Povijest kuca na vrata sadašnjosti a Donald Trump se opet vratio. I to ne kao kakav tužni, izmučeni bivši predsjednik, nego kao politički feniks koji leti ravno u Washington da zapali sve što se da zapaliti. A što radi Biden?
U svojoj prepoznatljivo lažnoj državni-čka-osoba-na-čelu-stola pozi, odmah ga poziva u Bijelu kuću, na “prijateljski” sastanak, pod izgovorom – “glatke tranzicije moći”.Budimo realni, zašto bi Trump, čovjek kojemu je čitava ta zgrada simbol licemjerja, pristao na tu vrstu samoponiženja? Ne ideš svakome pred noge pogotovo ne čovjeku koji te je nazivao luđakom i smećem, kao i većinu Amerike koju je predstavljao.
Biden je proveo posljednje četiri godine sustavno razarajući Trumpa, u pauzama razaranja Ukrajine i Unije, žvačući ga i pljujući ga, dok su cijeli njegov aparat i medijska mašinerija zdušno radili na jednoj stvari – na stvaranju prikaza Trumpa kao lika dostojnog najgoreg američkog psihopate.
Riječima možeš sagraditi kuće, ali i napraviti ruševine. A Biden i njegovi suradnici su od riječi napravili prave ruševine Trumpovog lika u očima javnosti.
Trumpova baza to dobro zna, oni prepoznaju kako izgovorene riječi nisu bez posljedica. Pa, kad su čak dva atentatora posegnula za njegovim životom, što možemo reći osim da je Bidenova retorika napumpala klimu do obarača?
Sad, nakon svega, Joe nudi Trumpu ruku pomirenja? Baš sad, kad Trumpova baza vrišti za osvetom. Netko se, reklo bi se, prepao. Možda obarača osvetnika?
Trump bi sad trebao ući u tu Bijelu kuću, sjediti nasuprot čovjeku koji je godinama stvarao atmosferu koja ga je mogla koštati života, udistati s njim isti zrak?
Igra prestane kad ja to kažem – to je Bidenov način. A Trump? Trump je čovjek kojemu je zadnje što treba – gubitak imidža autentičnog, neobuzdanog lidera i plesanje po Bidenovim notama. Njegovi pristaše žele vidjeti borca, a ne pobjedom ozarenog ugodnog sugovornika.
Ako Donald Trump pristane na ovaj poziv, mogao bi se oprostiti od statusa anti-establishment heroja. Pristaše bi ga gledale kao slabog, kao izdajnika koji ulazi u sobu gdje se dogovaraju kompromisi, gdje se tapše po ramenima i zaboravlja na sve što je bilo. Bidenov poziv, da se razumijemo, nije ništa drugo nego prljava politička igra, uvijena u pristojnu formu. Jer povijest će, koliko god Biden to pokušao oprati, pamtiti ovaj period kao tamni trenutak demokracije. Trump zna – sudjelovanje u ovom igrokazu daje Bidenu priliku da ga “normalizira”, ublaži ljagu koja se naslagala u ovih nekoliko godina mržnje i podjele.
A što dobiva Trump?
Ako odbije taj poziv, on ostaje onaj isti Trump kojem je svejedno za tuđe norme, onaj koji će ići svojim putem, makar svi tvrdili da griješi. Ostat će lider koji nije zaboravio kako ga je sustav tretirao, nije oprostio niti zaboravio. A to je, u konačnici, jedini način da njegovi birači nastave vjerovati u njega.
Jer povijest će, budite uvjereni, zabilježiti svaki trenutak. I Trump sada ima priliku ispisati svoje poglavlje: ne kao politički pajac u Bidenovom igrokazu, već kao lik koji je odbio kleknuti, ostao nepokoren, neukroćen, onaj koji se nije povukao pred onima što su ga gazili po svaku cijenu.
Ne treba mu ta Bijela kuća, niti taj bidni Biden, taj “glatki prijelaz”. Trump može bez toga, baš kao što bi i povijest mogla bez njih. Američkih “demokrata”. Najsurovijeg režima modernog vremena.
Nikola Zirdum l poskok.info
wpDiscuz
