Zapad bi trebao izvući pouke iz Afganistana i ništa na silu ne nametati u BiH

Prije nekoliko godina upozorio sam u jednom tekstu kako će se s Amerikancima i zapadnim saveznicima u Afganistanu dogoditi ono što se dogodilo i s Rusima. Napustit će zemlju i otići shvaćajući da se nikome ne može nametnuti vlastiti pogled na život. Čudno je da navodno vrsni zapadni političari ne mogu shvatiti kako se u civilizaciju 19. stoljeća ne može usaditi svijet 21-oga. Joe Biden zasigurno ima pravo kad kaže da nema nikakvoga smisla žrtvovati se za demokraciju i prosvjetiteljski duh u Afganistanu bez podrške domaćega stanovništva.

piše: dr. Luka Marković, Katolički tjednik

Da su talibani toliko omraženi u Afganistanu, zasigurno bi se sami Afganistanci borili protiv njih. Ali oni to ne čine. Očito je da je većini stanovništva Afganistana bliži duh talibana nego zapadnoga svijeta. Krajnje je vrijeme da to zapadna politika shvati i ne pokušava drugima davati hranu koju nisu sposobni probaviti.

Uostalom, sva ta priča o gužvi na aerodromu u Kabulu – iako nosi tragične ljudske sudbine – zapravo je banalna. Nekoliko tisuća ljudi pokušava pobjeći pred talibanima, dok ih milijuni mirno čekaju. Da su im talibani toliko odurni, prihvatili bi se oružja i branili stečenu slobodu. Ali oni to ne čine. Očito je da je njihovo poimanje slobode, demokracije i ljudskih prava drugačije od onoga što pod tim podrazumijeva zapadni svijet.

Krajnje je vrijeme da zapadna politika shvati i prihvati činjenicu da neprosvijećeni svijet azijskoga i afričkoga islama može funkcionirati samo pod kontrolom islamske ili vojne diktature.

Zar se to nije pokazalo jasno u Egiptu nakon što su Muslimanska braća dobila izbore?

Zar diktaturu Saddama Husseina, kojega je podržavala sunitska manjina u Iraku, nije zamijenila čvrsta ruka većinskih šijita?

Zar se diktator Asad, pripadnik alavitske manjine bliske šijitima nije zadržao na vlasti unatoč američkoj podršci sunitskoj većini?

Zar se u Jemenu ne vodi krvavi vjerski rat između pristalica Saudijske Arabije na jednoj strani i Irana na drugoj – između pristalica sunita i šijita?

Zar nije Turska pod Erdoganovom vlašću, koji je sve bliži ideji šerijatskoga zakona, u sukobu s većinom arapskih zemalja jer ovi radikalno odbijaju Muslimansku braću, koju je egipatska vojska svrgla s vlasti?

Promjene trebaju svoje vrijeme

Doista, Biden ima pravo. Krajnje je vrijeme da zapadna politika taj svijet pusti na miru da se razvija onako kako narod želi. Uostalom i zapadni svijet je prošao svoj trnoviti put dok nije shvatio da su religije puno bliže Bogu i korisnije kad nemaju zakonodavnu i izvršnu vlast. Sa svakim uplitanjem zapadne politike, jača mržnja kod muslimanskoga svijeta prema Europi i Americi. Promjene u svijetu islama trebaju svoje vrijeme kao što su ga trebale i one u kršćanskom. Bez promjene svijesti i prosvijećenoga odnosa prema religiji, nema niti promjene društvenih odnosa.

Do njih će doći onoga trenutka kad islamski svijet shvati da su im ljudska prava, sloboda, tolerancija i ekonomski prosperitet važni, da je čovjek važniji od zakona, pa i onoga vjerskoga.

Nažalost, do toga, kako sada izgleda, neće brzo doći. Utoliko bi bilo bolje da se zapadni svijet okrene svojim problemima koji sa svakim njegovim političkim i vojnim promašajem postaju veći. Ekonomsko izrabljivanje toga svijeta pod parolom globalne ekonomije i okušaj nametanja vlastitoga pogleda na društveno uređenje, dovodi do nemira i sve jačega vala izbjeglica iz toga svijeta.

U Europi jača utjecaj radikalne desnice kao odgovor na sve prisutniji islamski uvezeni radikalizam.

Sličniji onomu protiv čega se bori

Povlačenje iz Afganistana će pokrenuti zasigurno i novi val izbjeglištva. S Afganistancima će doći i oni iz drugih islamskih država, kao što su sa sirijskim izbjeglicama masovno došli i oni koji nisu politički ugroženi. A među njima neće biti samo oni koji traže bolji život, nego i oni koji žele mijenjati stanje u Europi, učiniti je onakvom kakav je njihov svijet danas.

Zar se to nije pokazalo zadnjih godina?

Prisjećam se jedne zgode od prije nekoliko godina. Idem ulicom jednoga njemačkoga grada. Jedva čekam da se sklonim sa sunca. Prži. U susret mi dolazi bračni par. On u farmericama i majici, a ona sasvim pokrivena. Slično kao i žene talibana. Čujem kako netko iza mene posprdno govori na njemačkom: „I taj je pobjegao od talibana?“ Možda i jest? A možda i nije? Jedno je ipak sigurno. Nije pobjegao od onoga što talibani ideološki zastupaju. Da jest ne bi jadna žena po toj vrućini bila tako umotana. Pokazao bi barem mrvicu sažaljenja prema njoj.

Razmišljam kasnije kako zapadni svijet stalno pokušava naturiti drugima vlastiti stil života, a ne primjećuje kako se njegov mijenja, postaje sličniji onome protiv čega se bori.

Nasilne promjene rađaju nezadovoljstvima

I u zapadnom svijetu u slučaju – ne daj, Bože – da ojača rigidna desnica može doći do uličnih nemira kao u Pakistanu, Tunisu, Egiptu ili nekoj drugoj zemlji koja drugačije shvaća pojam slobode i tolerancije. Uostalom to se već događa? Zar nam to ne potvrđuju tako česti teroristički čini islamskih i europskih fanatika, kao i oprez ljudi poslije svakoga nemiloga događaja?

Utoliko, doista, ima Biden pravo. Ne treba nuditi ljudima ono za što se nisu spremni žrtvovati. Umjesto toga treba shvatiti da se isplati zadržati mir, toleranciju i slobodu kretanja koju europski čovjek još uvijek uživa. Bojim se da toga mira neće biti, ukoliko se i dalje bude vjerovalo kako drugi moraju živjeti slično nama. Uostalom, civilizacije su uvijek bile vremenski proces, a ne naturena ideologija. Ne može se preko noći ništa promijeniti. I ne treba. Jer nasilna promjena čini nezadovoljne jedne i druge – one koji je guraju i one koji je nevoljno prihvaćaju. Zar to nisu pokazali Afganistanci? Da su bili za radikalne promjene, ne bi talibani ušli u Kabul bez velikoga otpora.

Nadam se da je zapadna politika napokon naučila nešto iz promašaja u Afganistanu, te da neće pokušati ništa progurati na silu i u Bosni i Hercegovini. Pogotovo se nadam da, ukoliko im ideje propadnu i političko stanje njihovom krivicom eskalira, neće otići tek tako kao iz Afganistana. To ne bi bilo dobro, jer uzavrelo političko stanje između Bošnjaka, Srba i Hrvata podsjeća na one ružne početke devedesetih godina. A mir je ljudima u toj napaćenoj zemlji BiH, iz koje mladi masovno odlaze, toliko potreban./HMS/