Zašto su psihopati uspješniji u životu?

Psihopatsko ponašanje moglo bi vam pomoći u karijeri ili ljubavnom životu.
Ovakva je izjava prilično kontroverzna, ali upravo je ona temelj knjige “The Good Psychopath’s Guide to Success”, Andyja McNaba i Kevina Duttona.
“Želio sam srušiti mit da su svi psihopati loši ljudi. Istraživanja sam vršio s kirurzima, vrlo uspješnim menadžerima, odvjetnicima. Gotovo svi oni imali su psihopatskih osobina, ali su ih oblikovali tako da ih one čine boljima u onome što rade”, kazao je Dutton, profesor s Oxforda.
Kroz svoje je istraživanje naišao na umirovljenog narednika i autora bestsellera Andyja McNaba, koji je u testovima pokazao da posjeduje mnoge “karakteristike psihopata”, uključujući nesposobnost za kajanje, nemilosrdnost, neustrašivost, impulzivnost, smanjenu empatiju i izraženo samopouzdanje, piše Telegraph.
“Ne postoji samo jedna karakteristika koja čini psihopata. Želite o tim osobinama misliti kao o gumbima na miks pultu, gdje neke možete smanjiti, a neke povisiti, ovisno o situaciji u kojoj se nalazite. Ako su svi na maksimumu, onda ste disfunkcionalni psihopat. Biti psihopat nije crno-bijelo, to je čitav spektar”, objasnio je Dutton te citirao upravo jednog od disfunkcionalnih psihopata (koji je na odsluženju životne kazne zbog nekoliko ubojstava): “Rekao mi je: ‘Mi nismo loši, samo imamo previše dobre stvari'”.
Stoga, McNab savjetuje kako bi se u svakodnevnim situacijama trebali ponašati ako želite biti uspješni, odnosno koje “psihopatske osobine” treba pokušati koristiti.
U poslu

Fokus
Sposobnost koju psihopati imaju da “ugase” empatiju i blokiraju tuđe emocije čini ih najboljim “rješavačima” u stresnim i kriznim situacijama.
Neustrašivost
Nepostojanje straha, koje je redovito karakteristika psihopata, ljudima jako puno može pomoći na radnom mjestu, kaže Dutton, koji čitateljima postavlja pitanje: “Što biste napravili u ovoj situaciji da vas nije strah? Ako bi to bilo tražiti povišicu ili nazvati nekoga koga se ne usudite, znajte da funkcionalni psihopati imaju prednost jer mogu svoj strah suzbiti”.
Nedostatak empatije
Važno je, kaže McNab, ne “ugasiti” empatičnost do kraja: “Ne želite ljude cijelo vrijeme preveslavati. Oni budu oštećeni jednom, ali vi zauvijek jer vam više nikad neće vjerovati. To je razlika između dobrog i lošeg psihopata: znati kad povećati empatiju i kad je ‘ubiti'”.
U vezama
Neustrašivost
Jedan disfunkcionalni psihopat s kojim je Dutton radio sa svojim bi se prijateljima u izlasku znao natjecati u tome tko će prići više djevojaka, ali ne zbog što više brojeva telefona, nego zbog odbijanja: “Jednom kad se naviknete na odbijanje, više ne boli, shvatite da nije važno. Tad vam poraste samopouzdanje i počnete prilaziti svima i pritom odajete dojam osobe kojoj nije pretjerano stalo te vam se počnu nizati uspjesi”, pojasnio je.
Nepopustljivost
“Problem s puno veza je u tome da se ljudi u njima zadržavaju i kad znaju da im je bolje da prekinu. Morate znati kad treba odrezati”, kaže McNab, čovjek koji se ženio pet puta (ali s trenutnom je ženom u braku 14 godina).

Samopouzdanje
Psihopati nemaju problema sa “samostalnim pohodima”, što je dobra stvar jer u toj priči ne postoje prijatelji koji će vas sputavati: “Vaši prijatelji možda puše i piju cijelo vrijeme dok se vi pokušavate dovesti u formu. Morate biti spremni ponekad izdvojiti se iz mase. To ne znači da se s njima trebate prestati družiti, samo je zdravo svako malo biti sam sa sobom”, poručuje Dutton.
Ali, i kod samopouzdanja je najbitnija ravnoteža, napominju autori, dodajući za kraj da se svi oni koji misle da će njihova knjiga stvoriti hrpu novih psihopata ne trebaju brinuti: “Nemamo namjeru pretvoriti društvo u društvo psihopata. Ovo je za ljude koji gumbiće na miks pultu imaju do kraja smanjene i trebaju ih podignuti”.