanna Olson-Kennedy, poznata po svom aktivizmu za trans prava, koja je, kako izvještava New York Times, izrazila zabrinutost da bi rezultati mogli biti zloupotrijebljeni kao dokaz protiv upotrebe blokatora puberteta u terapiji kod djece. Olson-Kennedy smatra da bi objavljivanje rezultata moglo pružiti podršku političkim grupama koje se protive tretmanima rodne afirmacije kod maloljetnika.
Kontroverza i zabrinutost oko rezultata
Olson-Kennedy je odbila objaviti podatke, tvrdeći da bi oni mogli postati “oružje” protiv transgender prava. Međutim, drugi istraživači, uključujući kliničku psihologinju Amy Tishelman, tvrde da bi zadržavanje rezultata bilo protivno osnovnim znanstvenim načelima. Prema Tishelman, važna je znanost, a ne politička perspektiva istraživača, i rezultati trebaju biti dostupni javnosti.
Druga psihologinja, Erica Anderson, dodatno je istaknula neprihvatljivost skrivanja podataka, naglašavajući da Olson-Kennedy koristi sredstva najvećeg granta ikad dodijeljenog u SAD-u na temu blokatora puberteta. Ona smatra da je nedopustivo zadržavanje rezultata temeljem bojazni od reakcije javnosti.
Važnost znanstvene transparentnosti
Studija, koja je trajala devet godina i uključivala praćenje 95 djece prosječne dobi od 11 godina koja su započela uzimati blokatore puberteta 2015. godine, pokazala je da primjena blokatora nije imala pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje sudionika. Olson-Kennedy se branila tvrdnjom da su sudionici u prosjeku imali dobro mentalno zdravlje prije studije, ali je u prethodnim izjavama naglašavala da je četvrtina djece pokazivala depresivne ili suicidalne simptome prije početka tretmana.
Širi kontekst i zabrane u drugim državama
Velika Britanija je nakon pregleda učinkovitosti blokatora puberteta donijela odluku da zabrani njihovu upotrebu kod djece, navodeći da njihovi učinci nisu adekvatni. Ova odluka naglašava potrebu za transparentnim i etičkim pristupom u liječenju djece koja prolaze kroz rodnu disforiju, posebice u svjetlu političkih i društvenih implikacija.
Zaključak
Rasprava o blokatorima puberteta ostaje kompleksna, ali etička načela zahtijevaju da znanstveni rezultati budu dostupni javnosti kako bi svi akteri, uključujući roditelje i zdravstvene radnike, imali pristup točnim informacijama.