Na ročistu pred Sudom BIH, svjedoci Tužiteljstva BiH svjedočili su o svojim saznanjima vezanim za napad Armije BiH na Križančevo selo. Prvi svjedok Tužiteljstva BIH Zdravko Matoševic, djelatnik SIS-a, je javio da je tijekom 1995 godine od njemu nepoznate mlade osobe bošnjačke nacionalnosti dobio informaciju o događanjima u Križančevu selu tijekom napada ABIH.
Sačinio je pismenu izjavu u rukopisu koju su potpisali ta osoba i on i nakon toga je ista prekucana u centrali SiS-a u Busovači. U izavi je navedno da su tijekom napada na selo, pripadnici ABiH zarobili 10 pripadnika HVO-a u području Gropčića koje su nakon toga mučili i skinuli do gola i zatim streljali na krivini na putu Vitez – Zenica.
Kao izvršitelji ovog zločina imenovi su Almir Sarajalić Roki, te Saćir i Sadik Omanović – pripadnici probojne čete Viteške brigade Armije BIH.
Svjedok Matošević je naveo da je tog 22. prosina 1993. godine s položaja na Gradini gledao kako Križančevo selo gori, vidio je dim i čuo pucnjavu. Istaknuo je da su tom prilikom stradali njegovi prijatelji Zdravko Kozina i Ivica Križanac i da se osjećao nemoćno, piše Večernji list.
Pisani dokazi
Druga dva svjedoka Tužiteljstva su bili visoki časnici Armije BH. Mustafa Fazlić je bio načelnik stožera 27. krajiške brigade, a Mevludin Berberović načelnik Stožera 325. Viteške brigade ABIH.
Dvije brigade su sudjelovali izravno u napadu na Križančevo selo. Oba svjedoka su potvrdila da su izravno sudjelovali u pripremama za operaciju čiji je bio cilj ‘deblokada Starog Viteza’. Potvrdili su da cilj nije realiziran, a osobno su cijeli napad vizualno promatrali s Isturenog zapovjednog mjesta na lokalitetu Šljibčica.
Na pitanja tužitelja Ivana Matešića kakva su njihova saznanja u svezi zarobljenih i pobijenih vojnika HVO-a, Fazlić je izjavio da nikada ništa o tom nije čuo dok mu general Fikret Ćuskić nije o tome pričao unazad par godina. Sično je odgovorio i Berberović, nakon čega je tužitelj Matešić predočio iskaze iz istrage svjedoku Berberoviću gdje je eksplicitno naveo da je odmah isti dan cijela komanda u Počulici imala informaciju da se ubijaju zarobljeni vojnici HVO-a.
U iskazu iz istrage koju je dao pred istim tužiteljem, svjedok je naveo da je smatrao na nije potrebno da svoja saznanja podijelli sa zapovjednikom Ibrahimom Purićem, budući je cijelo zapovjedništvo znalo ‘i da je Purić znao’. U tom iskazu iz istrage je naveo da je dužnost zapovjednika bila da provede istragu i da istraga nikad nije provedena.
Nejednak položaj
Na samom ročištu se nevješto izvlačio da on to nije rekao, odnosno da je uneseno ono što on nije govorio. Zanimljivo je je da su oba časnika Armije BiH bili na istom mjestu i da Fazlić nikada nije čuo za ubojstva zarobljenih vojnika.
Znakovito je da je na značajnome broju posljednjih ročita postalo uobičajeno da se svjedoci, pripadnici Armije BiH pred sudom ‘ne sjećaju’ što su govorili u istrazi.
Na kraju ročišta tužitelj Ivan Matešić se obratio sudu te prigovarao na različit tretman optužbe i obrane od strane suda, navodeći da se obrani dopušta postavljanje pitanja koja nisu u sferi unakrsnog ispitivanja i da se na taj način bespotrebo produžuje ispitivanje svjedoka.
Također je naveo da je potrebno voditi računa da svjedoci kada već dođu do Suda ne čekaju po tri, četiri sata da bi ušli u sudnicu. Predsjedavajuća vijeća Jasmina Cosić Dedović se nije složila s prvim prigovrom tužitelja , dok za drugi smatra da se zaista o tom mora povesti računa. Inače, u ovaj petak se nastavlja suđenje u ovom predmetu gdje će Tužiteljstvo BiH izvesti dva nova svjedoka.
wpDiscuz
