Konjic može biti ogledni primjer što oficijelna bošnjaci poligiky želi napraviti od Bosne i Hercegovine! U ratu, na gotovo savršeno etnički očišćenim prostorima, sada se trebaju izbrisat svi tragovi o bilo kakvom postojanju “nevjernika” bilo koje vrste na tom prostoru. Nevjernika iz nebošnjačke etničke skupine, makar ti isti bili antifašisti. Tako mnogi koji nakon mnogo godina posjete svoj grad iz kojeg su protjerani sa zaprepaštenjem saznaju da je uklonjen jedan od rijetkih spomenika antifašizmu u tom gradu i to iz razloga što statua žene simbolizira Hrvaticu u narodnoj nošnji! Da je mlada partizanka u hidžrabu spomenik bi i dalje stajao na mjestu.
U Konjicu su naime mahom Hrvati bili nositelji antifašizma , dok su muslimani većinom išli u Ustaše, pa je bilo i razumljivo što je spomenik tako napravljen. Čak tri glavne ulice nosile su hrvatska imena po imenima narodnih heroja NOB-a, no sada se povjest treba brisat i sačiniti nova u skladu s recentnim poimanjem velikobošnjačkog “patriotizma”.
Do drugog svjetskog rata u konjičkom okružju Hrvati su bili večinski narod ali u megalomanskoj općini, doseljavanjem muslimanskog stanovništva iz Bjelimića i raznih zabiti, te nakon križnog puta i posljenjeg rata dovedeni su na promile.
Začuđuje da o spomeniku i neofašizmu nad njim ćute i konjički SDP “antifašisti”.
I tako samozvani urbanisti novog patriotizma uklanjaju spomenike antifašizma, da je kojim slučajem ovo učinjeno u Z.Mostaru ili Stocu ne bi se moglo proći od medijske harange koja bi uslijedila iz sarajevskih medija. Ovako Sarajevo šuti. Dok se u Konjiču privodi kraju apartheid nakon genocida, slično kao i Bugojnu , usred Sarajeva se spremaju novi prilozi o stolačkom apartheidu nad Bošnjacima.