Ne treba sumnjati kako je hrvatski premijer Zoran Milanović za vrijeme boravka u Mostaru, dan nakon paljenja zgrada županijskih i gradskih vlasti, s dobrim namjerama predložio promijenu politike EU prema BiH. Taj promijenjeni pristup značio bi „sklanjanje prepreke“ zvane „Sejdić- Finci“ s europskog puta BiH i mogućnost da BiH bez riješenja ovog pitanja aplicira za članstvo u EU.
Taj prijedlog Hrvatske, ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić predložila je, dan nakon Milanovićevog boravka u Mostaru, na sastanku šefova diplomacija zemalja članica EU.
__________piše: Milan Šutalo, Poskok.info
„Sviježa ideja“ nove članice EU i prvog susjeda BiH, mogla bi se, međutim, pretvoriti u još jednu „sviježu grešku“. Ceh bi u prvom redu platili bh Hrvati. Ako bi, naime, Bruxelles problem „Sejdić- Finci“ ostavio kao jedno od pitanja, nekog od pregovaračkih poglavlja, nakon što BiH dobije kandidaturu, to bi praktično značilo zadržavanje statusa quo- nediranje u postojeći Izborni zakon i Ustav BiH, prema kojem bi se održali ovogodišnji parlamentarni i predsjednički izbori u BiH. Ne mjenjanje izbornoog zakona, koji Federaciju BiH, u kojoj su Bošnjaci trostruko brojniji od Hrvata, tretira kao jednu izbornu jedinicu, iz koje se biraju dva člana Predsjedništva, omogućio bi biračima brojnije nacionalne zajednice , po treći put, na mandat od 4 godine, uz bošnjačkog iznova i hrvatskog člana Predsjedništva BiH..
Ako se Željko Komšić i ne kandidira za tu dužnost, što mu Izborni zakon ne zabranjuje, teško je vjerovati kako se neće pojaviti neki novi Komšić i kako će se bošnjačke političke elite dobrovoljno odreći prevlast u kolektivnom šefu države.
Opasnije od incijative Hrvatske bilo bi njezino prihvatanje od predstavnika bh Hrvata, nakon što su je objeručke prihvatili predstavnici bošnjačkih stranaka SDA i SDP, i nakon pretpostavke da ni Srbi ne bi imali ništa protiv da sve ostane po starom.. Prigovori političkih predstavnika bh Hrvata, nakon što bi na listopadskim izborima Bošnjaci po treći put izabrali i hrvatskog člana Predsjedništva bili bi odbačeni i od EU, uz obrazloženje da su se „sve strane uključujući i političke vođe bosanskih Hrvata složili s novim pristupom EU u kojem će pitanje „Sejdić- Finci“ biti naknadno razmatrano“.
Ovakav pristup naškodio bi, međutim i BiH, ali i EU.
Nasuprot dobrim namjerama novog pristupa EU , u „gašenju požara u BiH“, Bosna i Hercegovina bi i dalje bila zemlja u kojoj se diskriminiraju i pripadnici jednog konstitutivnog naroda i pripadnici nacionalnih manjina, samo dodatno destabilizirana.
Odustajanja od implementacije presude u predmetu „Sejdić- Finci“ na način sukladan točki 6. briselske izjave, što su ju prihvatili lideri šest bh. stranaka i odlaganje tog pitanja za kasnije, nakon listopadskih izbora, te davanje kandidature BiH bez riješenja tog pitanja, učinio bi Europsku uniju nekredibilnom.
Nema, naime, nikakve garancije da bi bošnjačke političke stranke kasnije prihvatile ono što ne prihvaćaju sada- model koji će značiti odustajanje od preglasavanja Hrvata u izboru člana Predsjedništva BiH.
Ako bi se prihvatio pristup preskakanja tobož „ teških pitanja“ na europskom putu, EU ne bi mogla odbiti da se takvo načelo ne primjeni i na druge balkanske zemlje koje „kucaju na europska vrata“.
EU je to već učinila u slučaju Bugarske i Rumunjske, primajući ih u članstvo bez riješavanja pitanja korupcije i vladavine prava, pa joj se obilo o glavu.
wpDiscuz