Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, uz prateći orkestar nebitnih pojava, epigona i ađutanata, te reis-ul-ulemu Huseina Kavazovića, posjetio je Vlašić, gdje je održao govor na manifestaciji „Dani pobjede, dani ponosa“.

Nije moguće objasniti koliko je govor Željka Komšića dobar, a da se prije toga ne sumira kratak razgovor Milorada Dodika i njemačkog izaslanika Manuela Sarrazina, a koji su očito medijima dali Nijemci. Iznenađujući potez Nijemaca, ali istovremeno i vrhunsko razotkrivanje Dodika. U tom razgovoru moglo se u nekoliko rečenica, tonu i načinu razumjeti da je Milorad Dodik pogubio prisebnost. Dodikove poteze ne vrijedi analizirati kao političku strategiju, nego kao sumanutost. U tom razgovoru Dodik prijeti Zapadu, iako je nejasno čim prijeti. Čak u jednom momentu Dodik napominje da Njemačka kao jaka zemlja ima silu da se poigrava s malim narodima. Na prvo suvislo pitanje, Dodik ispaljuje da će uvesti rublju kao valutu, pa se tako odao da blefira i da nema plan, što je bilo jasno i Sarrazinu, koji je tek dodao „sretno s rubljom“, kako bi svako pristojan odgovorio luđaku u tramvaju. Dodik je još dodao da njemačka diplomatija se ne može ponašati kao da „mi ništa ne razumijemo, a vi sve razumijete“, te da on neće dopustiti da bude ponižen, pa nek bude kako bude.

Dodik, koji je potpuno zastranio, nema ništa i ne može ništa u kontekstu prijetnji Zapadu osim zapaliti gumu nasred Banja Luke, te to proglasiti padom Berlina. U kontekstu Bosne i Hercegovine, na prijetnje koje Dodik ispaljuje odgovorio je upravo Željko Komšić, dodajući da Dodik od oružja ima „balvane i tupane“. Dodik bi mogao pogledati sebe u ogledalo i objasniti onome što vidi da su „tupani“ otišli raditi upravo u Njemačku, te da mu vojnici nemaju novca ni za lijekove i hranu.

Tu dolazimo do obrata u priči, jer ni manje ni više ta izjava Komšića, data nedavno, odnosno, prije Vlašića, govori da pored tri nacionalizma imamo i tri sumanutosti. Naime, upravo su Komšićevi ađutanti do spavaće sobe, poput krvavih goniča, gonili i progonili svakoga ko je minimizirao Dodikovu stvarnu moć. Ti revnosnici su na dnevnom nivou napominjali o Dodikovim puškama, transporterima, despotima i silnoj moći koju Dodik ima. Stoga, svako ko bi rekao da Dodik ima samo „balvane i tupane“ proglašavan je najvećim izdajnikom, da bi na kraju postao i najveći četnik, ustaša, glupan, trojkaški ignorant – sve da bi u sumanutom obratu to rekao Željko Komšić, najveći patriota, zlatni ljiljan i beskompromisni borac „za našu stvar“.

I u momentu dok Milorad Dodik sebi kopa grob ratujući sa šefom svijeta, Sjedinjenim Američkim Državama, te šefom EU, Njemačkom, dotle Željko Komšić odlučuje da i sam ratuje sa Zapadom. Tu dolazimo do Vlašića. Govor Komšića uvijek miješa odgovore unutrašnjim i bjelosvjetskim neprijateljima, ali ćemo mi potencirati tekst i kontekst govora o Zapadu. A na pozornici Komšić ne može odoliti da ne spomene rat. Nas dva brata, oba ratujemo – pojma nemamo! Ipak postoje i momenti u kojima je Željko Komšić rijetko svjestan sebe, a što bilježimo kao personalni rast i samospoznajuću refleksiju.

„Ja sam tamo gdje sam bio od 1992. do 1995“, priznaje Komšić da je zaglavio, na manifestaciji koja se održava 2023. godine na Vlašiću. No, prisjetimo li se da Komšić o ratu priča i na rođendanskim zabavama, manifestacija na Vlašiću je barem prigodno mjesto da još jednom čujemo ko je jeo blato, zaustavljao tenkove i osvajao linije. Istina, neko već 25 godina živi izuzetno bogato na račun toga, a brojni borci nemaju ni za lijek. Komšić bi jedno jutro trebao pogledati sebe u ogledalo i zaključiti da čovjek koji bira koji mu je lijek potrebniji i kupuje samo taj, a ne i onaj drugi, je isti onaj čovjek koji finansira Komšićeve tirade o ratu.

Potom Komšić ulazi u trans i ponavljajući „dokle, dokle i dokle“ uzbuđuje publiku, jer „Dokle da savijamo leđa?“ pita se Komšić. Istina, „kome ba mi da se prilagođavamo“, pitao se Cerić također, dok je komandovao nuklearnim jedinicama kojih Bosna i Hercegovina ima napretek. Tim jedinicama sada komanduje Željko Komšić, te je glupo da svijet ne čuje naše zahtjeve, ako želi mir i sigurnost planete.

A kako Dodik poštuje silu koju ima Njemačka, tako i Komšić odgovara da postoji problem s politikom Zapada i dodaje: „Poštujem silu koja je na njihovoj strani, ali ne dozvoljavam da misle da sam glupi Bosanac, pa šta košta da košta”, jer ako Dodik ne dozvoljava da bude ponižen, zašto bi Komšić dopustio da bude glupi Bosanac? Dapače, Komšić je u posljednjih 25 godina radio i zaradio da se u svijetu o Bosancima misli samo u superlativima. Kao ni u prethodnom pasusu, ne mislimo demantirati deluzije o našem položaju u svijetu.

Da se iko od prisutnih spustio do Travnika, pa u jednom ljudskom razgovoru bi vjerovatno dokučio da je taj grad propao. A da je propao autor se uvjerio prošli mjesec, kada je prepješačio Travnik uzduž i poprijeko. Ipak, kada bi se takva pitanja postavljala na prvom mjestu, tada bi se manifestacije o ratu tretirale kao trećerazredno pitanje, a Komšić bi umjesto deluzija da ga neko nešto pita na Zapadu morao odgovarati na trun pametnija pitanja o vlastitom radu. Nije Komšiću problematično da je doveo sebe u ovom momentu u situaciju da ga kao člana Predsjedništva niko na Zapadu ne pita ništa, ni pro forme, po dobrim diplomatskim uzusima.

Bilo bi pogrešno, slijedeći logiku ovog teksta, zaključiti kako je Komšić sve promašio. Zapravo, Komšić je sve pogodio, ali za vlastitu korist pred vlastitom publikom. Na kraju, onaj ko se popeo na Vlašić nije ni došao čuti nešto drugačije od prezentiranog. Stoga, sve je moralo biti kako se i desilo. Komšić glavni, Bećirović prateći, sa patriotskim govorima i religijskim korom naše građanske države Bosne i Hercegovine. Čak i sličnosti s Dodikom su očekivane, jer politika ima određeni broj narativa koji se poklapaju, a naročito nacionalna politika prepuna patriotskih fraza.

Ako vam pak nije jasno zašto dvojica političara koji se, barem javno, ne mogu smisliti, poručuju Zapadu da znaju da je jači, ali da će oni tuđim sinovima stati na liniju, to je samo zato što još niste sumanuti.

Suad Beganović, Prometej.ba